Cipelcugom kroz grad Na Gornjem gradu vlada klaustrofobija ljubavi? Ne, već oholost i cinizam.. Da budem iskren, žuljale su me ulaštene cipele i poželio sam ih, kao kakav balavac, šutnuti sa stopala. I još pljunuti za njima. Nisam učinio ništa od toga
Cipelcugom kroz grad Kažem ti, postoje te adrese u mome gradu na kojima se dijeli – optimizam! "Postoje među ulicama moga grada te posebne adrese. Kad ga nema nigdje, onda se na tim adresama, bez iznimke, čak i onda kada moj Grad potone, dijeli optimizam. Najstvarnije. Nesebično, spontano i jednostavno. Primiš ga i vratiš, nesvjestan i neopterećen davanjem. Kažem ti, postoje te adrese ali, molim te, ne provjeravaj. Vjeruj mi na riječ…"
2 Cipelcugom kroz grad Sve sladoledne kugle, molim...... Bi li ona išta rekla da me zatekla na našoj klupi kako jedan jedem i dopuštam da se drugi sladoled topi, smijući se sama – a zapravo s tobom? Bi, djede...
cipelcugom kroz grad Sad ili nikad... u ulici u kojoj se okuplja sva mladež A negdje daleko zvone riječi žene koja se koči u bronci na sredini Tkalče
4 cipelcugom kroz grad Na ravnom krovu nebodera najbolje se čuje tišina Oči biraju Jarun, blago lijevo… Točno ispod nogu prozori su nekih stanara. Stotinu takvih prozora. Nadesno oči bježe prema Sljemenu… Najveće bogatstvo u samom je srcu grada – gore na ravnom krovu nebodera.
cipelcugom kroz grad Daj mi ruku, odvest ću te na Savu – Proljeće? – otvorila je oči toliko jako da su joj se na rubu šarenice i bjeloočnice jasno vidjeli obrisi leća
CIPELCUGOM KROZ GRAD Tako vonja podrumski život Petrinjske... Ne, ne povlači zavjese, neka ništa ne smeta prozračnosti. Diši.
6 CIPELCUGOM KROZ GRAD "Zato je tak kak je..." Gledam mu u ruke. Tamo kod palčeva, s obje strane, nekako su se ravnomjerno rasporedile dvije smeđe mrlje. Staračke i velike. Glava mu je blago nagnuta na lijevu stranu pa tako iskosa promatra sve ispred sebe...
2 CIPELCUGOM KROZ GRAD Fakin s mimozom – Osjetljiv je to cvijet. uhvatite li ga samo malo grublje, vene. Tako vam je, mladi gospon, sa svime.
2 Cipelcugom kroz grad "Nađemo se na polovici Zakmardijevih..." Ne pada mi na pamet pitati zašto stoji posred stuba, sam i zamišljen. Znam zašto ja stojim, za njega ne mogu ni dokučiti.