Prijevremeni izbori će biti ili neće biti, pitanje je sad. Ali da se nešto kuha, to je sigurno. Vlada tako početkom ožujka najavi da će dio kriznog poreza ukinuti, ali tek za četiri mjeseca, i to za većinu hrvatskog pučanstva, znači od početka srpnja. Treba se još strpjeti, državi još nešto i dati, ali najava bi trebala pokazati svjetlo na kraju tunela.
Baš kao što i poslodavci pršte od sreće s premijerkom, tepaju joj da je to milina, najavljuju se novi javni poslovi vrijedni milijarde kuna pa se i tu vidi svjetlo na kraju tunela, isto tako baš negdje u ljeto. I ne samo to, poslodavci će ga rado upaliti s premijerkom. Znači, još ćemo biti u tunelu, ali ne i u mraku, izlaz će postati svima vidljiv. Ne može biti bolje! Istina, treba nam optimizma, pozitivnog razmišljanja, samo je pitanje koliko je sve to realno, koliko je to zbog dobrobiti hrvatskog čovjeka i radnika, samim time i države, a koliko je to samo da se zadovolje nečiji interesi, ili poslodavaca ili vladajuće stranke ili nečiji treći.
Bio bi najbolji splet interesa i koristi za sve nas, ali je li to moguće? Naravska je stvar da Jadranka Kosor neće prije vremena priznati da misli ići u izbore prije roka, ako misli na njih ići. Kao što će reći da je ona već ranije najavljivala postupno ukidanje kriznog poreza. Ona, međutim, ima cilj, pa i zadatak, stabilizirati i ojačati HDZ koji je proteklih godina ne samo načet nego i osakaćen, a onda i osramoćen aferom za aferom, koji je korupcija i nepotizam oglodala, baš kao i državu, čemu je i sama svjedočila. Sve što premijerka i šefica HDZ-a radi, treba promatrati u prvom redu baš u tom svjetlu. Odluka o prijevremenim izborima, ako do njih dođe, neće pasti preko noći. Vladajuća je koalicija zasad stabilna pa se izbori mogu strateški pripremati.
Zaokret oko kriznog poreza, ali i oko gospodarske politike, jedan su od ključnih elemenata u pokušaju ponovnog osvajanja vlasti. No dva su ključna čimbenika koja će presudno utjecati i na odluku o mogućim prijevremenim izborima, ali koji će možda utjecati i na njihov ishod. Izbori sigurno neće biti raspisani prije nego što budu zaključeni pregovori s EU, ali u trenutku njihova zaključenja to će biti i te kakav vjetar u leđa vladajućima. No ne i dovoljan. Vladajući će se morati dokazati i na domaćem bojnom polju, u dosljednoj borbi protiv korupcije i organiziranog kriminala. Nije najveći problem države sada to što je Kolinda Grabar-Kitarović koristila službeni auto i u privatne svrhe.
Daleko je važnije ono što se trenutačno kuha u MUP-u i Državnom odvjetništvu, a valjda se kuha, kako će se rasplesti afera s Podravkom, kao i s Hypo bankom, i mnoge druge kojima je narod u posljednje doba zasipan kroz medije. Narod neće biti zadovoljan ako se na kraju u policijsko-pravosudnoj mreži konačno ne nađu i neki teški kapitalci. Bez takva teškog ulova sve će ostati previše prozirno i neuvjerljivo, a narod će se osjećati prevarenim kao i nebrojeno puta dosad.
Stranačka šefica mogla bi, međutim, u tom pospremanju imati još svakakvih cirkuskih ispada i u vlastitoj stranci, a narod živi loše, sve više ljudi na rubu siromaštva, tako da nju i stranku mogu spasiti samo radikalni, odlučni potezi i u gospodarstvu i u lovu na kapitalce pa bili oni i u vlastitu dvorištu. Istina, na ruku joj ide novi šef države Ivo Josipović koji se gubi na svojoj funkciji i postaje sve neuvjerljiviji, a i alternativa sadašnjoj vlasti gotovo je nikakva.
Možda su alternativa potrošeni Čačić i Jakovčić? Ili Milanović koji, primjerice, ne poštuje odluke Ustavnog suda? Nepostojanje prave alternative tragedija je hrvatske političke scene, a ni HDZ još nije zaslužio da se za njega ponovno glasuje. Tko će onda upaliti svjetlo na kraju tunela?
Kako je teško pisati komentare na ovu temu. Što pametno reći? Jedino To da nas ništa ne može iznenaditi - NNNI! (sjećate se?) Bit će izbora, neće ih biti, kada će biti... Valja se pripremiti - NNNI. Žurim, Bog, idemm crno na bijelo napisati svoj politički program i popis svojih predizbornih obećanja. Ideje ću crpsti iz nepresušnih izvora političkog nadahnuća: HDZ-a i SDP-a i njihovog agitpropa, malih satelitskih im stranaka, koalicijske vlasti od 3. siječnja 2000., a napose od Ive Sanadera i njegovih kartica sa šarenim lažima opsjenarstva. Zaista, ni uz najrazvijeniju maštu ne mogu izmisliti nešto bolje. Valja samo prepisati od njih i kandidirati se na bilo kojoj, pa makar i nezavisnoj listi. Tko bi na nezavisnu listu Kume Jele neka se na vrijeme predbilježi. Vjera u Boga i domovinska sloga! Pozdravlja vas Kuma Jela!