Vi volite život, mi volimo smrt, i tu suživota ne može biti, poručuju džihadisti koji se bore za islamsku državu u kalifatu, ali i u svim ostalim dijelovima svijeta. Prilično je jasno da je riječ o psihopatima koji su “borbu za vjeru” vidjeli kao priliku za ostvarenje svojih ciljeva koji pak s islamom ili bilo kojom drugom vjerom nemaju doticaja.
– Psihopati nisu ljudi poput mene ili vas. Riječ je o predatorima koji svoj plijen love unutar vlastite vrste, traže slabosti i prilike koje im se pokažu. Psihopatima svaki nasilni pokret, posebno onaj zaogrnut nekom vrstom religije, pruža odličnu priliku da rade što god požele – kazala psihologinja Vlasta Buljan.
Teroristički napadi koji su u posljednjih godinu dana učestali po Europi i koje sve češće izvode “osamljeni vukovi”, napadači koje do samog udara obavještajne službe nisu izravno povezivale s ISIL-om ili nekim drugim islamističkim grupama mijenjaju sada i psihologiju prosječnog Europljanina. Donedavno, rat protiv islamizma bio je rat “tamo negdje daleko” i običnog stanovnika Pariza, Bruxellesa, Londona ili Zagreba nije zanimao više od vijesti o Sjevernoj Koreji ili prijetnji koje povremeno ispaljuje venezuelski predsjednik Maduro.
Situacija je sasvim drugačija, a islamizam danas utječe na živote stanovnika Starog kontinenta više nego ikad. Kontrole na ulazu u javne zgrade jače su nego ikad prije, po ulicama glavnih gradova snage sigurnosti hodaju teško naoružane, kao da je u tijeku rat. Donedavno nenaoružani londonski bobiji bili su dovoljno jamstvo sigurnosti građana, danas Oxford Streetom patroliraju policijske trojke s automatskim oružjem. I unatoč tomu, nitko se ne osjeća pretjerano sigurnim, svi su “tankih živaca”.
– U psihološkom smislu, građani Europe danas se osjećaju najnesigurnije od završetka Drugog svjetskog rata. Posebno jer nitko ne može reći kada, gdje i na koji način će se dogoditi sljedeći napad. Jednom je to napad bombama kao na aerodromu u Bruxellesu, drugi put je to eksplozija u metrou, treći put ljude gaze kamionom kao u Nici... Metode napada nisu jednoobrazne, i to sije jedan podsvjesni strah kod građana jer nitko ne može ni zamisliti što je sljedeće, kaže psihologinja Vlasta Buljan.
Koliko to ima osnove pokazuje i primjer iz SAD-a, iz vremena napada na newyorške Blizance. Jer nikome prije toga ne bi palo ni na pamet da je moguće oteti zrakoplove, i preusmjeriti ih na zgrade, iskoristiti ih kao projektile. Napadi “usamljenih vukova” imaju za cilj ne samo sijanje smrti, već prvenstveno stvaranje atmosfere straha.
Već danas Europu mnogi vide kao nesiguran kontinent, znatno opasniji od dalekog istoka. I nisu pretjerano u krivu. Ujedno, napadi usmjereni na simbole zapadnog života, poput napada na Nicu, mondeno ljetovalište, nanijet će i velike štete turizmu. Nijemci već sada masovno otkazuju ljetovanje na Azurnoj obali. A to je islamistima podjednako važan cilj kao i stotinjak nedužnih civila koje je vozač kamiona pokosio.
"po ulicama glavnih gradova snage sigurnosti hodaju teško naoružane, kao da je u tijeku rat". Kao da je u tijeku rat? Pa rat i je u tijeku, rat protiv zapadne civilizacije, rat u kojemu je glavno oružje neprijatelja naš vlastiti moral i takozvana dobrota pomoću koje ne samo da su neprijatelji uspostavili kampove u srcu našeg teritorija, već su nas i natjerali da im mi plaćamo smještaj i uzdržavanje. Ono što mi smatramo našom snagom je u ovome ratu naša slabost. Ne samo da smo u ratu i da mi taj rat gubimo, nego mi niti ne želimo priznati da smo u ratu. A dok to ne napravimo i dok jasno ne identificiramo neprijatelje nemamo niti najmanje šanse taj rat i pobijediti.