Samoubojstvo 14-godišnjeg dječaka Mahira koji je pohađao Internacionalnu školu u sarajevskom naselju Ilidža uzburkao je javnost i pokrenuo lavinu napisa u medijima u BiH. Mahir Rakovac zapalio je školsku torbu te se bacio u smrt s osmog kata zgrade u kojoj je živio.
Mahirov očuh, poznati sarajevski profesor Dubravko Lovrenović, nakon tragičnog događaja nije mogao skriti svoje ogorčenje prema pojedinim institucijama, stoga se stalno javno oglašavao u medijima jer je dojam bio da se cijeli slučaj gura pod tepih. Naime, u sarajevskim kuloarima, odmah nakon tragedije, kružila je priča kako su akteri zlostavljanja djeca takozvane sarajevske novonastale elite. Lovrenović je pristao za “Večernjak” govoriti o šokantnim detaljima brutalnog zlostavljanja koje je nad njegovim posinkom Mahirom provodila određena skupina dječaka iz škole te o verbalnom zlostavljanju pojedinih profesora.
– Kada me netko pita kako si, to mi je pitanje postalo vrlo problematično. Međutim, našao sam odgovor, a on glasi: Alisa i ja smo preživjeli i preživljavamo vlastitu smrt – počeo je priču Lovrenović.
Stječe se dojam kako se ovaj tragični slučaj pokušalo gurnuti pod tepih zbog umiješanosti skupine učenika koji potječu iz takozvane novonastale sarajevske elite. Tek kada ste vi i vaša supruga javno progovorili o svemu, nastala je bura u javnosti. Slažete li se s tom tvrdnjom?
– S obzirom na to da u svim svojim odgovorima, a ne samo u ovom koji je vezan uz moju obiteljsku tragediju, polazim od činjenica, što se tiče moje supruge i mene, smatramo kako ni MUP-u Sarajevske županije ni Tužiteljstvu ne možemo naći ni jednu ozbiljnu zamjerku. Imamo, istina, prigovora vezanih uz određene procedure zbog nesnalaženja, pa čak i više od toga.
Međutim, kada hladne glave sve pokušam zbrojiti, mogu reći kako na spomenute dvije adrese zasad ne mogu uputiti neku ozbiljniju primjedbu. Naprotiv, koristim ovu priliku kako bih uime svoje supruge Alise i osobno zahvalio agilnom i ažurnom ministru policije u Ismiru Juski. On je zaista jedini visokorangirani političar koji nas je nazvao, koji je tražio sastanak sa mnom i koji je obećao da će nas posjetiti. Kada je riječ o prikrivanju, tu postoje ozbiljnije ne samo indikacije nego i dokazi. Tu, prije svega, mislim na fantomsko priopćenje iz Internacionalne škole. Pazite, to je priopćenje napisano na jednom listu papira, a na njemu nema datuma, nema memoranduma, broja protokola, pečata i, konačno, nema potpisa odgovorne osobe. Mislim kako nije potrebno imati neku natprosječnu inteligenciju pa zaključiti kako u samom početku nešto nije bilo u redu. Dakle, ako vi meni ili ja vama pišem pismo ili šaljem e-mail, pretpostaviti je da ćemo se ispod toga potpisati. Isto tako, to da nitko iz škole nije znao ništa o slučaju jest laž. Znali su oni koji su silovali Mahira i drugog dječaka, znale su djevojčice koje su prolazile pokraj WC-a kada su ih silovali i koje su to popratile komentarom: “Uživate li momci?!” Djevojčice, čija imena ja znam, a poznata su i Tužiteljstvu, gledale su kad su silovali Mahira i tog drugog dječaka te zbijale šale. Jesu li pri tome i ostali profesori to znali, o tome postoje ozbiljne indicije, ali ono što oni iznose u svom priopćenju, to apsolutno nije istina.
Izjavili ste da su i pojedini profesori verbalno zlostavljali Mahira. Možete li objasniti na koji način?
– Spomenut ću vam samo dva primjera. Kada bi Mahira prozvao profesor u razredu da odgovara, onda su ga iz razreda provocirali da je peder ili peško te se pri tome cijeli razred smijao, a nijedan profesor nije intervenirao. Isto tako, njegov profesor tjelesnog odgoja pred svim ga je učenicima, umjesto Mahir, zvao Mahira. Dakle, pravio je od njega djevojčicu, a tome su se svi slatko smijali. Sjetite se kada ste vi imali 14 godina i koliko su to osjetljiva pitanja za dječaka koji je u pubertetu.
Kada ste primijetili da se Mahir čudno ponaša i povlači u sebe?
– Promjene u Mahirovu ponašanju počeli smo primjećivati u jesen 2014. godine. Pitao sam ga o tome nekoliko puta, ali on je uvijek govorio kako to nije ništa. Želio sam otići u školu, ali me je Mahir uvijek preklinjao da to ne činim. No, do supruge i mene počele su dopirati informacije kako određena skupina dječaka u školi Mahiru upućuje različite neprimjerene riječi, da su ga izolirali, da mu upućuju različite pogrdne riječi i izraze, a tu nismo bili izostavljeni ni moja supruga ni ja. Mahir se u školu u Sarajevu upisao godinu dana ranije, nakon što je završio šest razreda u Tuzli, u istoj toj Internacionalnoj školi, ali u Tuzli nije imao problema. Nakon što smo saznali za sve uvrede koje su upućivane Mahiru, a to smo saznali od dječaka koji je također bio žrtva zlostavljanja, kako se moja supruga družila s njegovom majkom, obje su zaključile da je najbolje djecu ispisati iz te škole. Mahira smo ispisali u lipnju prošle godine. Taj je dječak ispričao mojoj supruzi o onome kroz što su prošli. Jedno od takvih zlostavljanja je bilo i to da su Mahira vezali za radijator, tukli ga i pri tome ga tjerali da kaže: “Ja sam gej, ja sam gej.” Njih su dvojicu natjerali da se ljube, a tom prilikom jedan od tih dječaka sve je snimao mobitelom. Ostale detalje ne bih iznosio jer za to postoje razlozi.
Ipak, najšokantnije detalje o Mahirovu zlostavljanju saznali ste nekoliko dana nakon njegova pokopa. Što se dogodilo?
– Taj je dječak rekao mojoj supruzi kako nam mora nešto reći, ali da to može reći samo meni. To je bilo dan poslije Mahirova pokopa, tada mi je tek rekao da mi ima nešto reći. Otišao sam u stan tog dječaka i njegove majke. On je najprije natjerao majku da odjene kaput i rekao joj da izađe iz stana. Dva puta je zaključao vrata, uzeo daljinski i maksimalno pojačao TV. Rekao sam mu da smanji TV jer možemo tiho razgovarati, toliko da, čak kad bi njegova majka i bila tu, ne bi čula razgovor. To dijete je bilo ispunjeno užasom, strahom i stidom. Na zoran način sam shvatio zbog čega nam Mahir ništa nije mogao reći. Kasnije smo od stručnjaka saznali sve ono što se dogodi djetetu kada bude silovano u tom razdoblju.
Taj dječak i moj Mahir bili su silovani, i to bili su silovani kuhinjskim valjkom za tijesto. Takvo dijete izgubi povjerenje u svakoga, u majku i oca, jer su ga izdali prijatelji i profesori, oni koji su ga trebali zaštititi.
>>Samoubojstvo 14-godišnjeg dječaka tragično upozorilo na vršnjačko nasilje u školama
Taj Alkaidin konclogor smjesta zatvorit, a "nazovinastavnike" vratiti odakle su došli - Rijad, Dubaj, Meku i Medinu. Neka ondje primjenjuju šerijatske odgojne mjere. Europi takve medrese ne trebaju.