Naš je zadatak promijeniti percepciju Hrvatske u svijetu, rekao je premijer Zoran Milanović u petak na sjednici Vlade. Šteta što se premijer uopće ne druži s građanima, pa nije mogao biti šest dana ranije na Danima komunikacija u Rovinju, gdje se na jednoj panel diskusiji tražio odgovor na pitanje kako Hrvatska komunicira i upravlja percepcijom o sebi u Europi i svijetu. Sudjelovao sam u toj diskusiji kao dopisnik Večernjeg lista iz Bruxellesa i stekao sam dojam da bi mnogi rado priupitali premijera kako namjerava upravljati predodžbom o Hrvatskoj u svijetu kad je prije godinu dana zabranio svim tijelima javne vlasti da angažiraju kreativne agencije i PR stručnjake u osmišljavanju komunikacijskih kampanja. Dok su u mnogim zemljama EU takve kampanje neizostavan dio rada državnih službi, neprijateljsko zatvaranje ove Vlade prema komunikacijskoj industriji nije nas čak ni ostavilo da tapkamo na mjestu, nego nas je vratilo korak unatrag. Šteta od toga poteza još će se dugo popravljati.
Ok, jedan od razloga zbog kojih je aktualna Vlada zatvorila vrata toj industriji mogao bi biti bolno iskustvo s Fimi Medijom, preko koje je HDZ masovno pljačkao Hrvatsku. Ali ne treba stigmatizirati i kažnjavati čitavu jednu industriju zbog Fimi Medije, za koju se zna tko su osumnjičeni: Ivo Sanader, još četvero ljudi, i HDZ. Zbog toga ni šef HDZ-a Tomislav Karamarko, iako je stranku preuzeo nakon Fimi Medije, ne zvuči uvjerljivo kad izjavljuje da aktualna vlast ne može popraviti ugled Hrvatske jer ga je ona srozala. Srozale su ga, ponajviše, HDZ-ove vlade. A novi šef HDZ-a - kao čovjek koji još nije svladao ni sposobnost iskrenog, ljudskog pogleda - treba još puno raditi na sebi prije no što se dokaže kao govornik sposoban da zaista stvara pozitivnu predodžbu o Hrvatskoj u svijetu.
Drugi razlog zbog kojeg je Vlada zatvorila vrata agencijama za komuniciranje mogao bi biti nedostatak novca. Koliko god to bilo točno, to ne može biti opravdanje. Upravo na Danima komunikacija čuli smo i vidjeli neke od sjajnih primjera javnog komuniciranja koje ne košta ništa, ili košta vrlo malo, ali za koje je potrebno kreativno razmišljanje kakvo se češće nađe u reklamnim agencijama nego u birokratskim strukturama. Direktor švedske agencije Volontaire u Rovinju je govorio o "čuvarima Švedske", izvanredno jednostavnoj ideji koja je Švedskoj omogućila da se svijetu predstavi kao progresivna zemlja koja svojim građanima daje da budu službeni glas države. Ideja se sastoji u tome da svakoga tjedna jedan obični građanin Švedske dobije priliku da upravlja službenim nalogom države na društvenoj mreži Twitter. Prvog je tjedna uime Švedske svoje poruke objavljivao moderni, mladi čobanin. Prošlog tjedna uime Švedske je tvitao glazbenik koji pješači po svojoj domovini. Jednom je uime kraljevine Švedke tvitao jedan bosanski doseljenik. "Sadašnji švedski socijalni sustav je loš vic u usporedbi s onim što je bio prije", požalio se Hasan Ramić. Kakvu poruku o sebi šalje država koja prosječnim građanima daje da u ime čitave nacije pišu što god im padne na pamet? Poruku otvorenosti, demokratičnosti i progresivnog razmišljanja o građenju percepcije o sebi kao državi.
Prije no što sam otputovao u Rovinj na Dane komunikacija, razgovarao sam s bivšim britanskim veleposlanikom u Srbiji, koji mi je rekao ono što je često govorio i dok je službovao u Beogradu: "Srbija ima dva problema. Prvo, ima problem sa svojim imidžem. Drugo, nije svjesna da ima problem sa svojim imidžem". Hrvatska, na sreću, nema takvih problema kakve ima Srbija. Ali kad sam u Rovinju sreo Srđana Šapera, predsjednika McCann Grupe u Beogradu, on je ponudio zanimljivu tezu o imidžu Hrvatske. "Hrvatska ima jednu prednost i jedan problem. I jedno i drugo zove se Jadransko more".
Istina, ljepoti naše zemlje i Jadranskog mora možemo zahvaliti vrlo pozitivnu predodžbu koju mnogi u svijetu imaju o Hrvatskoj. Ali to je istovremeno i problem jer nas zavarava i tjera na pomisao da svi u svijetu o nama misle sve najbolje jer smo tako lijepi, okupani suncem i morem. Grci su imali sličan problem, uljuljali su se u pomisao da žive u raju na zemlji, pa vidimo kakav je ugled Grčke danas.
Na ugledu zemlje treba raditi, čak i onda kad je on dobar (a pisanje njemačkog Bilda podsjetilo nas je da u našem slučaju nije uvijek i isključivo dobar). Kreativna komunikacijska industrija u tom je poslu prijatelj, a ne neprijatelj kako ju je dosad tretirala ova Vlada.
