10.10.2012. u 12:00

Kao jedan od urednika na portalu Vecernji.hr s takvima se susrećem svakodnevno u komentarima ispod članaka. Njima platforma za "obračun" nije bitna, važno im je samo da negdje nekoga napadnu

Ako vas je ikada netko onako propisno izvrijeđao, onda znate kako to može biti neugodno i kako se čovjek osjeća nakon toga. A zamislite kad bi vas netko iz čista mira počeo vrijeđati i kad bi s time nastavio bez obzira na to što vi kažete ili napravite. I tako satima, danima ili čak i duže. S takvim problemima ne susreću se samo poznate osobe koje netko proganja zato što su slavne nego i obični, "mali" ljudi. Pogotovo je to u današnje vrijeme izraženo na društvenim mrežama gdje mnogi "skupljaju" prijatelje i followere koji, nekad pod pravim imenima, a nekad skriveni iza nickova, znaju biti prilično neugodni. Takvi koji se uhvate vrijeđati i provocirati nekoga da bi mu nanijeli bol nazivaju se trolovima i prilčno su omraženi u internetskoj zajednici. U "pravom" životu možete se jednostavno udaljiti od takve osobe i više je nikad ne vidjeti. Na društvenim mrežama to je još i lakše, od brisanja nekog trola iz vašeg života dijeli vas jedan klik mišem.

No ono što je prilično zanimljivo jest to što korisnici društvenih mreža tome ne pribjegavaju često. Zašto ne? Mediji su pisali o više slučajeva konstantnog zlostavljanja koje žrtve više nisu mogle trpjeti pa su počinile samoubojstvo. Mladi ljudi i djeca podložniji su takvim utjecajima i češće završavaju tragično, ali ni odrasli nisu potpuno imuni na napade trolova.

A legenda kaže da su trolovi nekada, kad je internet još bio mlad, bili drugačiji. Da, bili su zločesti, ali nisu bili pokvareni niti im je cilj bio tuđa nesreća. Oni nisu provocirali samo radi provokacije niti su olako vrijeđali sve i svakoga kao što to rade danas. Njihovo trolanje imalo je neki cilj, a graničilo je s umjetnošći i nije svatko mogao tako nastupati na internetu. Na usenetu, svojevrsnoj preteči današnjih foruma i društvenih mreža, trolovi su bili ti koji su na neki način obavljali proces inicijacije novih i ponekad previše nadobudnih članova internetske zajednice. Znali su ih isprovocirati i izazvati žestoku raspravu uglavnom na neku već odavno potrošenu temu, za koju su unaprijed znali da neće uroditi nekim pametnim zaključkom. Na taj su način "gušteri" učili da se ne mogu priključiti nekoj news-grupi i odmah biti najpametniji, nego da moraju imati i nešto utakmica u nogama da bi mogli pametovati.

No s vremenom su trolovi postali mnogo pokvareniji i manje suptilni u svojim nastupima. Postali su pravi nasilnici. Trolanje u današnjem smislu te riječi način je online-života za tipove koji se ne mogu uklopiti ni u jednu grupu, što kod njih stvara neki osjećaj manje vrijednosti i nesigurnosti, a rezultira agresijom i pokušajima ponižavanja drugih. Kao jedan od urednika na portalu Vecernji.hr s takvima se susrećem svakodnevno u komentarima ispod članaka. Njima platforma za "obračun" nije bitna, Facebook, Twitter, neki forum ili komentari na news-portalima - princip je isti, sve ostalo su nijanse. Važno im je samo da negdje tu svoju agresiju mogu istresati.

U SAD-u, Velikoj Britaniji i Australiji trenutačno traju velike rasprave o tome kako spriječiti ili kazniti trolove koji zagađuju društvene mreže i vrijeđaju ljude. Problem se u tim državama toliko ozbiljno shvaća da se razmišlja i o mijenjanju zakona kako bi se trolove lakše i brže moglo goniti i kazneno. Među analitičarima društvenih mreža, a ni običnim građanima koji su aktivni na društvenim mrežama, nema suglasja o načinu kako zaustaviti trolove. Dok se jedni zalažu za sveopži rat svim sredstvima (i sam sam pobornik te ideje), od razotkrivanja trolova na mrežama do pooštravanja zakonskih kazni i donošenja novih specijalnih zakona, drugi pak zagovaraju metode ignoriranja i blokiranja nasilnika. Potonji smatraju da bi bilo kakva druga akcija samo nahranila bolesni ego trolova koji bi nastavili sa svojom rabotom još jači i žešći. Treći smatraju da bi tvrtke koje su vlasnici društvenih mreža trebale nešto učiniti u vezi s tim.

Kako bilo, rješenja još nema, a vjerojatno ga neće ni biti, ili barem ne tako skoro. Stvara se cijela filozofija oko toga tko bi što trebao napraviti, a zapravo se malo toga stvarno radi. I dok se čitava zajednica ne pkrene, vjerojatno se ništa neće ni promijeniti. Do tog lijepog dana poruka žrtvama je - jedan klik mišem dijeli vas od "ubijanja" trola. Pa što čekate?

Ključne riječi

Komentara 5

OB
-obrisani-
14:36 10.10.2012.

odličan članak....i kao žrtva napada opskurnih provokatora, često sam i sam baniran kao najljući vrijeđalac na portalu....a želja je komentirati bez ijedne uvrede! ali to je nemoguće iz mnogih razloga....počevši od administratora koji dopušta spamiranje, lažne teorije, pa sve doo samih aktera....a svi potiču iz kojeg nacionalnog korpusa? to bi trebalo napisati...jasno i glasno !

VI
vital
14:42 10.10.2012.

Gosp V.M. zabranu trolanja biste trebali postaviti na portal u obliku ograde (znači ne u pravila komentiranja,nego na prvom mjestu) , da ljudima to osvjestite. Međitim, zašto Vam se javljam... trolanje u čistom obliku, kao pojava, se pojavljuje i kodi kod Vaših najuglednijih kolumnista (kako ni vi niste spominjali imena, nick-ove, neću ni ja) ...

DT
dturina
22:44 10.10.2012.

Nisu samo komentari članaka na portalima trolovski, nego su i senzacionalistički članci kojima naslov nema veze sa sadržajem i u kojima se plasira bilo kakva teza samo da se privuče čitatelje, klasični primjeri trollanja.

Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.

Želite prijaviti greške?