Najvažnija vijest iz znanosti ovog tjedna jest otkriće plina fosfina u Venerinoj atmosferi. U vijesti koju su prenijeli praktično svi važniji svjetski mediji na temelju objavljenog znanstvenog rada u znanstvenom časopisu Nature Astronomy stoji i da je na Zemlji takav plin prisutan jedino kao nuspojava prisutnosti, odnosno aktivnosti mikroba. Logično, naslovi su mahom ponavljali istu teoretsku mogućnost – je li prisutnost fosfina u Venerinoj atmosferi naznaka da bi tamo moglo biti i života. Na razini mikroba barem. Bilo bi to pravo malo čudo jer Venera je iznimno negostoljubiv planet, atmosfere visoke razine kiselosti.
Jasno, u ovome treba odmah istaknuti kako znanstvenici koji potpisuju rad u uglednom znanstvenom časopisu nisu otkrili nikakav oblik života, nego samo naveli ono što je poznato, a to je da takav plin na Zemlji nastaje u uvjetima s vrlo niskim razinama kisika djelovanjem određenih mikroba. Fosfin su u atmosferi Venere otkrili koristeći se teleskopom James Clerk Maxwell na Havajima, što je poslije potvrđeno korištenjem radioteleskopa Atacama Large Millimeter Array u Čileu. Tako da je detekcija fosfina na Veneri za znanstvenike koji potpisuju ovaj rad pod naslovom “Phosphine gas in the cloud decks of Venus” bila pravo malo čudo. Praktično u svakom preletu iznad nekog planeta znanost traži neku vrstu traga koji bi potvrdio moguću prisutnost života. Neki su znanstvenici u vezi s ovim otkrića na Veneri i vrlo optimistični.
Nije očekivan na Veneri
– Sa svime što do sada znamo o Veneri, najvjerojatnije je objašnjenje za otkriće fosfina, koliko god to fantastično zvučalo, život. Moram naglasiti kako bi život kao objašnjenje za naše otkriće morao biti posljednje objašnjenje. I to je važno jer, ako je riječ o fosfinu, i zbilja govorimo o životu, tada to znači da doista nismo sami. To također znači i da život sam po sebi mora biti vrlo uobičajenim te mora biti mnogo drugih nastanjenih planeta u našoj galaktici – rekla je jedna od autorica studije Clara Sousa-Silva, inače znanstvenica s uglednog MIT-a.
Novinar Reutersa koji također prenosi ovu vrijednu vijest naveo je i kako Venera zapravo nikada i nije bila fokusom potrage za životom drugdje u našoj galaktici. Ipak, jako je rano govoriti o tome je li u slučaju otkrića fosfina u atmosferi Venere ujedno doista riječ o životu ili o nečemu drugom.
Naš znanstvenik doc. dr. sc. Tomislav Portada, kemičar s Instituta Ruđer Bošković u Zagrebu, potvrđuje kako je u Venerinoj atmosferi otkriven fosfin, ali samo u tragovima.
– Fosfin je nama kemičarima dobro poznat kemijski spoj formule PH3. Riječ je o zapaljivom plinu, izuzetno otrovnom za više organizme, te se zbog tog svog svojstva upotrebljava za uništavanje glodavaca. Otkriće fosfina u Venerinoj atmosferi zanimljivo je zato što nam trenutačno nije poznat ni jedan geokemijski ni fotokemijski proces koji bi doveo do njegova nastanka, pa se kao jedno od mogućih objašnjenja prisutnosti fosfina u Venerinoj atmosferi javlja ideja da bi na Veneri možda mogao postojati neki oblik života koji ga generira – kaže dr. Portada podsjećajući kako ne znamo ništa o tome kako bi taj oblik života izgledao (i postoji li uopće), pa nam preostaje da nagađamo.
– Lako je moguće da je taj hipotetski oblik života toliko različit od svega što smo dosad vidjeli na Zemlji da je veliko pitanje hoćemo li se, kad ga jednom možda otkrijemo, uopće moći složiti o tome da ga nazovemo oblikom života – objašnjava naš znanstvenik.
Moguće je, dakle, da se naprosto radi i o procesu koji do sada nije prepoznat prije nego o nekoj vrsti života, a i pri korištenju pojma mikrob treba biti iznimno, iznimno oprezni jer, ako se negdje u svemiru doista i dokaže da iza ovakvog procesa stoji neki mikroorganizam, on bi doista mogao biti jako različit od onih koje poznajemo danas na Zemlji. Do razine da može doći, zanimljivo kaže naš znanstvenik, do rasprave o tome može li se takvo što uopće i nazvati životom, dakle nešto što bi bilo do te mjere različito od nas. Puno više od nagađanja o pronalasku ovog plina teško se može reći. Kako doista i nije riječ o otkriću u znanstvenim razmjerima doista tako neobičnom i iznenađujućem, intrigantno je kako se ta vijest pojavila u svim globalnim medijima. Međutim, riječi “Venera” i “život” u naslovima dovoljni su da izazovu pozornost, u kombinaciji s trajnim nastojanjem da se konačno pronađe život u svemiru. No, ako je fosfin doista dokaz života na Veneri, onda bi taj život mogao biti – neugodna mirisa! Jer, čista supstancija je bez mirisa, ali uzorci tehničkog zasićenja imaju snažno neprijatan miris sličan bijelom luku ili truloj ribi, što je uvjetovano prisutnošću zamjene fosfina difosfinom. U prilog teoriji da je fosfin iz Venerine atmosfere doista dokaz života leži i u pojasu oblaka u kojem je otkriven. Taj dio atmosfere Venere nešto je gostoljubiviji nego njezin ostatak, s dosta Sunčeva svjetla te tlakom i temperaturom na nivoima sličnima onima na Zemlji. Fosfin, također, nije nešto što bi se očekivalo baš u Venerinoj atmosferi. Ipak, i više je nego sigurno kako će se objektivi brojnih teleskopa u svijetu zbog ove objave još jednom okrenuti prema najsjajnijem objektu na nebu koji je moguće vidjeti golim okom, Veneri.
Prema enciklopedijskoj definiciji, Venera je drugi planet po udaljenosti od Sunca, bez satelita, nešto manji od Zemlje, promjera 12.104 km. Na nebu je najsjajniji planet i pokazuje faze. Od Sunca se najviše udalji 47° pa se vidi ili uvečer kao Večernjača ili ujutro kao Danica. Os vrtnje gotovo je okomita na ravninu staze. Okreće se retrogradno, dakle smjer dnevnoga prividnog gibanja Sunca suprotan je onomu na Zemlji, i najsporije od svih planeta. Dodatno je zanimljivo vidjeti kada je zapravo otkrivena Venerina atmosfera. Uspio je to znameniti Mihail Vasiljevič Lomonosov 1761. godine, dakle prije više od 250 godina – tijekom njezina tranzita pri dodiru Sunčeva kruga ugledao je prosvijetljenu atmosferu. A fosfin je, eto, otkriven tek sada. Moguće je, dakle, da znanost opet dođe do nekih spoznaja koje bi na sličan način odjeknule u svjetskim medijima. Za razliku od vremena u kojem je živio veliki ruski znanstvenik, većina onoga što znamo danas o Veneri postignuto s pomoću svemirskih letjelica jer se teleskopima zbog guste atmosfere na Veneri ne može vidjeti tlo. Takva se jedna naprava na njezino tlo spustila 1970. godine, bila je to sovjetska letjelica Venera 7. Sama Venerina atmosfera 50 je puta gušća od Zemljine, sadrži 96,5 posto ugljikova dioksida i 3,5% dušika; manjinski su sastojci ugljikov monoksid (50 ppm), argon (70 ppm), voda (50 ppm), sumporov dioksid (60 ppm), kisik (do 20 ppm), klorovodik (0,5 ppm), fluorovodik (5 · 10–3 ppm). Na sada pronađeni fosfin otpada manje od 20 ppm, što bi bilo manje od jedan posto atmosfere Venere. Znanstvenica koja je plin i otkrila zove se Jane Greaves, radioastronomkinja koja radi na Sveučilištu Cardiff u Walesu. Učinila je to teleskopom James Clerk Maxwell. Tražila je šablone nalik na bar-kodove, što bi označavalo prisutnost drukčijih kemikalija. I tako je primijetila i liniju koju se moglo povezati s fosfinom. Podaci su sugerirali kako je molekula tog plina prisutna u omjeru 20 ppm u Venerinoj atmosferi, što je otprilike između tisuću i milijun puta više nego u Zemljinoj atmosferi. Bilo je to neočekivana spoznaja.
Prisutan i na Jupiteru i Saturnu
Novinar uglednog Scientific Americana prisjetio se jednog detalja iz televizijske povijesti. Naime, u pilot-epizodi serije “Breaking Bad” Walter White priprema fosfin kako bi onesposobio dvojicu napadača. Samo što proces stvaranja fosfina nije tako jednostavan kao što je prikazano na televiziji. Spajanje atoma vodika i fosfora u jednu molekulu traži dosta energije i poseban okoliš u kojem će se stvaranje takve molekule dogoditi. Fosfin je prisutan i na Jupiteru te Saturnu, plinovitim gigantima na kojima postoje energetski povoljni uvjeti kako bi se taj plin stvorio. Čudno je stoga da fosfina ima u Venerinoj atmosferi jer je ona puna spojeva koji su bogati kisikom, što znači da bi lako privukli fosfor, bez kojega fosfin ne može postojati. Nije nimalo lagano otkriti otkuda fosfin u Venerinoj atmosferi, čak ni koristeći se moćnijim teleskopom ALMA. Kako nijedno ponuđeno rješenje nije bilo točno, ponovo se priča vraća na mogućnost koja je nama ovdje na Zemlji najatraktivnija.
A to je da je fosfin na Veneri proizvod aktivnosti nekog mikroorganizma. I zbog toga se sada Venera vraća u krug nebeskih tijela naše galaktike za koje se nadamo da na njima možda ima života. Tu su još i Jupiterov mjesec Europa, koji je bogat oceanima, te Saturnov mjesec Enkelad, na kojem su aktivni gejziri. Na visini od 50 do 60 kilometara iznad Venerine površine sloj je atmosfere na kojem vlada sličan tlak kao onaj na Zemljinoj nadmorskoj visini. Kada ne bi bilo sumpornih oblaka, mogli bismo se poigrati teorijom da je taj sloj možda naseljiv. Članci u kojima se opisuje ovo otkriće nadu u život na Veneritemelje na činjenici da postoje organizmi na Zemlji koji bi izdržali i takav okoliš, gdje je fosfin i pronađen. Nada u život na Veneri svakako nije novo, primijećeno je još prije 60 godina da njezina atmosfera ne odbija toliko ultraljubičastog svjetla koliko bi trebala pa je moguće tamo nešto što to svjetlo upija. Upravo je Carl Sagan s Haroldom Morowitzom, podsjeća Scientific American, postavio teoriju da bi se moglo raditi o nekom fotosintetskom organizmu koji je gladan energije. No, s druge strane, ima i onih koji gledaju na drugu stranu, odnosno traže proces koji bi tome bio uzrok. Ističe se tako kako je Venera i dalje geološki aktivna, a također je činjenica da ti mikrobi od kojih bi poticao fosfin odnekud moraju doći. S površine Venere sigurno ne s obzirom na uvjete koji tamo vladaju. Odakle onda ti mikrobi uopće, pitanje je koje ruši teoriju o živom podrijetlu fosfina. No, u svakom slučaju, sada je fokus istraživača egzoplaneta ponovno na Veneri, jer imaju odgovoriti na to važno pitanje, koje će dati i konačni odgovor na ono kapitalno – ima li života na Veneri.
