Valent i Martin Sinković nisu samo veliki šampioni svog sporta zbog 18 osvojenih medalja s najvećih svjetskih natjecanja (13 zlata, tri srebra, jedna bronca). Od jučerašnjeg tokijskog finala dvojca bez kormilara oni su i legende svjetskog veslanja jer pošlo im je za rukom ono što nijednoj muškoj posadi nikad nije.
U samo dva olimpijska ciklusa hrvatska braća osvojila su olimpijsko, svjetsko i europsko zlato u dvije posve različite discipline. Najprije su dominirali u dvojcu na pariće (s dva vesla kod svakog veslača), a potom i u dvojcu bez kormilara (s jednim veslom po članu posade).
A to vam je, ilustracije radi, bila promjena kao kada bi Sandra Perković, olimpijska pobjednica u bacanju diska iz Rija, u Tokiju bacala kladivo. U oba slučaja riječ je o bacanju, ali je tehnika posve drukčija.
Sada kada su u tome uspjeli, njihov avanturistički duh poželio je novi izazov što je opet odjeknulo. Doduše, ne kao ono nakon Rija kada su objavili da sele u rimen veslanje, ali je ovo promjena kojoj će se silno obradovati njihovi najveći rivali, jučer pobijeđeni Rumunji Cozmiuc i Tudosa, i svi oni koji su, poput talijanskog dvojca bez kormilara, prešli u neku drugu posadu svjesni da pored Sinkovića imaju vrlo male izglede za zlato.
Vesele se dvojcu na pariće
Dakle, složna braća, u suglasju sa svojim trenerom Nikolom Bralićem, odlučila su se vratiti u staru disciplinu, rekli bismo na “tvorničke postavke”. Objavili su to na presici olimpijskih pobjednika nakon čega su to i nama potvrdili. Znajući da im je ovo bila treća olimpijska medalja u različitim disciplinama (četverac na pariće, dvojac na pariće, dvojac bez kormilara) netko je priupitao što je sljedeće, i ne sluteći da će dobiti “breaking news”.
Mi smo pak s dečkima razgovarali dok su se oni vraćali s regatne staze u olimpijsko selo i evo kako su nam obrazložili svoju najnoviju odluku:
– S ovom medaljom ispisali smo povijest i upisali se u anale veslanja. U ovih pet godina otkako smo veslali dvojac bez kormilara bilo je i uspona i padova. Jest da smo u novoj disciplini došli do razine da smo cijelu godinu ostali nepobijeđeni, no bilo je teško i vraćamo se na matično. Za budućnost je moguća i realizacija one ideje o četvercu s braćom Lončarić, no oni se moraju dići. Nećemo ići u disciplinu u kojoj ne možemo konkurirati za zlato. Takav je plan pa ćemo zato sljedeće sezone voziti dubl skul. To je ipak naša disciplina u kojoj ćemo biti opušteniji i već smo nabrijani na to, i to samo dva sata nakon što smo osvojili zlato na ovim Igrama – kazao nam je Valent Sinković, a da se ne vraćaju u dvojac bez kormilara potvrdio nam je i mlađi mu brat Martin:
– Vozit ćemo dvojac na pariće i vjerujem da ćemo guštati pa jedva čekam prvi trening u dublu. Prošle jeseni napravili smo jedan trening i uživali smo.
Je li to bila zamisao od početka, “osvojit ćemo zlato u dvojcu bez pa ćemo se vratiti u staru disciplinu”?
– Nije. Prije dvije godine pitali su me roditelji hoćemo li ostati u dvojcu bez kormilara ako u Tokiju osvojimo zlato. Rekao sam im da hoćemo jer smo prošli puno teških trenutaka da bismo to tek tako ostavili. No, onda smo shvatili da ćemo imati puno više teških trenutaka u toj disciplini, nego u dubl skulu u kojem ćemo mirnije trenirati i više uživati.
A što je s vremenom prilagodbe? - Vjerujem da mi za mjesec dana možemo vratiti osjećaj - uvjerava nas Martin koji nam je dodatno pojasnio razloge promjene, a oni nisu biomehaničke prirode:
– Istina jest da je veslanje s dva vesla biomehanički pravilniji pokret, no nije to razlog, već više što je dvojac puno nestabilniji od dubla. Tko nije probao, taj ne zna koliko je teško održati ravnotežu čamca. U tom smislu, često smo se znali osjećati nemoćno na treningu. Najviše mi je išlo na živce kada vidim da smo pogriješili, a ne možemo ispraviti pogrešku. Nekad bi nam išlo savršeno, a nekad slabo i to me baš smetalo.
Već nakon godišnjeg odmora braća će početi planirati nastup na sljedećim Olimpijskim igrama koje će se održati u Parizu 2024.
– Sada nam je to novi glavni cilj – kazuje Martin kojeg smo upitali hoće li i trener Bralić, koji ima sve uvjete za mirovinu, s njima u tu novu avanturu.
– Ne možemo mi bez njega, ide on s nama dalje.
A što pak taj genijalni stručnjak kaže o novoj promjeni discipline?
– Vraćamo se na dubl skul, da se tako i odmorimo i odlučimo u kojoj ćemo posadi nastupiti u Parizu, a to bismo trebali odlučiti tijekom sljedeće godine. U dvojac bez kormilara se ne vraćamo, barem trenutačno ne. Želimo se resetirati i vratiti u “novo staro”. Veseli nas povratak u disciplinu u kojoj smo bili najbolji na svijetu i u kojoj je još uvijek na snazi naš svjetski rekord nakon pet godina. Idemo provjeriti jesmo li zahrđali.
Očito je da je i trenerova filozofija takva da je dobro stalno tražiti neke nove izazove.
– Kad ideš na sigurno, onda se uspavaš, to te pasivizira, pa te netko zaskoči i to te zatuče. Čim je veća neizvjesnost, to je veći rad, veći angažman.
S istom idejom vodiljom su u jesen 2016. odlučili napustiti disciplinu kojoj se sada vraćaju.
– Kako bi napustio disciplinu u kojoj si postao olimpijski pobjednik i u kojoj si svjetski rekorder trebaš imati veliku vjeru u svoj rad i u svoje dečke. Nama to pak pruža zadovoljstvo jer nudi različitost poticaja što nas motivira. Da nismo sigurni u sebe, da nemamo dovoljno samopouzdanja, ne bismo to radili.
Cvijeće sačuvali za supruge
Prvo sljedeće veliko natjecanje, ne računajući svjetske kupove, trebalo bi biti Prvenstvo Europe u proljeće 2022.
– To bi i nama u staroj disciplini moglo biti prvo veliko natjecanje pri čemu nas u novoj disciplini očekuju neke sjajne posade, u Europi Francuzi i Nizozemci, a u svijetu Kinezi koji su bili svjetski prvaci.
Sve ove odluke Sinkovići su donosili nakon razgovora sa svojim trenerom za kojeg Martin kaže:
– Njegov dio u ovoj uspjehu jednak je našem. Mi bez Bralića ne bismo bili to što jesmo. Ne bismo Valent i ja mogli biti tako dugo u svjetskom vrhu, a ima tome već 12 godina. A u tom razdoblju najlošiji plasman nam je bio treće mjesto na Svjetskom prvenstvu 2011. godine. On ne samo da zna s nama, nego zna i prilagođavati treninge našem stanju. On zna što i kako vježbati da sportaš ne bude ni pretreniran niti podtreniran.
A bogme zna Martin i kako biti pažljiv prema supruzi. Kada je čuo da je onaj buketić koji su dobili složen od cvijeća iz japanskih pokrajina najviše pogođenih elementarnim nepogodama, najavio je:
– Nisam to znao, to onda ima posebnu vrijednost i to ću ponijeti supruzi Manueli.
Vjerojatno će se uz tu gestu i Valent pojaviti pred svojom Antonelom, a četveromjesečnom Karlu donijet će zlato.
– Ovo mu je prva tatina medalja. Otkako sam postao otac, maleni Karlo predstavljao mi je dodatnu inspiraciju za svaki trening i svaki nastup.
>> Poruka Tomislava Paškvina hrvatskim vaterpolistima prije utakmice sa Srbijom:
