U trenutku kad su u Lhasi gorjele kuće, a kineska represija u Tibetu
dosegla vrhunac, pekinške su vlasti uhitile disidenta Hu
Jia. Hu Jijev je jedini "grijeh" njegova knjiga "Istina o Kini i
Olimpijske igre". "Morate znati da, kada budete dolazili na Olimpijske
igre u Peking, cvijeće kojima će vas obasipati, osmijesi, bogatstvo i
harmonija koju će vam pokazivati počivaju na zatvorskim kaznama,
torturi i krvi mnogih Kineza", napisao je Hu Ji u svojoj knjizi.
To je prije sedam godina zacijelo znao i Međunarodni olimpijski komitet
(IOC), koji je Pekingu dodijelio igre. Olimpijski plakati s natpisom
"Pravac Peking" mogu se vidjeti i u Zagrebu. Zašto je IOC
igre dao Kinezima i tako omogućio zemlji koja krši ljudska
prava da se prikaže u ružičastom svjetlu? Iz ekonomskih razloga?
Nije riječ samo o aktualnom gušenju ustanka u Tibetu, za
koje je Vaclav Havel napisao da ga podsjeća na "brutalne komunističke
metode" iz nekadašnjeg Istočnog bloka. Ima i drugih
primjera. Smrtna se kazna u Kini može izreći za čak 68 prijestupa,
riječ je o cenzuri medija, prije svega interneta. Premda su se
tibetanski nemiri proširili i na susjedne provincije
Sechuan, Gansu i Qinghai, stranim je novinarima zabranjen pristup u
krizna područja. Prije dva dana vlasti su u Pekingu za niz odabranih
američkih i europskih novinara organizirale put u Tibet, naravno, da bi
se uoči Olimpijade pokazalo da nemira nema i da kineske vlasti stanje
drže pod kontrolom.
Kada su novinari stigli u Lhasu, došlo je do spontanih
demonstracija budističkih svećenika. "Drže nas udarcima u pokornosti",
tužili su se novinarima. Još od 1951., od kineske invazije
na Tibet, ta provincija u podnožju Himalaje predstavlja politički adut
koji zapadne sile u nadmetanju s Kinom redovito izvlače iz rukava. Za
razliku od Tajvana, koji zbog obveznog diplomatskog zaklinjanja u
cjelovitost Kine, predstavlja vruć krumpir, Tibet je razmjerno
bezopasna tema koju po potrebi izvlače profesori, deficitarni
političari, pa čak i hollywoodski glumci, poput budističkog obraćenika
Richarda Gerea.
Međutim, ovaj je put drukčije. Zapadni angažman u vezi s Tibetom u sve
ambicioznijoj Kini izazvao je pravu buru negodovanja i postigao
suprotan cilj. Štoviše, zapadna je kritika
homogenizirala kinesko stanovništvo. "Ne želimo da nam
zapadnjaci dijele lekcije", glasi poruka iz Pekinga. Na webu je
postavljen i blog <a>www.anti-cnn.com</a>
na kojem Kinezi na svaku kritiku sa Zapada odgovaraju protukritikom.
Sve već polako podsjeća na rat kultura. Neki već na webu poručuju, "ako
ne želite doći na Olimpijske igre, onda nemojte uopće dolaziti".
PLANET POLITIKE
