Katkad zaista treba postaviti sasvim jednostavna pitanja poput
sljedećega: Po čemu se razlikuje vjernik od nevjernika? U Velikome
tjednu odgovor nam se nameće sam od sebe. Vjernik se od nevjernika
razlikuje upravo time što središte i težište svoga života ne stavlja u
sebe, nego u Boga.
Poput Isusa, i svaki je kršćanski vjernik pozvan pouzdati se u Boga,
staviti svoje prioritete u njegove, izdržati u kušnji i u mraku te se
usmjeriti na vršenje njegove volje. Nevjernik će biti u većoj napasti
sav se usredotočiti na sebe, na samoostvarenje i često će ostati
zatvoren u svojem Ja. Postavljanjem svoga središta u Boga vjernik sebe
iskopčava iz kruga u kojemu bi njegov ego bio apsolutni gospodar te se
stavlja u odnos.
Taj odnos, međutim, jednako je usmjeren vječnom i transcendentnom Bogu
kao i čovjeku te sveukupnom stvorenju. U priči o Milosrdnom
Samarijancu, osobito u tekstu u kojem se uspoređuje s gladnima,
žednima, bolesnima te sa strancima, Isus govori o vjerničkoj
opredijeljenosti za odnos.
Isus je znao reći kako ima prvih koji će biti posljednji i posljednjih
koji će biti prvi. Drugim riječima: Ima vjernika među "nevjernicima" i
nevjernika među "vjernicima". Samo nas odnos prema Drugome i drugome
čini vjernicima ili nevjernicima.
Večernji brevijar
Tko je i kakav je vjernik?
