Pčelari su već očajni, kako da spase svoje pčele od parazita, grinje Varroa destructor. Richard Rossa je našao rješenje: grinje ugibaju ako se košnice griju. Sad traži način da svoj izum ponudi pčelarima.
Stanje među pčelama je toliko ozbiljno da se umiješao čak i američki predsjednik: Obama je osobno naložio nadležnim tijelima da nađu rješenje za američke pčele, a i njemačka Udruga poljoprivrednika zvoni na uzbunu. Jer ako se nastave topli zimski dani, onda prijeti masovno odumiranje pčela. Jedino oštar mraz može uništiti larve tog za pčele opasnog parazita, grinje Varroa destructor. Ali mrazova nema koliko je normalno za zimu. Već proteklih godina je taj nametnik redovito uništavao deset do petnaest posto populacije pčela u Njemačkoj.
Richard Ross je i sam pčelar i objašnjava nam kako je to "užasna vijest": "Možete se samo naježiti kad vidite pčele koje su napale te grinje." Zapravo, njemu ta vijest ne mora biti užasna, nego poslovna prilika da plasira njegov izum kojim se pouzdano mogu uništiti grinje - i ujedno nije nimalo štetan za pčele i okoliš.
Ovi maleni paraziti žućkasto-crvenkaste boje potječu iz Azije ali su se proširili po čitavom svijetu i svugdje su opasnost za pčele. Kada se smjeste na tijelo pčele, ispijaju krv svog domaćina sve dok on ne ugine. "To izgleda strašno", kaže nam Rosse. On je vidio i pčele na koje su "sjele" čak tri grinje. Već na početku su pčele omamljene i više ne kontroliraju njihove pokrete. Ubrzo pčela ugiba potpuno suha.
Rossa očito i osobno pogađa sudbina pčela, tako da je odlučio pomoći marljivim insektima. Osim što je pčelar, on je i inženjer i rado pokušava izumiti nešto novo. Da bi se na miru mogao posvetiti svom izumu, odselio je u Švedsku. "Ja skoro da ne govorim švedski", ispričava se. Ali u toj osami je došao na prag cilja koji bi mogao biti spas za sve pčele na svijetu.
Današnji "lijek" je muka za pčele
I to tako jer je izumio svojevrsnu "saunu za pčele". "Već se prije nekoliko desetljeća koristila hipertermija, zagrijavanje košnica u Rusiji i bivšoj Istočnoj Njemačkoj. U košnicu se puhao vrući zrak i grinje su otpadale s pčela. Ali aparati koji su se tada koristili su bili golemi, veći nego hladnjaci, nije ih se moglo transportirati i zato su bili nepraktični za pčelare", objašnjava Rossa.
Pčelari danas protiv tih parazita uglavnom koriste kiselinu, mravlju ili oksalnu kiselinu koju prskaju u košnicu. Kiselina doduše uglavnom uništava grinje, ali i pčele trpe od povreda. "Njihove oči i nožice izgledaju kao da su nagrižene. Nema niti jednog dijela tijela pčele kojeg ta kiselina ne oštećuje. Pčela je tako ozbiljno ranjena", upozorava Rossa. Povrh toga, nakon tretmana kiselinom i pčele postaju slabije, neotpornije na viruse i proizvode manje meda. "Za mene kiselina ne dolazi u obzir", konstatira Rossa.
Pčele 'uživaju', nametnici umiru
Zato se vratio metodi zagrijavanja košnica. Sovjetski model je reducirao na samo jednu ploču, svojevrsnu ladicu sa grijačima. Ona je praktična i lako se koristi, a jamči da će njegov uređaj izdržati najmanje trideset godina i želi ga napraviti toliko jeftinim da "neće biti pčelara koji će ga odbiti koristiti ako se bude potrebe."
Rossina sauna za pčele se umeće u podnožje košnice i grijači rade ili na baterije ili na struju iz mreže. Temperatura je podešena na 40 do 42 stupnja Celzijusa, a ventilatori šire topli zrak po košnici. Pčelama taj vreli zrak ne smeta, ali je smrtonosan za grinje. One se doslovce "skuhaju" jer njihove molekule bjelančevina kolagiraju na temperaturi od 38°. Nakon otprilike 30 minuta, mnogi paraziti potraže spas na dnu košnice, ali tamo padnu ravno na električne grijače. Rossa je uvjeren da takav toplinski tretman pčelama čak godi i da jača njihov prirodni obrambeni mehanizam.
Odakle novac za serijsku proizvodnju?
Rossa je isprva htio pomoći samo svojim pčelama, ali svi pčelari koji su vidjeli što njegov aparat radi nametnicima su oduševljeni i htjeli su i sami imati takvu "saunu". Ali kako bi serijski mogao proizvoditi saune i za druge pčelare, trebalo mu je barem 120 tisuća eura za strojeve i razvoj uređaja.
U potrazi za pokroviteljem je pronašao Floriana Deisinga. On je ekonomist koji je radio i za automobilske koncerne poput Volva i MAN, ali danas se bavi ekološkim projektima i pomaže izumiteljima kao što je Rossa. Osnovali su tvrtku Apisystems d.o.o. i preko interneta su pozvali zainteresirane korisnike da ulože novac u ovaj projekt.
Takav crowdfunding na internetskoj platformi Ecocrowd uspio: mnogi pčelari i ljubitelji prirode su se odazvali tako da je već sakupljeno oko 50.000 eura. Izumitelj treba riješiti još mnogo problema, osobito onaj kako da taj aparat napravi što jeftinijim. Naime, samo baterije za te grijače koštaju oko 400 eura tako da za sada "saune za pčele" prodaju daleko ispod cijene proizvodnje. Proizvođača sauna košta oko 1500 eura, ali ih prodaju za polovicu tog iznosa.
Sve dalje do grinja za probu
Rossa i dalje pokušava poboljšati i učinkovitost aparata, makar su se i znanstvenici uvjerili u njegovu djelotvornost i pčelarski instituti pozorno analiziraju rezultate u borbi grinje Varroa destructor. Sad se bavi pitanjem, u kojem trenutku je najbolje da se pčelama priredi takva sauna. Iz iskustva je naučio da je najbolje to učiniti u ranoj fazi osnutka košnice, prije nego što pčele nakupe mnogo meda.
Ali sad ima problem kakav bi rado imali mnogi pčelari: nedostaje mu nametnika. U njegovim košnicama već odavno nema ni traga grinjama, a u osami švedske provincije Dalarna sad mora daleko putovati da nađe pčelara kojeg još muči taj problem. Povrh toga, treba se još brinuti i o proizvodnji i distribuciji, makar bi se on najradije bavio samo svojim izumom.
Ipak, rado se susreće s drugim pčelarima i razmjenjuje iskustva: "Prije su pčelari obično bili starci od preko 80 godina i u pravilu čudaci. Ali sad je drugačije, sve je više mladih, a uzgojem pčela se bave i stanovnici gradova i sve je više žena. Njima je često važniji boljitak samih pčela nego dobit od prodaje pčelarskih proizvoda." A za njih je "sauna za pčele" Rossa onda i idealno rješenje.
>>Zvonko Horak: Najbolje je da pčelari ovu godinu zaborave
