Iako se u meksičkom rudniku Naica koji doseže i do 300 metara dubine iskopavalo stoljećima, otkriće njegova pravog blaga potvrđeno je tek 2000. godine. Najprije je 1910. godine na tom lokalitetu u meksičkoj državi Chihuahui otkrivena kaverna nazvana Pećina sablji koja se nalazi na dubini od 120 metara, u kojoj se mogu pronaći lijepi kristali visine do jednog metra. Smatra se kako je zbog nagle promjene temperature naniže njihov rast prestao. No, te 2000. godine dvojica su rudara rudnika Naica, prateći žilu srebra, probila prolaz u novu veliku kavernu.
Kristali visine i do 11 metara
Ono što je bilo unutra uzrokovalo je postavljanje čeličnih vrata na taj otvor. Ispalo je, naime, kako se radi o tri povezane pećine u vapnencu, jedne veće od druge. A u njima naslage kristala selenita visine i do 11 metara, na podu gotovo savršene kristalne ploče. Najveća je kaverna dobila ime Kristalna pećina, dvije manje Kraljičino oko te Pećina svijeća. Kasnije, 2009. godine, pronađena je i četvrta pećina koja nije poplavljena, no i s manjim kristalnim tvorevinama koje, pak, imaju osebujne forme u obliku cvjetače.
Utvrđeno je kako su kristali ‘rasli’ oko pola milijuna godina i to jednim zanimljivim načinom. Na tom mjestu, na tri do pet kilometara nalazi se veliki bazen magme. S vremenom je pećine poplavljivala voda bogata gipsom na koju je magma djelovala poput kuhala održavajući stabilnu temperaturu tijekom pola milijuna godina. Gips se zbog toga pomalo pretvarao u prozirni selenit kakav se tamo nalazi danas. Utjecaj je magme koja se nalazi podno pećine još uvijek intenzivan. Njezina toplina čini boravak u pećinama gotovo nemogućima, u toj mjeri da čovjek tamo može ostati tek nekoliko minuta. Izmjerene temperature znale su biti i 65,6 stupnjeva Celzijevih u najvećoj pećini, dok se u manjima mjeri 37,8 stupnjeva, a tome treba dodati i stopostotna vlažnost zraka.
Jedina prava ekspedicija
Vode bi u Kristalnoj pećini i dalje bilo da se umjetno ne ispumpava, no s druge strane, utjecaj atmosfere lagano erodira veličanstvene kristale. Zato konstantno traju napori u fotodokumentiranju lokaliteta u sklopu opsežnog projekta Naica.
Na njihovim se internetskim stranicama možete upoznati s ljepotama ovog u svijetu jedinstvenog mjesta. Praktično jedina ekspedicija koja je pećinu temeljito istražila bila je ona sa Sveučilišta u Bologni 2006. godine. Posebno izrađenim hlađenim odijelima te inovativnim dišnim mehanizmima uspijevali su talijanski znanstvenici u pećini ostajati oko pola sata.
Ekipa BBC-ja je 2010. godine uspjela napraviti i filmski materijal za njihov serijal Kako nas je stvorila Zemlja. Profesor Iain Stewart, koji je bio voditelj te emisije, opisivao je kako su BBC-jevoj ekipi nakon kratkotrajnog boravka u tom, kako je rekao, geološkom svjetskom čudu, otkucaji srca skakali do 180 u minuti.
Bilježi se i pokušaj ulaska u pećinu bez slične opreme. Samo, opisivao je, ljepota je pećine beskrajna, sve podsjeća na modernističku umjetničku izložbu. Pokušao je to jedan rudar misleći kako će dovoljno dugo izdržati da odlomi komad kristala za koji je smatrao da ga može učiniti bogatim. No, u pećini je pronađen praktično živ skuhan. Nije nemoguće da se u Meksiku i susjednim državama pronađe još koja ovakva prirodna ljepota jer se procjenjuje da samo u Meksiku ima oko sedam tisuća pećina od kojih mnoge nisu istražene.
>>Zavirili smo u Postojnsku jamu, a ovo što smo vidjeli – nismo očekivali
Zasto brisete komentare?