Ćiro Blažević na mnoge je trenere imao veliki utjecaj, a poseban odnos imao je s izbornikom Zlatkom Dalićem. Često nam je u intervjuima Dalić znao govoriti da je Ćiro njemu poput drugog oca. Zajedno su radili u NK Varteksu, a kasnije je Ćiro Daliću davao puno dobrih savjeta. Bio mu je mentor, ali prije svega veliki prijatelj...
GALERIJA: PRISJETIMO SE FOTOGRAFIJA ĆIRE BLAŽEVIĆA, TRENERA SVIH TRENERA
Kako biste u nekoliko riječi oslikali svoj odnos s Ćirom Blaževićem?, pitali smo svojedobno izbornika Zlatka Dalića.
– Ćiro je moj nogometni učitelj, mentor, prijatelj, poštujem ga kao vlastitog oca – uzvratio je Dalić. Brončanom i srebrnom izborniku, Miroslavu Blaževiću i Zlatku Daliću, putovi su se prvi put spojili u listopadu 2003. godine. Zlatko je bio na poziciji sportskog direktora NK Varteksa, a Ćiro nadolazeći trener Varaždinaca, nasljednik netom smijenjenog Dražena Beseka.
– Do tada sam Blaževića poznavao samo iz medija, iz javnog života, no nismo imali baš nikakav kontakt. Čak sam i kao navijač reprezentacije bio na utakmicama grupne faze Svjetskog prvenstva u Francuskoj. Uprava Varteksa, Nevenko Herjavec i Davor Daraboš, smijenila je Dražena Beseka i pregovarala s Ćirom Blaževićem, a ja kao sportski direktor nisam imao utjecaja na to. Čak sam i ja, zajedno s Besekom, trebao biti smijenjen, uz obrazloženje kako sam kao sportski direktor bio uz dotadašnjeg trenera i štitio ga. Koji mjesec poslije Ćiro mi je ispričao kako me zapravo sačuvao u klubu rekavši upravi: “Ako je on (Dalić) stajao uz njega (Beseka), onda će stajati i uz mene, neka ostane.” – prisjeća se danas izbornik srebrnih iz Rusije Dalić i nastavlja:
– Kada je Ćiro došao u Varteks, osjećao sam veliki respekt prema njemu, čak bih rekao i strah. Nismo kliknuli baš odmah na prvu. Ali, kad podvučem crtu pod te dvije godine zajedničkoga rada, uz Ćiru sam puno toga i naučio, i vidio, i nadogradio sebe. Najbliskiji odnos dvojica su vrhunskih stručnjaka u Varteksu imala na početku sezone 2004./2005., kada je Miroslav Blažević saznao dramatičnu dijagnozu i morao na operaciju tumora prostate u Innsbruck.
– Ćiro je tada morao izostati s treninga, ja sam preuzeo momčad, i vodio je uz njegovu pomoć. Tada je isprva pomoćni trener u Varteksu bio Orehovec, no kako je Međimurje tražilo trenera za prvu momčad, mi smo Orehovca pustili u Čakovec, pa sam ja preuzeo i funkciju pomoćnog trenera. Meni je to odgovaralo. A Ćiro, kada se spremao za operaciju, bio je optimist, uvijek pozitivan, i nije se libio govoriti o svojoj bolesti. U Austriju je išao kao borac; naravno, prva misao bila mu je da ozdravi, ali ga je i dalje držala želja za trenerskim poslom. I u tako teškim trenucima držao ga je poriv za povratkom na klupu – nastavlja Dalić.
Od trenera svih trenera varaždinski stručnjak naučio je mnogo. Jedna od na jvažnijih životnih odrednica mu je – ne donosi odluke naprečac.
– U jednom trenutku zaključio sam da u Varteksu imamo 7-8 igrača koji su nam preskupi, a nisu davali ono što je klub trebao. Tada sam rekao Ćiri da sve te ig rače trebamo maknuti, da ćemo dalje s mlađim snagama. On mi je na to rekao: “Nemojmo prenagliti, čekaj da prespav amo, pa ćemo odlučiti.” Otišao je u Zagreb, nakon dan-dva se vratio i rekao mi da sam u pravu. Nije htio da donosimo tako važnu odluku ishitreno, ali ipak je prihva tio moju sugestiju. Napravili smo veliku čistku nakon koje je stasala generacija Leon Benko, Dario Jertec, Enes Novinić, Nikola Pokrivač, Gordan Golik, Neven Vukman... – dodaje Dalić.
Bilo je i situacija kada ste čistku nam jeravali napraviti i usred natjecateljske sezone.
– Kada sam mu to govorio tijekom pr venstva, on mi je mudro kazao: “Sine, mi smo na pučini i ne bacaj mornare u more dok smo tu. Kad uđemo u luku, onda ćemo to rješavati. Kad dođe prijelazni rok” – prisjeća se Dalić.
Profesionalni rastanak Blaževića i Dalića dogodio se u svibnju 2005. godine, kada je Ćiro prihvatio Hajdukovu ponudu i na pustio Varteks. Dalić kaže:
– Mi smo igrali s Hajdukom u posljedn jem kolu utakmicu koja nam nije ništa značila. U Splitu smo izgubili s 0:6, Haj duk je postao prvak, bilo je veliko slavlje na Poljudu, a mi smo bili sudionici toga slavlja. Koji dan nakon toga bilo je obja vljeno kako Ćiro postaje trener Hajduka i on me zvao da mu budem pomoćnik, no ja sam to odbio. Moja želja bio je Varteks, odlučio sam ostati u klubu i u dogovoru s predsjednikom Kezeljem odlučili smo da ću biti trener prve momčadi. Meni je bilo veće iskušenje i izazov biti prvi trener u Varteksu, nego pomoćnik u Hajduku. Bio je to moj prvi samostalni posao – kaže Dalić.
Je li bilo ikada konflikata u vašoj suradnji, međusobnoga razi laženja u stavovima između vas dvojice?
– Uvijek sam ga poštivao kao starijega, iskusnijega, kao čovjeka s puno većim znanjem od mene. Možda sam na neke st vari onako mlad i nadobudan gledao drukčije, no nisam puno inzistirao na njima, poštujući njegove godine i iskustvo. Puno je toga Ćiro u karijeri bio prošao, za razliku od mene koji sam tek počinjao. Tako da zapravo i nisam imao pravo ući u bilo kakav konflikt s njim – ističe Dalić.
Jedan ste od rijetkih izbornika koji se nije libio obratiti Blaževiću za savjet?
– Ja se ne libim pitati bilo koga tko mi može dati do bar savjet. A odluku na kraju uvijek donosim sam. Znao sam se čuti i s Ćirom i s Antom Čačićem, s Nikom Kovačem, Igorom Štimcem, Brankom Ivankovićem... Zašto bi to bio problem? Zar je to podilaženje ako ja ne koga pitam? Ćiro mi je puno pomogao kada mi je bilo najpotrebnije, kada sam gradio karijeru, stvarao se kao trener, bio je neki vid kišobrana koji me štitio. Bio je uz mene i dao mi odriješene ruke. Svakom mladom trene ru može pomoći ako se savjetuje i razgovara s nekim starijim kolegom, i da kroz to donosi svoje odluke.
Je li Ćiro imao utjecaja na odluke koje ste donosili za vrijeme Svjetskog prvenstva u Rusiji?
– Ne, nikakvoga. O svemu smo razgovarali, ali sve sam odluke donosio ja.
Je li Ćiro Blažević za vas najveći trener u povijesti hr vatskog nogometa?
– Ćiro ima nadimak trener svih trenera, što puno gov ori o njegovoj veličini. No, treba reći i kako je Tomislav Ivić napravio jako puno, puno trofeja osvojio, kao i Otto Barić. To su senatori hrvatskog nogometa, preteče svih nas, koji su bili u inozemstvu i ostvarivali velike rezu ltate. Ne bih izdvajao najboljega među njima – kaže izbornik Dalić.
Dvojica prijatelja i nekadašnjih suradnika, Miroslav Ćiro i Zlatko Dalić, samo su se triput kao treneri susretali u utakmicama Hrvatske lige. U sezoni 2007./2008. Ćirin Zagreb i Dalićeva Rijeka dva puta su remizirali (2-2, 1-1), dok je treći sraz pripao Riječanima na Kantridi (2-1). Za veliki respekt koji mu je ukazao Ćiro se znao zah valiti Daliću. U vrijeme dok su Dalićevi izabranici jurili Rusijom, strani novinari oblijetali sve više su kako je Hrvatska grabila prema finalu stizali u Za greb i u pravilu su svi tražili i izbornika legendarnih brončanih te tražili usporedbe. Brazilskom novinaru s TV postaje Globo Blažević je u Čarliju izjavio:
– Priznajem, godinama sam razmišljao na način “nećete me nikad nadmašiti”. Ali nakon svega sam ipak shvatio: Pa kakav bih ja to čovjek bio kad ne bih svojoj reprezentaciji htio sve najbolje.
Na kraju je Ćiro bio beskrajno ponosan na Dalića, prvo što ga je nadmašio u Rusiji, a potom četiri godine kasnije osvojio broncu, baš poput Ćire 1998. godine.
Nažalost, Ćiro više neće moći Daliću davati prijateljske savjete...
zlatnim slovima bit će upisano ćiro brončani zlatko srebreni na svjetskom nogometnom prvenstvu u nogometu! dike i ponos hrvatske!