Ove će nedjelje Srbija birati predsjednika države. Istodobno bi u Sofiji između Srbije i Rusije trebao biti potpisan državni ugovor, koji će na dulji rok promijeniti odnos snaga i omogućiti energetski prodor Rusije na Balkan.
Srbija bi svoju naftnu tvrtku NIS trebala prodati Rusima, ali po cijeni od neznatnih 400 milijuna eura. Tu cijenu ministar Mlađan Đinkić, ali i većina srpskih medija, već nazivaju “sitniš“, tvrdeći da tvrtka vrijedi najmanje dvije milijarde. Srbija je zbog Kosova u političkom škripcu. Rusija to iskorištava da bi se jeftino domogla energetske tvrtke. Ruski predsjednik Putin se za potpisivanje ugovora sa Srbijom nije udostojio doći u Beograd. Srpska delegacija mora doći u Sofiju, u kojoj se upravo slavi 130.obljetnica Sanstefanskog ugovora.
Za Beograd obljetnica sanstefanskog mira u ovom trenutku ima žalosnu konotaciju: tadašnja kneževina Srbija sudjelovala je u rusko-turskom ratu 1878. godine, ali je prilikom potpisivanja mira u San Stefanu, gradiću na Mramornom moru, ostala praznih ruku. Nije uspjela dobiti žuđeno Kosovo zbog kojeg je tada i ratovala. Dobila ga je, doduše, kasnije, ali će ga danas, 130 godina nakon San Stefana, izgubiti.
Za vrijeme kampanje Kosovo je stalno bilo prisutno, ali su se glavni suparnici, Boris Tadić i Tomislav Nikolić, predstavljali u novom ruhu: Tadić se nije pojavljivao ruku pod ruku s Ružicom Đinđić, kao za prošlih izbora. Ovaj put čak je i Nikolić više govorio o socijalnim problemima, a manje o predsjedniku stranke i haaškom zatočeniku Šešelju.
S druge strane, u nepomirljivi odnos s Europom zbog Kosova Srbiju je doveo baš premijer Koštunica s ultimatumom: ako Europska unija podrži neovisnost Kosova, Srbija s Unijom neće potpisati ugovor o stabilizaciji i pridruživanju.
Pritom se postavlja pitanje je li se premijer Koštunica na taj politički put s jednosmjernom kartom odlučio zaista zbog Kosova ili zbog straha od suparničke stranke Borisa Tadića, koji, za razliku od Koštunice, igra na europsku kartu? No, državni ugovor s Rusima zaista bi se mogao pretvoriti u politički put bez povratka. Za energetski savez s Moskvom lobirao je Bora Milošević, brat Slobodana Miloševića, kojeg smatraju za prorusku motornu snagu u Srbiji.
Danas je već posve jasno da će Europljani nakon srbijanskih predsjedničkih izbora uputiti svoju misiju na Kosovo te podržati njegovu neovisnost. Oni koji su kritizirali da će Moskva za “sitniš” dobiti srpsku naftnu tvrtku sada već upozoravaju da bi Rusi zbog Koštuničina jednosmjernog puta NIS kasnije mogli dobiti još jeftinije.
