Proizvodnost globalne poljoprivrede manja je za 21 posto nego prije 60 godina, mjereno razinom na kojoj je mogla biti da nema klimatskih promjena.
Drugim riječima: danas proizvodimo 21 posto manje hrane nego što bismo proizvodili da je klima ostala ista kao i 60ih godina 20. stoljeća.
Kao da smo pritisnuli ‘pauzu
’I to unatoč naporima i napretku u nastojanju da se prehrani sve brojnije svjetsko stanovništvo, navodi studija koju su napravili znanstvenici s uglednog američkog sveučilišta Cornell. Znanstveni rad pod nazivom “Anthropogenic climate change has slowed global agricultural productivity growth” izašao je u časopisu Nature Climate Change, dijelu ugledne obitelji Nature, a koji je nedavno napunio deset godina izlaženja. Spomenutih 21 posto manje uroda praktički je poništilo povećanje tog uroda u zadnjih sedam godina, odnosno svu modernizaciju i znanstveni napredak u poboljšanju poljoprivrede i njezine efikasnosti u tom periodu.
Na prvu, ovakvu smo vijest već više puta objavljivali, no uvijek bi se radilo o projekcijama u odnosu na klimatske promjene po ovakvom ili onakvom scenariju, a rijetko se znanost bavila dosadašnjim učincima, odnosno usporedbom dosadašnje proizvodnje s proizvodnjom kolika je mogla biti da nije bilo klimatskih promjena. A to je ono čime se bavi ova studija.
– Otkrili smo da su klimatske promjene praktički poništile oko sedam godina poboljšanja poljoprivredne proizvodnje u posljednjih 60 godina. To bi bilo otprilike isto kao da ste 2013. godine pritisnuli pauzu i time zaustavili bilo kakva poboljšanja. Antropogene klimatske promjene već nas usporavaju – rekao je ekonomist Ariel OrtizBobea, izvanredni profesor na Fakultetu primijenjene ekonomije i menadžmenta Charles S. Dyson na Sveučilištu Cornell, koji je i vodeći znanstvenik koji stoji iza ovog istraživanja.
Za njega su znanstvenici i ekonomisti razvili sveobuhvatni ekonometrički model kojim se u kontekst stavljaju klimatske promjene za svaku godinu te mjerenja proizvodnosti i njezini učinci tijekom šest desetljeća kako bi se izmjerio dosadašnji učinak klimatskih promjena na ukupni faktor proizvodnosti kojim su izrazili ukupnu proizvodnost poljoprivrednog sektora. Uzeto je u obzir više od 200 faktora koji su utjecali na promjene izazvane klimom.
– Kada bismo se usredotočili na pojedine dijelove svijeta, uvidjeli smo da je povijesni učinak klimatskih promjena bio veći u područjima koja su već iznimno topla, poput dijelova Afrike, Latinske Amerike i Azije. Čovjek je već promijenio klimatski sustav jer je Zemlja već za 1 Celzijev stupanj toplija nego što bi bila bez stakleničkih plinova. Za mnoge su klimatske promjene tuđi problem, no one već imaju učinke. Trebamo se rješenju tog problema posvetiti odmah kako bismo izbjegli štetu za buduće generacije – rekao je OrtizBobea.
U temelju ovih istraživanja novi su modeli izračuna proizvodnosti u poljoprivredi koji uključuju i faktor vremenskih prilika. Te su modele primijenili na prošla razdoblja kako bi se dobile bolje projekcije za buduća.
– Produktivnost je zapravo izračun omjera ulaznih i izlaznih faktora, a u većini se industrija rast dobiva povećanjem ulaznih. Ranije se u izračunima proizvodnosti u poljoprivredi nije uzimalo u obzir vremenske prilike, a mi smo željeli vidjeti trendove koji bi uključili i taj faktor koji je izvan kontrole samog proizvođača, poljoprivrednika – rekao je Robert G. Chambers, profesor proizvodne ekonomike na Sveučilištu Maryland koji je suautor na studiji.
Pokazalo se da iako poljoprivreda postaje sve sofisticiranijom i mehaniziranijom, njezina osjetljivost na vremenske prilike ne nestaje. Učinci tehnologije kroz bolje pesticide i hibridne usjeve još se ne vide kao bolja otpornost prema vremenskim prilikama. Isto tako, kada se analizira učinkovitost u poljoprivredi, treba se gledati cijeli proizvodni lanac u koji se ubraja i količina rada, uz druge čimbenike, a vrijeme također različito utječe na pojedine kulture.
2050. bit će 10 milijardi ljudi
Izveden zaključak zapravo je vrlo logičan: što je toplije, efikasno se baviti poljoprivredom je teže. Ovisno o području koje se gleda, može biti riječ o povećanom broju poplava ili o povećanim sušnim razdobljima. Zatim je tu i faktor nepredvidivosti vremena zbog čega je seljaku, poljoprivredniku, teško planirati proizvodnju kako bi ona bila najučinkovitija.
Vrlo jednostavno, nemoguće je znati kakav će biti ishod odluke da se nešto posadi u lipnju nakon šest mjeseci, a na tu produktivnost znatno mogu utjecati slučajni, odnosno uglavnom nepredvidivi događaji poput vremenskih prilika. Kada se to izrazi konkretnim postocima, tada se vidi kako je u toplijim regijama poput Afrike, Latinske Amerike ili Kariba rast proizvodnje usporio između 26 i 34 posto.
Mi smo u skupini zemalja koje imaju usporenje od 15 do 20 posto. Jasno je da ovo usporenje ima izravan učinak na potrebu da se osigura dovoljna proizvodnja hrane za deset milijardi ljudi, koliko se pretpostavlja da će na Zemlji biti do 2050. godine.
Uzrok prirodni proces a ne ljudski znanstvenici su dokazali da je u prošlosti na zemljim polovima temperatura bila i 20© a nije bilo industrije kao danas