Da nema gljiva, ne bi bilo ni šuma, a samim time ni ljudi. Isto tako, ne bi bilo ni jedne od najpopularnijih igračaka na svijetu kojima se ponekad i više od djece vole zabavljati odrasli – Lego kockica! Osim toga, jedna jedinka iz njihove porodice može se pohvaliti i činjenicom da veličinom koja odgovara površini od 890 hektara, odnosno 1220 nogometnih igrališta, drži rekord najvećeg živućeg organizma na našem planetu.
S druge strane, na potpuno drugom spektru, barem kada je u pitanju njihova veličina, nalaze se malene, oku nevidljive vrste koje su bile predmet istraživanja tima znanstvenika predvođenih profesorom Alexandrom Antonellijem, direktorom najvećeg svjetskog herbarija – Kraljevskih botaničkih vrtova u Kewu.
Malo istraživanja
– Pretpostavlja se da carstvo gljiva sadrži oko milijun i pol različitih vrsta, a do danas ih je znanstveno opisano tek oko 70 tisuća. O njima se jako malo zna i općenito interes u znanstvenoj zajednici za njih nije prevelik pa smo se moj tim i ja, kako bismo barem malo doprinijeli rješavanju nekih misterija vezanih uz taj fascinantni svijet, zaputili u srce Amazonske prašume – govori Antonelli.
Nakon jedne od prvih analiza uzoraka tla koje su tamo prikupljali nekoliko tjedana otkrili su kako se u jednoj čajnoj žličici „amazonske zemlje“ nalazi oko 1800 živih, mikroskopskih organizama, od kojih su njih čak četiri stotine – gljive.
– Većina vrsta koje smo otkrili toliko su male da ih ne bismo vidjeli ni da se nalaze u zraku, manje su od zrnca prašine. Rastu pod zemljom, negdje na par centimetara, a negdje i na dva-tri metra ispod tla. Iako smo i prije znali da ih pod našim nogama ima poprilično, iznenadila nas je njihova količina u Amazoniji. Možemo slobodno reći da su gljive „tamna tvar“ našeg planeta, znamo da su tu, da premrežavaju njegovu unutrašnjost, ali baš kao što astronomi i fizičari ne znaju gotovo pa ništa o tamnoj tvari koja čini većinu našeg svemira, tako i mi znamo jako malo o „tamnoj tvari“ koja čini većinu našeg planeta – slikovito je pojasnio profesor Antonelli.
Ono osnovno što je poznato jest da su gljive simbionti, po staničnoj građi sličnije životinjama nego biljkama, i žive u zajednici s mnogim biljnim vrstama s kojima imaju međusobnu korist. Bez njihova djelovanja u prirodi ne bi moglo doći do razlaganja organskih tvari biljnog podrijetla pa se kaže i, da nema njih, šume bi se ugušile u vlastitom otpadu. Kada je u pitanju njihova konkretna primjena, dosta se koriste u medicini, pomažu u smanjivanju visokih razina kolesterola, liječenju multiple skleroze, umanjuju efekte različitih vrsta upala, a koriste se čak i u liječenju raka. Izvan medicine, dokazano je kako su neke vrste sposobne plastiku, koja se prirodno razgrađuje stotinama, pa i tisućama godina, razgraditi u samo nekoliko tjedana.
Opasne za žabe
Iako ih se može koristiti na nebrojeno načina, pa je tako manje poznato da su Japanci koristili posebnu vrstu koja „upija“ radioaktivne spojeve kako bi sanirali ekološku štetu nastalu nakon nesreće u Fukushimi, gljive su često i paraziti koji uništavaju sve što dotaknu. Takozvane patogene gljive uzrokuju bolesti kod ljudi, životinja, ali i drugih biljaka. Neke vrste mogu uništiti cijele nasade i uzrokovati truležne promjene na drveću zbog kojih su znale stradavati i cijele šume. Posebno su opasne za vodozemce, a u posljednjih nekoliko desetljeća zabilježeno je više slučajeva u kojima su gljive doslovce istrijebile cijele populacije nekih vrsta žaba.
