Hartz IV, njemački propisi o socijalnoj skrbi, su čak i čitavo desetljeće nakon donošenja još uvijek predmet spora: jedni tvrde da su tako stvorena radna mjesta, drugi to zovu "siromaštvo po sili zakona."
Reforma tržišta rada i socijalne skrbi i danas nosi ime po Peteru Hartzu koji baš nije osobito ponosan na tu slavu. "Kao predsjednik komisije sam i svojim imenom morao stati iza tih prijedloga", kaže danas 73-godišnjak u jednom od brojnih intervjua koje daje ovih dana. Ta komisija je početkom tisućljeća izradila planove za korjenitu reformu socijalne skrbi u Njemačkoj. Ti takozvani Hartzovi zakoni koje je donijela tadašnja koalicijska vlada kancelara Schrödera, sastavljena od socijaldemokrata i zelenih, promijenili su ovu zemlju i još uvijek uzrokuju podjelu na zagovornike i protivnike.
Peter Hartz pak tvrdi kako se "uz sve bolne rezove može reći da je ta politika bila uspješna". Ona je doprinijela značajnom padu stope nezaposlenosti i tome da "imamo najnižu stopu nezaposlenosti među mladima u Europi", kaže Hartz za list Frankfurter Allgemeine Zeitung.
Doista se o Schröderovom programu Agenda 2010 i reformama tržišta rada i na međunarodnoj pozornici govori kao o važnom razlogu za "njemačko čudo u zapošljavanju". Druga strana medalje se odigrava i još uvijek traje uglavnom samo na domaćoj pozornici. Kod kuće su te reforme svojedobno uzrokovale redovite prosvjede, njima se bavi prava vojska odvjetnika, a spominju ih i desni populisti na prosvjedima PEGIDA u Dresdenu.
Oporbena stranka Ljevica je ukidanje propisa Hartz IV navela kao svoj najvažniji politički zadatak, gotovo neprestance prosvjeduju humanitarne udruge, a i Schröderova vlastita stranka, njemački socijaldemokrati, se još uvijek trudi povratiti povjerenje koje je tako izgubila među onim građanima za koje barem tvrdi da ih predstavlja.
Pad na samo dno društva
Hartzovi zakoni su se u međuvremenu više puta mijenjali, ali njihov temelj koji je usmjeren protiv socijalne solidarnosti je ostao netaknut, smatra kelnski sociolog Christof Butterwegge. On je na glasu kao jedan od najžešćih protivnika tih zakona i zbog toga je napustio stranku njemačkih socijaldemokrata. Jer za njega, to je bio prijelaz "iz države socijalne sigurnosti u državu javnih kuhinja za siromašne".
Osobito je Hartz IV, četvrti u nizu zakona, za mnoge crvena krpa pred očima. On određuje odnos prema nezaposlenima i propisuje da svi nezaposleni nakon razmjerno kratkog vremena primaju još samo socijalnu pomoć. Ona je za sve ista i trenutno iznosi 391 euro mjesečno po osobi za odrasle, a za djecu - ovisno o dobi - još manje. Država povrh toga sudjeluje u plaćanju stanarine i grijanja prema određenim tablicama. Ako obitelj ima nekih drugih izvora prihoda, onda se oni odbijaju od te socijalne pomoći.
Oko šest milijuna muškaraca, žena i djece u Njemačkoj trenutno prima samo tu socijalnu pomoć - praktično svaki trinaesti stanovnik ove zemlje. Za mnoge koji godinama ne mogu naći posao to znači socijalni pad na samo dno društva, a tomu je "zaslužan" upravo socijaldemokratski kancelar Gerhard Schröder koji je uveo te zakone 2003. godine.
Prije te reforme je bilo drugačije: tada se pomoć za nezaposlene mjerila prema posljednjem prihodu. Tako je na primjer neki predradnik u tvornici dobivao manje nego što je zarađivao, ali je od toga još nekako mogao živjeti. Danas on prima istu socijalnu pomoć kao netko tko nikad nije radio.
"Elementi kaznenog zakona"
Još gore od toga; mnogi misle kako primatelji pomoći Hartz IV uopće ne žele raditi. Tu ima neke nesretne logike jer im se lako može učiniti da im "ionako ne može biti gore nego što je sad" - i zašto bi onda još radili? Pojam hartzen, "harcati" je čak ušao u njemački rječnik sa značenjem "nitko me ne može natjerati da radim".
Tome je uvelike krivac i javno stigmatiziranje takvih osoba čemu je doprinio i sam kancelar Schröder. S njegovim riječima kako u Njemačkoj "nitko nema pravo biti lijen" je dao naslutiti kako su ranije mnogi nezaposleni jednostavno ležali kod kuće na kauču i primali novac od države.
Zato se bivši kancelar zalagao za "poticanje i zahtijevanje" ("Fordern und Fördern"): nezaposlene će se poticati na preškolovanje i doškolovanje, pomoći će im se u ulasku u svijet rada, ali na kraju, ako ne ispune zahtjeve, slijede sankcije. Takvima i ta socijalna pomoć može biti smanjena, makar su već i tako na rubu preživljavanja.
To nije nikakva prazna prijetnja: u godini 2013. je odlučeno o preko milijun kaznenih mjera. Kažnjenima se prosječno oduzelo preko 100 eura - od 391 eura socijalne pomoći. Time su i "elementi kaznenog prava ušli u sferu socijalnog prava", kritizira Heribert Prantl u naslovnom članku lista Süddeutsche Zeitung.
Nikad toliko zaposlenih
Direktor njemačkog Zavoda za zapošljavanje Frank-Jürgen Weise pak ističe i uspjehe tih mjera: 2005. je u Njemačkoj još bilo više od pet milijuna i 300 tisuća nezaposlenih, danas ih je manje od tri milijuna. "To je već vrijedno pažnje", smatra Weise i dodaje da je stopa zapošljavanja u 2014. bila rekordna.
Za sociologa Butterwegea to nije argument: "Čak da je stopa nezaposlenosti i pala dijelom zahvaljujući mjerama Hartz IV, cijena koju je platila naša zemlja i osobito socijalni slučajevi, je previsoka", izjavio je za list Neues Deutschland. I sindikati upozoravaju kako je popratna pojava mjera Hartz IV prava eksplozija u sektoru najnižih prihoda. Te mjere su prisilile nezaposlene da prihvate i loše plaćene poslove i nepovoljnije radne uvjete, zaključuje krovna udruga njemačkih sindikata DGB. I ukupno uzevši, razina plaća se u Njemačkoj od onda smanjila.
Mnogi nezaposleni danas prihvaćaju tako loše plaćene poslove da im ono što zarade nije dovoljno za život. Zato država dodaje njihovim prihodima toliko da primaju barem onoliko koliko bi inače primali kao socijalnu pomoć. To je zapravo golem program državne potpore poduzećima i vlasnicima tvrtki u sektoru loše plaćenih poslova - za čišćenje i održavanje zgrada, čuvarima, spremačice po hotelima... Tek uvođenjem minimalne plaće koja se stupnjevito počinje provoditi od 2015. godine bi trebala nestati ova apsurdna popratna pojava.
Posmrtno zvono vladanju Schrödera
Schröderove reforme nisu samo duboko promijenile tržište rada, nego i politički spektar. Socijaldemokrati, kao autori programa Hartz IV su time uništili svoj ugled kao "stranka malog čovjeka" i nakon toga su masovno izgubili i članove i birače. Frustrirani bivši potpredsjednik stranke SPD Oscar Lafontaine je zajedno s Gregorom Gysijem stvorio stranku Ljevica koja sad socijaldemokratima oduzima kompetencije kod pitanja socijalne pravde.
Na istoku Njemačke, gdje je broj dugotrajnih nezaposlenih osobito velik, već je uspjela preoteti SPD-u tu ulogu. Konačno, spor oko Hartz IV među samim socijaldemokratima je i 2005. već bilo posmrtno zvono vladi kancelara Schrödera. Nakon optužbi kako se više ne može pouzdati u glasove lijevog krila stranke on je otvoreno krenuo u izazov i raspisao prijevremene izbore. I izgubio.
A kršćanskodemokratska kancelarka Angela Merkel gotovo redovito ističe zasluge svog prethodnika u reformi tržišta rada. I možda čak i iskreno misli s tom pohvalom. Ali tek to je sol na ranu socijaldemokratima.
>> Oporavak ne dolazi ni u 2015., BDP će pasti još 0,5 posto
Kod 84 miliona stanovnika j 3 miliona nezaposlenih je 3,5 posto ! koliko je ono kod nas ? koliko dugo se kod nas dugo dobiva potpora ?