Napokon dobra pošalica iz redova Milanovićeve vlade. Ministar poduzetništva i obrta Gordan Maras na upit da komentira HDZ-ov Gospodarski forum ispalio je da je “HDZ-ov gospodarski program poput jetija, svi o njemu razgovaraju, a nitko ga nije vidio”.
Dobar štos. Dokazuje da Maras ima i vrckav duh. No vjerojatno nije bilo zamišljeno da Maras uđe u Vladu stoga što ima smisao za humor. Da je u tome pomalo i zločest, pokazuje njegov daljnji tijek misli. Kaže da je krajičkom oka vidio kako Karamarko pozdravlja bivše hrvatske premijere, znači da je time pohvalio i gospodarsku politiku 90-ih, privatizaciju i najveće pljačke RH. Kako su u prvom redu zajedno sjedili Franjo Gregurić i Nikica Valentić, očito je Maras mislio na njih.
Gregurić je, nakon što je dugo godina vodio velike gospodarske sustave u prijeratnoj Hrvatskoj (Chromos, Astra), postao premijer ratne vlade, u koju je, osim HDZ-ovih, uključio i ministre iz glavnih oporbenih stranaka (“vlada spasa”). Recimo to ovako – premijer je koji je obranio Hrvatsku. Valentić je postao premijer sa 43 godine, provjeren isto u velikom sustavu, Ini, preuzeo je posljednju ratnu vladu, u nekoliko mjeseci skršio galopirajuću inflaciju i uveo kunu. On je, recimo to tako, premijer koji je oslobodio Hrvatsku.
Maras međutim smatra da su oni Hrvatsku opljačkali. No tko to ocjenjuje i govori? Maras je maturirao 1992. pa studirao na Ekonomskom fakultetu do 1999. Prvo mu je radno mjesto bilo – direktor prodaje u HOC Bjelolasici. Potom je nekoliko godina radio u PR tvrtki Maksima komunikacije, čiji je vlasnik Ivan Račan, sin pokojnog premijera. Nakon toga bio je direktor SDP-a. Usporedimo li referencije sada gotovo četrdesetgodišnjeg Marasa s onima dvojice ratnij premijera... ne, to je neusporedivo. Važnije je u analizi ovog ministra zaključiti da je veći dio svog mandata potrošio na politiku, da mu se njegov sektor malog i srednjeg obrtništva obrušio, a tisuće obrtnika propale.
Ministar inače ističe da je on, naprotiv, jako uspješan, da vlada najzdravijim sektorom društva i da je tu stvoreno 10.000 novih radnih mjesta. Poznatiji je međutim po šokantnoj činjenici da se usred mandata bio odlučio kandidirati za šefa partije grada Zagreba. Time se bavio mjesecima, uzaludno, nije dobio potporu. I dalje je ambiciozan i vidi se, kažu, i na čelu SDP-a. Zaključak je da je Maras birokrat, nekad se to zvalo “društveno-politički radnik” te da mu je dužnost ministra prvi konkretan posao u životu.
Što se samog gospodarskog programa HDZ-a tiče, istina – to jest predizborno štivo. Razočarani su oni koji su očekivali konkretne inpute, porezne stope i put k dizanju standarda puka. Ekonomski stručnjaci reći će oprezno da je riječ o ozbiljnoj platformi.
Razumljivo je da pokazani dio programa ne sadrži i projekciju ukidanja prava, kao ni konkretne mjere poticanja rasta BDP-a i investicija. To stoga što se još ne zna koji će temelj zateći nova vlada kada, očekuju, dođe na vlast. Jednostavnije rečeno, ovaj program ima sposobnost “konkretizirati” se u ne duljem roku od mjesec dana, kada bude izgledno da slijedi izborna pobjeda. No u dvojbi – vjerovati u Marasa i njegovo vrednovanje veličine vlada iz doba ratnog horora ili u dolazak jetija – sam Maras olakšao mi je izbor. Pričekao bih ipak jetija.
Odlicna usporedba Gregurica/Valentica sa Marasom.