Potkraj prošlog tjedna, kad je ovdje vladao vrhunac psihoze zbog
širenja financijske krize po svijetu, prateći hrvatsko izaslanstvo na
čelu s premijerom koje je nakratko posjetilo Irsku, bilo je zanimljivo
vidjeti kakve su tamošnje reakcije javnosti.
Irska je prva europska država koja je ušla u recesiju, odnosno prva je
registrirala negativan ekonomski rast tijekom dva uzastopna kvartala.
Ekonomija koja je godinama prosperirala na tome što je bila privlačna
za američki kapital, među prvima se našla na udaru financijske krize s
domicilnog terena stranih ulagača. Vlada je pripremila veliki paket
jamstava, ne samo za štednju građana nego i za mnoge poslovne projekte,
među kojima i za one u građevinarstvu. Pritom je bilo trzavica s
članicama Europske unije koje su smatrale da se Irska previše zaletjela
u garancijama za sve štedne depozite, a Europskoj komisiji se nisu
sviđali neki drugi izvedbeni detalji irskog plana. Što se u isto
vrijeme moglo čuti od običnih Iraca?
U ekonomiji su smjene dobrih i loših ciklusa normalna stvar, uvjeravao
me stanovnik Dublina sasvim prosječnog obrazovanja, ne pokazujući
nikakvu zabrinutost. Za dvije-tri godine sve će opet biti u redu,
govorio je taj Irac, a isto tako su reagirali i drugi dublinski
sugovornici.
Hrvatska je neusporedivo manje izložena posljedicama pada nekih
američkih i europskih financijskih institucija, ali psihoza je bila
neusporedivo veća. I nije toliko dolazila od običnih ljudi, što bi bilo
shvatljivo s obzirom na to da je i današnja srednja generacija prošla
kroz tri bankarske krize. Psihoza je podgrijavana od velikih
financijskih igrača, koji su i te kako upućeni u rizike igranja na
burzi. Žarište panike nastalo je upravo tu gdje se virtualna dobit
naglo prometala u virtualne gubitke...
Psihoza se širila iz svijeta velikih brojki i brze zarade, što s
običnim stanovništvom u pravilu nema nikakve veze. Vlada je svejedno
morala reagirati jamstvom za štednju, i to iz dva razloga. Zbog toga
jer su jamstva za štedne uloge povećale sve ostale europske zemlje, a i
zbog toga jer su hrvatski štediše nakon loših iskustava vrlo osjetljivi
na vibriranje bankarskog sustava.
Jamstvo za štedne uloge podignuto je sa 100 tisuća na 400 tisuća kuna i
tlo se sada smiruje. Najnovije ekonomske prognoze govore da Hrvatska
vjerojatno uopće neće biti zahvaćena recesijom, iako je usporavanje
gospodarskog rasta već tu. Statistike već potvrđuju da se manje troši,
a kad se manje troši, manje će se i uvoziti. Posljedica za stanovništvo
bit će ta da će se teže dolaziti do posla. Rast zaposlenosti možda će
se i zaustaviti. Kreditna opterećenja postat će teža nego što su bila
dosad.
No posljedice usporenog rasta, ili čak stagnacije, mogle bi upadljivo
zapljusnuti državni proračun. Najizdašniji prihod države upravo je
porez na dodanu vrijednost, takozvani PDV. Kad pada osobna potrošnja i
kad se smanjuje uvoz, dotok novca u državnu blagajnu se smanjuje.
Za državne financijaše to je posve drugačije okruženje od onog što je
trajalo proteklih godina, kad su prihodi rasli barem desetak posto
iznad plana. Vladu to dovodi u puno složeniju situaciju nego što je
bila ova tijekom proteklog vikenda, kad se praktički radilo samo o tome
hoće li prekopirati rješenje ove ili one skupine europskih susjeda.
Hoće li samo povećati zajamčeni limit štednje ili preuzeti jamstvo za
sve uloge.
Konvencionalni rezon bi nalagao da se prvo odustane od nekih velikih
investicija koje će sporo odbacivati dobit. Ali ako preoštro zareže u
tom smjeru, Vlada će presjeći i ono malo poticaja ekonomskom rastu što
gospodarstvo dijeli od tonuća u recesiju. Nekoj velikoj proračunskoj
preraspodjeli pak, u godini lokalnih izbora, teško se nadati.
BEZ KRINKE
Tko je podgrijavao psihozu
