U pravilima Međunarodnog olimpijskog odbora jasno stoji da se utakmice olimpijskog turnira hokeja na ledu igraju na europskim dimenzijama klizališta – 60x30 metara. No, u Vancouveru je prvi put napravljena iznimka, igra se na klizalištu koje dimenzijama odgovara NHL-u, četiri je metra uže (60x26 metara).
Iznimka je napravljena nakon pritiska najjačih reprezentacija svijeta, čija većina igrača igra u NHL-u. Prije svega to su SAD i Kanada u kojima sva 23 igrača igraju u najjačoj svjetskoj ligi, zatim Švedska s 19 igrača u NHL-u i Finska s 18. Najslabije reprezentacije, poput Norveške (tek 2 igrača u NHL-u) i Letonije (4) malo su se bunile, no njih ionako nitko nije ništa pitao.
Prvi čovjek sjevernoameričke lige Gary Bettman objasnio je:
– Logično je da se igra na ledu manjih dimenzija kada većina igrača na turniru igra u NHL-u. Uostalom, igrači ionako na turnir dolaze bez priprema, izravno s ligaških utakmica, pa je taj izbor logičan.
Kanađani su ustupak MOO-a opravdali i konkretnim brojkama. Naime, zbog troškova proširenja leda te smanjenih prihoda od ulaznica zbog manjega gledališta domaćin bi ukupno izgubio više od 10 milijuna dolara.
Naime, prosječna cijena ulaznice je 80 $, pa se dolari brzo nakupe. Kad smo kod karata, gotovo je nevjerojatno kolika je pomama za susrete kanadskih hokejaša. Već za prvu utakmicu, protiv Norveške (Kanada pobijedila s 8:0), ulaznice su na crnom tržištu dosezale cijenu i od 500 dolara. A kako će tek biti kada će u 3. kolu Kanada igrati protiv SAD-a. Ili kad uđe u borbu za medalje. Kada je hokej u pitanju, Kanađani ne pitaju za cijenu.
Kamo srece da mi Hrvati damo takvu podrsku nasim sportasima. Ali to bi bilo neobicno za nas, mi radije pricamo o Slovencima i Faku nego da istome damo punu podrsku i ponosimo se njime, bez obzira kod koga je trenirao.