Zanimljivo da splitski prpošno, gotovo izazivačko pitanje Igora Zidića “a kamo mi to idemo kad u Europu idemo” nikad nije dobio pun odgovor. Trivijalni odgovori o boljem životu i povratku iskonu nisu bili odgovori jer Zidić je pitao nešto drugo.
Doista, kamo idemo kad u Europu idemo? Pitanje je posebno aktualno ovih dana kada čitamo da je Bruxelles na našu ambiciju da odbacimo nevjerojatne srbijanske optužnice za naše zločine u Vukovaru odgovorio tezom “budite oprezni sa zakonom protiv optužnica iz Srbije“! Dakle, i oni dvoje jesmo li mi bili zločinci u Vukovaru! EK poručuje: “Europska komisija potiče Hrvatsku da nastavi s konstruktivnim dijalogom u regiji o pitanjima ratnih zločina”, a Zagrebu je službeno rečeno da “se poziva na oprez i pozorno razmatranje pri donošenju zakona o tako osjetljivu području”. Cinici bi rekli da se radi o istom razumijevanju za Srbiju koje je Europa pokazala 1991. jer, pragmatično gledano, Europi odgovara opći sudski rasplet u kojem je tobože svatko kriv za svoje zločine jer to znači da u Vukovaru nisu trebali intervenirati i da su u procjeni da se tamo kolju balkanska plemena bili u pravu! Što sve nećemo doživjeti!
Oni koji su zločine mirno gledali i nisu nam pomogli danas u Haagu dijele puste godine robije našim generalima koji su tobože za neke zločine znali, a nisu ih spriječili! Koliko onda milijuna godina robije trebaju dobiti tadašnji lideri Unije? A onda još na srpske optužnice protiv nas nama poručuju da budemo krajnje oprezni kod odbacivanja optužbi! Ima li netko normalan u ovoj priči? Jer, uza sve to čujemo po riječima čelnika srpskog državnog odvjetništva da su se oni i naš DORH dogovorili kako “odraditi” srpske optužnice za hrvatske branitelje u Vukovaru, što znači da srpsko i hrvatsko odvjetništvo o ovome misle isto! Dakle, na temeljima srpske ofenzive postoji konsenzus državnih odvjetništava kako sutra procesuirati ratne zločince. Ako je tome tako, onda je Hrvatska kapitulirala, a ostalo će kao u kakvoj šahovskoj završnici biti rutina.
Jer kad mi u ovoj temi nismo kao jedno, kad mi o svetom Vukovaru dvojimo, kad mi aboliramo Stanimirovića, a krećemo u procesuiranje Šeksa, Glavaša i Vekića onda je vrijeme da spustimo zastavu na pola koplja jer je neovisna hrvatska država nastala u Vukovaru tu i umrla. Naš DORH i njihovo odvjetništvo, naš predsjednik i dobar dio oporbe o tome da se uruče srpske optužnicu Šeksu, Vekiću i četrdesetorici Vukovaraca misle isto! Ako je tome tako, onda treba pogledati kad ide prvi bus za München! Mi, naime, nemamo nikakva razloga vjerovati u “bona fide” držanje njihova odvjetništva, pa čak i Milanović upozorava na “nejasne ugovore između dva odvjetništva”! Nema dvojbe da Zakon o ništetnosti... nije sveobuhvatan, ne rješava problem do kraja. To je izraz krajnjeg očaja, zaustavljanje barem one perverzije da hrvatski istražitelji, momci koji su možda u Vukovaru bili s dr. Bosanac danas, 20 godina kasnije idu ispitivati istu tu dr. Bosanac je li ona ratni zločinac. Da je mrvicu morala u vlasti, kompletna bi se Vlada došla ispričati na kućni prag nevjerojatnoj heroini koja je u vukovarskoj bolnici prolazila muku kakvu ne možemo ni zamisliti, a onda je doživjela još i poniženja da je hrvatsko pravosuđe ispituje je li ili možda ipak nije – zločinac! Da smo ljudi, a ne političke životinje, to se ni u snu ne bi dogodilo! Sada se od nas traži da mi postupamo po srbijanskim optužnicama jer će onda tobože i oni postupati po našima i tu se negdje krije taj famozni dogovor dvaju odvjetništava.
Ali, osim što nemamo ni jednog razloga vjerovati Tadićevoj Srbiji, mi čim uđemo u tu perverznu srpsku matematiku u kojoj oni po običaju trguju tuđim, čim primimo njihove optužnice, postupamo po njima, makar se i odbacile za šest mjeseci, mi smo svoju državnu, načelnu, povijesnu krivnju priznali. Mi smo sami izjednačili krivicu! Koja normalna država može dopustiti da se šest mjeseci ili godinu dana razvlači po sudu ratni ministar policije i to na temelju optužbe agresora? Pustimo Šeksa! Nema dvojbe da je sramota da se ovako prekasno reagira tek kad je njegova koža u pitanju, ali mi imamo više od 40 ljudi na optužnici! Kakva je to hrvatska država i kakva je to vlast koja bi pristala na perverznu igru po kojoj bi Srbija glumila Haag na Balkanu nakon što je isti Balkan zapalila? Nakon haške “pravde” slijedi srpska “pravda”? Bi li Francuzi ili Englezi postupali po kakvoj Hitlerovoj optužnici iz 1942. i bi li se tamo našlo pametnih glava koje bi uvjeravale vlast da treba ući u tu igru jer da će onda i Nijemci kazniti svoje zločince?
Od Srbije i Europe nista novo i nista iznenadjujuce. Nas problem je u nama samima, u nasoj podijeljenosti i mrznji, medjusobnoj mrznji koja je nevidjena u bilo kojem narodu.