Marin Draganja i Rumunj Florin Mergea ostali su bez finala na turniru parova u Roland Garrosu. Bolji od njih u polufinalu bili su Španjolci Marcel Granollers i Marc Lopez sa 6:3, 1:6, 6:3.
Danas se igraju polufinalni dvoboji muškog turnira. Sučelit će se Rafael Nadal s Andyjem Murrayem i Novak Đoković s Ernestsom Gulbisom. Prva trojica članovi su tzv. velike četvorke, a Gulbis je novi dečko u kvartu (zamijenio Federera).
Letoncu je to uspjeh karijere (ulazi u Top 10), u dosadašnjih 26 nastupa na Grand Slam turnirima samo je dva puta prošao treće kolo, a najveći doseg bio mu je četvrtfinale iz Roland Garrosa 2008.
On i Đoković teniski su zanat ispekli u Pilićevoj radionici. Znaju se dobro, no ne bi se moglo reći da su prijatelji.
– Znamo se od moje 12. godine i tada je Novak bio normalan dečko. No, nakon prvih uspjeha posve se promijenio. Šteta, novac i slava udarili su mu u glavu. To se vidi u njegovu pogledu. Ne volim ljude koji se mijenjaju, volim one s karakterom, koje novac i uspjeh neće promijeniti. On nije najtalentiraniji među tenisačima, ali veliki je profesionalac i uvijek je to bio – kazao je nedavno Gulbis o Đokoviću.
Prije koji dan narugao se njegovoj bezglutenskoj dijeti.
– Očito je da sam se ja hranio pogrešno. Volim kečap i moja je prehrana puna glutena – uz smijeh rekao je 25-godišnji Letonac.
Zna se da je sin bogatog oca, neki kažu milijardera, pa kad je rekao da mu je uspjeh važan zbog novca, rekli su mu da ga ionako ima dovoljno.
– Da, ali meni je novac potreban da bih se osamostalio – odgovorio je Gulbis.
U dosadašnjim mečevima na turniru Gulbis je bekhendom osvojio 67 poena, Đoković 50. Gulbis je na terenu proveo 12 sati i 19 minuta, a Đoković 10 sati i 24 minute.
>> Gulbis izborio polufinale s Đokovićem
Svaki čovjek s vremenom sazrijeva. Ako pritom doživljava takve čudesne promjene, kao Đoković, koji je od anonimnog dečka postao svjetska zvijezda, bogat, moćan i slavan čovjek, kako se ne bi promijenio! Pratim njegov razvoj, teniski i ljudski, i zadivljen sam. Čovjek ima šarm, smisao za humor, osjećaj za pravdu i empatiju. Osim onog medijski napuhanog incidenta prilikom dolaska jahtom u Dubrovnik, ne mogu se sjetiti niti jedne zgode koje bi se on trebao sramiti. Pa kome on kod nas smeta? Onima kojima je odgovor na sva pitanja mržnja. Onima koji se žestokom mržnjom prema bližnjima (u ovom slučaju prvim susjedima) rješavaju svojih frustracija. Takvih je, nažalost, puno, forumi to potvrđuju. A Đokovića je infitezimalno malo. Kamo sreće da je drukčije. Samo naprijed Đoko, samo naprijed Nole, osvoji Roland Garos, pa nek pate oni koje smeta...