Sudeći prema glavnim HTV-ovim informativno-političkim emisijama, posebno nedjeljnom Dnevniku, smjena vlasti kao da je već počela. Zapravo, samo što se nije dogodila. Kao da se samo čekaju izbori da i formalno potvrde ono što pojedini urednici i novinari tzv. nacionalne televizije gotovo i ne kriju, tj. antipatiju prema vlasti i sklonost oporbi. Tako se, tim neskrivenim simpatijama i antipatijama nekih poznatih urednika i novinara, iznova nameće pitanje uloge javne televizije kao servisa svih njezinih pretplatnika, odnosno svih građana.
HTV bi u svim svojim informativnim emisijama trebao biti politički neutralan. Javna televizija trebala bi objektivno informirati, a ne pristrano komentirati. To je minimum profesionalnog poštenja i poštovanja sveg gledateljstva koje joj plaća pretplatu, a ne dijeli politička uvjerenja njezinih znanih urednika i novinara, pa i glede vlasti i oporbe. Sasvim je razumljivo da i novinari HTV-a imaju svoje političke simpatije. No one bi prije njihova polaska na Prisavlje trebale ostati kod kuće. Ali, gledajući HTV-ove dnevnike kao glavne informativne emisije, posebno nedjeljne, to se očito ne događa. Na Prisavlje se i dalje dolazi plasirati svoja privatna politička mišljenja i mišljenja svojih političkih ljubimaca ili pak ono što im ide u prilog. Poput nepouzdanih anketa o političkim nagnućima pučanstva.
Čak i u onim neinventivnim reklamama vlastitih emisija – ono gdje se u nešto upire prstom – a u kojima se pojavljuju i lica koja vode Dnevnik, na kraju se kao glavna persona pojavljuje i Zoran Šprajc koji samouvjereno kaže: “Mi imamo stav!”. Dakle, upravo nešto potpuno suprotno biti i naravi onoga što bi javna televizija trebala biti! Ako nešto javna televizija ne bi smjela imati, onda je to politički stav. Valjda je uloga javne televizije da realno izvijesti o svemu, a na gledateljima je da iz te objektivne informacije sami formiraju svoj stav. Nitko nije toliko bedast da ne zna koliko nam vrijede i vlast i opozicija pa da mu televizijski prosvjetitelji to trebaju objašnjavati.
Kamo hrvatska inačica onoga što bi trebala biti javna televizija smjera vidjelo se, nažalost, još kada su se počele formirati njezine osnove. Forum 21 još je u vrijeme “Tuđmanove diktature” lijepo i dopadljivo uobličio načela buduće javne televizije. Ali, kada je tadašnja HDZ-ova vlast 2000. godine pala, među ostalim, i javnim djelovanjem opozicije s HTV-a, svi članovi Foruma 21 nisu se držali proklamiranih načela. Pokazalo se da je njihova “borba za javnu televiziju” bila borba većine njih za urednička mjesta i diplomatske funkcije. Od javne televizije nije ostalo ništa jer ništa nije bilo ni stvoreno. U vrijeme Ive Sanadera, Hrvatska televizija priklonila se njegovanju njegova kulta i veličala ga sve dok svojim bijegom s vlasti nije šokirao i sam HTV.
Tada su ga i ondje počeli blatiti kao da ga nikada nisu slavili. Od javne televizije opet nije bilo ništa.
Kako se ponašaju neki HTV-ovi politički novinari, ni danas od proklamirane i očekivane javne televizije nema ništa. Kada se gledaju novinarski prilozi u HTV-ovim dnevnicima, pogotovo nedjeljom, onda su to uvijek “komentirani izvještaji”, novinarski zaostatak komunističkoga vremena. Čak i tada bolji novinari i bolje redakcije grozili su se takvih kvazinovinarskih formi i odbijali takve priloge. Hoće li ih biti i na javnoj televiziji kakvu je svojedobno zagovarao i promovirao Forum 21, nije se moglo ni slutiti. Jer javna televizija ne može biti subjektivna niti servis za privatne političke stavove svojih djelatnika i pojedinih političkih krugova ili stranaka kojima su pojedini urednici i novinari skloni. Jednako bi se trebalo odnositi i prema onima na vlasti i prema onima u opoziciji. Trebalo bi...
Gos. Jajcinovicu naslov je trebao glasiti \"jugosloveni privatiziraju HTV\".....u stvari oni nisu nikad ni napustili tu kucu.