Novu hrvatsku vlast (još je nova zar ne, premda se često ponaša kao da je od pamtivijeka) silom se želi gurnuti u sukob s Crkvom. Zna se da je svjetonazorski habitus pobjednika na posljednjim izborima drukčiji od crkvenoga i to neki koriste kao idealan povod da se obračunaju s Crkvom. Na svjetlo dana izvlače se “jaki aduti”: financiranje Crkve iz državnog proračuna i vjeronauk u školi. Oba idealna za neistomišljenički obračun, ali jao, često bez ikakve valjane argumentacije, sa zlonamjernim brkanjem sadržaja, pa i iskrivljavanjem mnogih činjenica.
Tako se, naime, često govori da je Katolička crkva privilegirana zbog načina financiranja. Privilegirana u odnosu na koga? Pa, valjda, na ostale vjerske zajednice. To jednostavno nije točno, jer sve vjerske zajednice koje imaju potpisane ugovore s državom (nedavno je posljednja potpisala Koordinacija židovskih općina i ostale su samo tri reformirane crkve, kojima u korist ide pravorijek Strasbourga) financiraju se iz državnog proračuna. Štoviše, upravo su ugovori Katoličke crkve s državom svima širom otvorili vrata da se koriste tim tzv. pozitivnim privilegijem, jer su vjerske zajednice bogatstvo svakoga demokratskoga društva i ono ih mora njegovati i pomagati. Upravo bi sve ostale vjerske zajednice bile na velikom gubitku (a mnoge i u krajnjem siromaštvu) da se primjenjuje neki drugi model. Katolička crkva, dakle, nije privilegirana u odnosu na druge vjerske zajednice, na koga onda jest? Zacijelo nije na svu šumu udruga (navodno čak 45.000) koje iz državnog, županijskih i gradskih proračuna isišu 1,5 milijardi kuna, a da nitko pojma nema na što su potrošene.
Gotovo identična stvar je s vjeronaukom u školi. (Opet!) zahvaljujući Katoličkoj crkvi sve vjerske zajednice koje imaju potpisane ugovore s državom mogu (što i čine) održavati vjeronauk u školi. Ugovori ostalih vjerskih zajednica, dobro je znati, praktički su u svojoj formi mini-ugovori između Vatikana i Hrvatske, tj. po sadržaju i biti posve identični. Jedino nemaju međunarodnu snagu, što neke njihove kritičare jako opterećuje jer su tako “iznad” hrvatskih zakona. To što nam je iznad zakona kompletno zakonodavstvo EU i što se ono kroji po željama i mjeri europskih moćnika, to nikoga ne brine.
No, vjeronauka u školi za mnoge vjerske zajednice ne bi bilo da sustav nije ovako postavljen. Ali, kako kritičari često vole izvrtati stvar po načelu “pars pro toto” i braniti prava one djece koja ne idu na vjeronauk pa “tumaraju” školskim hodnicima (za što je kriva škola, tj. Ministarstvo prosvjete jer nije dalo nikakvu alternativu), nikada npr. nisu čuli da je prije nekoliko godina vjeroučitelj iz jedne kršćanske crkve išao u jednu školu pokraj Zagreba kako bi držao vjeronauk jednom jedinom učeniku svoje denominacije. Gdje su bili ostali iz razreda, dežurne kritičare, dakako, ne zanima. Baš kao što je i sam ministar školstva zaboravio da je vjeronauk izborni predmet pa predlaže da ne bude obvezatan (?!). Da je više znanja i informacija, razgovor bi bio razgovjetniji i prava bi se kritika jasnije čula. Ovako je samo ispolitizirana...
Zna se gdje je mjesto za vjeronauk, u crkvi. U demokratskim zemljama postoje katolicke skole pa tko hoce neka ide u te skole i ima sve sto je potrbna za krscansko obrazovanje. Kako je lijepo bilo prije kada se znalo sto je crkva, a sto drzava. Sada neznas tko pije tko placa, rasulo na sve strane, a ovaj gospodin koji stalno pise o crkvi odjedanput sve bolje zna od onoga koji je studirao teologiju. Poslusajte pametnog covjeka Don Ivana Grubisica i onda ce biti mir Bozji medu narodom, a ne ove pedofile koji stite jedan drugoga i obmanjuju narod s lazima i glupostima za svoju korist.