Slavko Štimac:
'Ne čudi me što su 'Vlak u snijegu' i 'Vuk samotnjak' i danas obožavani, pa to su vječne priče o ljudskosti'
Kao dječak sam odrastao u Lici, do škole u Perušiću sam svaki dan išao četiri kilometra. Čim sam odrastao, ali još kao maloljetnik, proputovao sam Europu, bila su to sigurnija vremena. A onda sam godinama živio u New Yorku i svjedočio 11. rujna. Sjećam se toga jutra kada su javili da je udario prvi avion. Bio sam na 40. ulici, tako da se mogao vidjeti dim iz palih zgrada. Krenuo sam se vraćati kući. Naravno, pješačio sam. Ljudi su dolazili iz toga smjera. Na nekima je već bila prašina koja je došla od ruševina. Atmosfera je bila – tišina. Imao sam osjećaj da gledam neki film. Jedino što mi je ostalo jako u pamćenju jest ljudska solidarnost.