Ekipa znanstvenika predvođenih dr. Leejem Bergerom, paleoantropologom sa Sveučilišta Witwatersrand u Johannesburgu, otkrila je nalaz bez presedana u novijoj povijesti. Znanstvenici, među kojima je bila i jedna Hrvatica, dr. Davorka Radovčić iz Hrvatskog prirodoslovnog muzeja u Zagrebu, otkrili su duboko u južnoafričkoj pećini 15 djelomično sačuvanih kostura. Riječ je o nalazištu Rising Star nedaleko od Johannesburga koje već desetljećima daje vrijedne nalaze. Otkriće je izazvalo poplavu interesa i gomilu napisa praktično istog dana kada je otkriće objavljeno.
Homo naledi, kako je prozvan taj novootkriveni fosil po komori Dinaledi u kojoj je pronađen, moguće je nova vrsta koja bi mogla promijeniti našu percepciju ljudske evolucije. Ili barem tako neki smatraju. Dva su osnovna razloga zašto se tako misli. Jedan je mogućnost da je Homo naledi pokapao svoje mrtve, a drugi je da se znao služiti vatrom iako je ta teza znatno manje vjerojatna.
Od djece do odraslih
Također, Homo naledi dijeli neke osobine drevnog i neke modernog čovjeka, što će neke isto nagnati da pomisle kako je upravo riječ o nečemu što se u popularnoj znanosti naziva izgubljenom karikom. Gdje je istina, raspitali smo se kod dr. Ivora Jankovića, pomoćnika ravnatelja Instituta za antropologiju u Zagrebu, vodećeg našeg stručnjaka u tom području. Dr. Janković potvrđuje kako je uistinu riječ o vrlo važnom nalazištu budući da su pronađeni dijelovi kostura oko 15 jedinki.
– To je jako velik broj budući da, s izuzetkom nalazišta u dolini Afar, gdje je pronađen Australopithecus afarensis, Sima de Los Huesos u Španjolskoj koje pripada vrsti koju većina znanstvenika naziva Homo heidelbergensis, a neki i ranim neandertalcima, te Hušnjakova u Krapini, koje pripada neandertalcima, a na kojima su pronađeni ostaci većeg broja jedinki, na većini ostalih nalazišta pronađeni su ostaci jedne do nekoliko osoba. Tako da ovaj nalaz iz Južnoafričke Republike predstavlja izuzetno vrijedan uvid u varijaciju – od mladih jedinki do muškaraca i žena, kaže dr. Janković te dodaje da to pokazuje kako određeni dijelovi anatomije izgledaju kod različitih jedinki. Kao što se današnji ljudi razlikuju u različitim etapama rasta i razvoja te muškarci od žena, tako su se i nekadašnje populacije razlikovale. Nalaz iz Naledija omogućava postavljanje mnogih pitanja koja nisu moguća kad imate ostatke samo jedne ili dvije osobe. No, je li riječ doista o izgubljenoj karici?
Takvo što ne postoji, kaže pomoćnik ravnatelja Instituta za antropologiju, i zapravo i ne može postojati zbog činjenice da evolucija djeluje poput mozaika i da, uz gore spomenutu varijaciju različitih jedinki, naravno imamo i varijaciju u vremenu.
– Stoga u svako vrijeme koju god vrstu ili jedinku pogledali, pronalazite mnoge detalje koji su naslijeđeni od njihovih predaka, a neke od odlika su nove i prema njima se uglavnom pokušava znanstveno odrediti nova vrsta. Anatomija zapravo uvijek predstavlja sponu između ranijeg stanja i nekih novih detalja – objašnjava dr. Janković koji smatra kako Homo naledi neće promijeniti razmišljanja o evoluciji, no predstavlja važan dodatak priči i znanstvenici će iz tih nalaza saznati mnoge detalje kojima će upotpuniti naše spoznaje. Vrlo brzo čut će se i kritike nekih zaključaka, kaže, primjerice mnogi znanstvenici naglasit će da možda nije opravdano ove nalaze pripisati novoj vrsti jer postoje mnoge sličnosti u anatomiji s nekim ranijim i nekim kasnijim vrstama.
– Nadalje, što je ključan problem, zasad nije poznato koliko su nalazi stari, pa nije moguće zaključiti je li riječ o, primjerice, populaciji koja vremenski popunjava prazninu između kasnih australopitecina i, recimo Homo erectusa, ili se radi o mnogo kasnijim nalazima, poput neobičnih nalaza s otoka Flores, koje dio znanstvenika također pripisuje novoj vrsti – Homo floresiensis. Zbog toga mislim da je ključno pokušati dobiti kronološki okvir za nalaze iz Naledija – govori hrvatski antropolog koji ističe kako bez datacije nalaza nije moguće sa sigurnošću tvrditi pripadaju li svi nalazi uistinu istom vremenu, a ne dugoj vremenskoj akumulaciji nalaza.
Jesu li uistinu pokapani
Dr. Janković dovodi u sumnju i jednu od glavnih teza koja se pojavljuje u prvim napisima o nalazu iz Južne Afrike. Ona govori o tome da je moguće kako je riječ o pokopu jer put do komore gdje su kosturi pronađeni vodi kroz mračan prolaz pa je trebalo imati i baklju. Skeptičniji tvrde kako je vjerojatnije da se s vremenom promijenila konfiguracija pa su tijela naprosto odbacivana kroz kakav otvor.
– Osobno, jako me čudi da su autori pokušali smještaj kostura objasniti namjernim odlaganjem, odnosno određenom vrstom ukopa. Mislim da će ta tvrdnja biti pod posebnim povećalom. Zasad većina znanstvenika prve ukope pripisuje puno kasnijem vremenu, razdoblju neandertalaca – završava dr. Janković.
>>Znanstvenici tvrde da će ovo otkriće promijeniti percepciju o našim precima
"Samo 5% ljudi na svijetu mogu pronaći razliku ........"