Objavljujemo ulomke iz Šeksove knjige u kojima autor javnosti daje na uvid stenografske bilješke sa sjednica Vrhovnog državnog vijeća i s Predsjedništva HDZ-a na kojima se raspravlja o novom ministru obrane u Vladi nacionalnog jedinstva Franje Gregurića. Prijedlog predsjednika Franje Tuđmana da za ministra obrane treba postaviti Luku Bebića (nakon neuspjela eksperimenta sa Šimom Đodanom), najblaže rečeno, nije naišao na oduševljenje kod većine političara iz najužeg vrha HDZ-a i Hrvatske. Nije to bila jedinstvena “fronta protiv” Bebića ili Tuđmana, ali svatko od njih imao je svoje razloge, rezerve, a neki i svoje favorite.
Kad je shvatio da Bebić ne dobiva automatsku podršku, Tuđman je i sam potaknuo raspravu o drugim kandidatima i kombinacijama u kojima je Šeks trebao biti žrtvovan (maknut s mjesta potpredsjednika Sabora) da bi se umirilo upravo smijenjenog Đodana. U toj raspravi pojavila su se čak 23 kandidata za ministra obrane! U trenutku kada je bilo posve izvjesno da je Hrvatska u ratu, da je napadaju ne samo pobunjeni Srbi nego da je na pomolu ili da je već započeo pravi rat s JNA, raspravljalo se o osobama kao što su Bernardo Jurlina, pjesnik Ivan Tolj, Velibor Kikerec, Ivan Milas i Neven Jurica, a bilo je i prijedloga da sam Tuđman bude i predsjednik i ministar obrane. Ako epilog ovog nevjerojatnog kadrovskog “ruleta” (kako ga u knjizi naziva Šeks) nije bio puki splet političkih okolnosti, onda je to bila još jedna maestralna politička igra Franje Tuđmana. Naime, počeo je s Lukom Bebićem, pružio svojim zavađenim najbližim suradnicima mogućnost da izvrte gotovo dva tuceta imena, pustio Milasa da ode sa sjednice uvjeren da je on novi ministar obrane, i na kraju ipak ministrom imenovao – Luku Bebića.
Predsjednik Tuđman: U ovom krugu mogu reći, šepalo nam je među inim i zbog toga što nismo uspjeli, iako smo se bavili, postoje zapisnici, bavili smo se mjesecima da usmjerimo i generala Špegelja i Ministarstvo unutrašnjih poslova na jednu bolju koordinaciju i na uspješnije i djelotvornije rješavanje ovih problema koji postoje. I kod tog smjenjivanja ili zamjene Špegelja iz Ministarstva obrane i imenovanja njegova za zapovjednika Zbora narodne garde, to smo učinili tako da to ostane kao da je to sve skupa i nadalje najnormalnije. Išli smo, tada sam prihvatio prijedlog, da se Šime Đodan imenuje za ministra obrane iz dva razloga, iako je on kao profesor, kao pravnik itd., ali iz dva razloga. Jedno da javnosti damo do znanja da smo spremni na obranu, a ne na nikakve kompromisne kapitulacije itd. Drugo, da izvuče možda iz svog sjećanja malo tu svoju vojnu akademiju itd. Međutim je imenovanje Šime za Ministarstvo obrane dočekano na nož u svijetu do te mjere da gotovo nije bilo ambasadora ili ministra i Predsjednika s kojim sam razgovarao da mi to nisu spomenuli, a k tome je onda i Šime sam pridonio malo svojim izjavama. Koliko god prije toga bio u nekim raspravama u Saboru i na televiziji toliko razborit da je djelovao kao golub, toliko je sada dao neke izjave da su me stvarno pitali: ‘Što, vi ratujete protiv Srba?’ ....
Mandat sam povjerio, zapravo imenovao sam za Predsjednika Vlade potpredsjednika Gregurića – u traženju daljnjih rješenja ja ću samo o bitnim pitanjima i promjenama reći, a Gregurić će vas upoznati kasnije. Jedan od – Ramljak bi ostao dosadašnji potpredsjednik, jedan od novih potpredsjednika za ta gospodarska pitanja bio bi Vedriš, za Šimu, bi po našem prijedlogu trebao biti imenovan na tom Saboru sada za – izabran za potpredsjednika Sabora, a za ministra obrane odlučili smo se poslije mnogo razmišljanja za Luku Bebića, to je čovjek koji je hadezeovski prvoborac, rezervni je oficir, ozbiljan, sređen čovjek, misli da bi mogao tu dužnost obaviti uspješno...“
Đodan je pokušao minirati imenovanje Luke Bebića na mjesto ministra obrane, pa kaže: „Major Pavlović je agent KOS-a, ja sam dao materijale, izvolite pročitati – dobio sam pismo od predsjednika općine Metković, i dobio sam podatak od naše tajne službe, i to sa tri izvora ...“
Predsjednik: „Tko ga je imenovao?“
Đodan: „Imenovao ga je Špegelj.“
Predsjednik: „Tamo si sada, ti da ga potpišeš. Ako ga nećeš potpisati, ja ću ga prekrižiti. Čekaj, da dalje kažem. I sada što je s tim nesretnim Lukom Bebićem?“
Đodan: „On se odmah spanđao s njime. (Upadica: „S kime?“) S tim Pavlovićem. Nemojte misliti da sam ja sada na Luku ljubomoran. Ja sam sretan što idem iz te ludnice koja se zove ministarstvo.....
U nastavku rasprave na prijedlog Slavka Degoricije Marina Matulović-Dropulić, uz suglasnost Predsjednika, „skinuta“ je s liste za ministra. Predsjednik je rekao da je glavni problem ministar obrane. Josip Manolić je dodao: „Šime neće ići protiv njega.“ Ali je išao ponavljanjem starih optužbi protiv Luke Bebića. Degoricija je kazao: „Ja mislim da će Luka proći“, a Šime Đodan dodao je da bi mu bilo drago da Luka prođe. Međutim, sada je Predsjednik otvorio dilemu: „Luka će proći tu, ali je problem dolje... Sadašnji HDZ je protiv, ali se postavlja ovo pitanje budući da nam Slavko ostaje bez posla... (Upadica nekog koji je očito „pročitao“ želju Predsjednika da je Bebića „prekrižio“ i da želi za ministra obrane Degoriciju – „ministra obrane“.) Predsjednik je prihvatio: „Čekajte malo. Mora ići na burzu rada, kako bi bilo da..., da Slavko ide za ministra obrane?“ Teško je povjerovati da je Predsjednik doista želio Degoriciju postaviti za ministra obrane zato što „Slavko ostaje bez posla i mora ići na burzu rada“. Vjerojatno se radilo o nekoj vrsti „testiranja“. Na taj Predsjednikov „kako bi bilo da Slavko ide za ministra obrane?“ uslijedile su nevjerojatne reakcije. Prvi Šime Đodan.
Đodan: „Neka bude Slavko, nego itko drugi.“
Degoricija se brani: „Ne, ne, nemojte me sada dirati, runda kada se mene ne smije dirati.“
Šušak: „Ovo je stvar za razmišljanje, predsjedniče, ja se Slavku divim. Ono je stručnjak...“
Degoricija: „Ja sam i najpopularniji i u HDZ-u ovog časa najkritikovaniji. („Ma nisi.“). Meni malo mira, molim vas, u interesu HDZ-a i mene osobno... A što Šime ne bi ostao još jedan mjesec-dva, molim.“
Ali Predsjednik: „Ne, ne može mi Šime ostati jer mi je stvorio međunarodne probleme, a i ubit će ga.“
........
Đodan: „ Stavite vi Degoriciju.“ (On je konačno otpao, a protiv je Bebića.)
Degoricija: „Molim vas, ja vas lijepo molim za moj osobni i hadezeovski spas – ne. Ja ću se malo primiriti i sve će biti O. K.“
Predsjednik: „Molim te, čekaj malo.“
Degoricija: „ Predsjedniče, takva je klima stvorena.“
Predsjednik: „Ma dobro, Slavko, takva je klima, ali sada govorimo kako da riješimo, ne u interesu tvom, nego u interesu Hrvatske. (Više nije argument za ministra što bi Slavko morao na burzu rada.)
Degoricija: „No dići će se protiv mene. Rečeno je već da sam krpa za čepljenje rupa, ne dozvoljavam, molim vas, nisam i molim, služit ću HDZ-u, što hoćeš, ali ovog časa ne.“
Đodan (uporno): „A to znači, a naši će ga primiti.“
Slavko Degoricija: „Ne, ja vas molim, ne.“
Petrač: „Mi smo imali sastanak Predsjedništva, Tajništva i članova Izvršnog odbora u ponedjeljak navečer... Tada nitko od prisutne gospode nijednom riječju nijednom od ovih kandidata. Druga stvar, na sinoćnjoj sjednici Glavnog odbora, glede prve točke – mi smo ovdje utvrdili globalnu strategiju HDZ-a i hrvatske politike... Mi smo sada sebe doveli u situaciju da u stvari sat vremena prije predstavljanja te Vlade, a već smo predstavili jutros, dolazimo do toga da različite osobe ne mogu, zbog rejtinga koji uživaju u narodu, biti na toj listi Vlade... Slažem se sa Slavkom da bi u ovim trenutcima njegovo imenovanje škodilo i Slavku i nama... Ja vjerujem da je moguće naći čovjeka koji je vojno sposoban i razumije se u vojne poslove.“
Predsjednik: “Ali, Božo, u svim zemljama je civil ministar obrane...“
Đodan: „To je cilj – čovjek koji će komunicirati s tom vojskom, najidealniji Degoricija. Uspostavio je veze, staložen je... imenujte ga za 15 dana ..., pa konačno, neka tu funkciju preuzme Predsjednik Republike.“ (Sve kako bi spriječio Luku Bebića, op. V. Š.)
Predsjednik je potom u „igru“ ubacio Čermaka: „Čekaj, molim te lijepo, hoće li proći Čermak?“, ali nakon što je Stipe Mesić upitao: „Što je on po profesiji, inženjer?“, netko upao: „Genije, odličan je“, nakon čega je Predsjednik rekao: „Organizator je izvanredan, izvanredan je organizator, hadezeovac je od glave, nema škole.“ Ali Degoricija je uporan: „Nije bitno, odličan je.“
Izgledalo je na trenutak da je riješena dilema oko ministra obrane. Ali nije jer je Predsjednik rekao: „Molim dalje, izvolite.“ Potom je Gojko Šušak izašao s prijedlogom:
„Predsjedniče, preosjetljiva je tema. I Antin prijedlog, ne mora se gospodina Manolića imenovati ministrom, ali može vršiocem dužnosti dok se imenuje. Ja mislim da je to rješenje i da će nam tjedan-dva ići, i to će svatko prihvatiti. Joža uživa jedan ugled i povjerenje u narodu i jednu sigurnost...“
Predsjednik: „Ne možemo se dovoditi u to, predsjednika Vlade, razumijete, ne možemo tako govoriti o predsjedniku Vlade, ministru obrane...“ Uto se javio sa zanimljivim prijedlogom Vrdoljak.
Vrdoljak: „Ima jedan čovjek koji je nama došao u šestom mjesecu prošle godine i upozorio nas da će se u Hrvatskoj stvari odvijati loše i da on predlaže da se formiraju četiri mobilna antiteroristička bataljuna.“
Predsjednik: „Pavlović, dobro znamo, i kada sam provjeravao, onda su mi rekli: ’Dalje ruke od njega.’ Doveo sam ga ovdje za savjetnika i onda su mu pronašli, dalje.“
Potom opet Đodan: „Degoricija vam je najbolji.“ No Degoricija je rezolutan: „Ne dolazi u obzir, Šime, hvala ti lijepo.“
Vrdoljak: „Zašto ne Gojko Šušak, to pitam sada najozbiljnije, uz Ministarstvo za iseljenu Hrvatsku? Stvarno imamo ljude koji to znaju, ili Ante Beljo, neka se malo oslobodi HDZ-a, poludit će tamo. Zašto Gojko Šušak ne bi bio ministar obrane? Prvo je u tom poslu već dugo, ušao je u neke tajne koje ne treba ni spominjati ovdje, dobar je organizator, bistar, inteligentan i strog čovjek. U njega HDZ ima povjerenja, ja se bar nadam, pa ćemo dobiti barem jednu mobilizaciju.“
Degoricija: „Ostavimo Luku.“ (Upadica: „Dobit ćeš protiv sebe neretvansku dolinu.“) (Vjerojatno Đodan.) „Nije velika.“ Predsjednik: „Ali je osjetljiva.“
Vrdoljak: „Tamo će se ratovati ako se proširi rat.“
Predsjednik se ponovno vraća na Čermaka: „Zašto ne može Čermak, zato što nema fakultet?“
Uto je intervenirao Žarko Domljan: „Ljudi će se razići, Sabor ide kraju, da li da zamolimo da ostanu?“
Predsjednik: „Ujutro zakazati, ja sam zamolio opozicione da mi do 11.00 sati jave svoje (vjerojatno prijedloge za ministra, op. a.), mi ovo što rješavamo moramo sada riješiti.“
Vrdoljak: „Mislim, treba prespavati ovu današnju ludnicu da bi se ujutro u miru održao Klub zastupnika, a ja još uvijek predlažem da Šušak bude ministar obrane.“
Predsjednik je spomenuo Antu Klarića u „opticaju“ za ministra obrane. Nakon nekoliko pozitivnih i negativnih reakcija javio se Degoricija. „Meni padaju na pamet dva imena – ali žao mi je Drniša – Smiljan Reljić za obranu – Ante Beljo – i čitava će Dalmacija biti za njega.“ Opet s novim prijedlogom Degoricija: „Pada mi na pamet, mislim da je to u redu, da se o tome može razmišljati. Mislim da je dosta pametan čovjek i vrlo aktivan i agilan, Mileta, advokat iz Hvara.“
Domljan: „Vrlo sposoban, ali nije za to.“
Vrdoljak ima novo rješenje: „Ja bih stavio na stol Ivu Prodana... Čovjeka koji je sanitetsku službu organizirao čudesno, vrlo dobre inteligencije, velike energije, velike discipline.“
Predsjednik: „Možemo Vekića u obranu, ako nađemo za unutarnje poslove.“
Jurica: “Vekić je za unutarnje poslove.“
Mesić: „Đuru Vidmarovića za obranu.“
Manolić: „Đuro je političar.“ (Upadica: „Tu treba političar!“)
Degoricija: „Molim, ostanite na nivou, ja mislim da će Ive proći, jer tamo se Ive već uživio, već radi, trči. Vekić, mislim. Neka njega, neka.“
Predsjednik: „Bit će Šeksova i Glavaševa grupa protiv.“
Đodan: „Vekić će proći, jer će biti protiv njega samo jedan dio ljudstva.“
Manolić: „Tako je, ja isto to mislim.“
Đodan: „Jer nema protiv njega ništa ozbiljnog. Protiv njega je samo Šeks.“ (Upadica: „Nije samo Šeks.“)
Potom je u „potrazi“ za ministrom obrane Predsjednik upitao: „Nevene, jeste li vi možda rezervni oficir?“, a Neven Jurica je odgovorio: „Hvala lijepo, ja sam običan redov, predsjedniče, i nemam veze s tim poslovima, zbilja.“ Potom se „ponudio“ za ministra obrane RH – predsjednik Predsjedništva SFRJ Stipe Mesić riječima: „Idem ja, ali daj nekog u Beograd.“
Manolić: „Mesića zna cijeli svijet, to je medijski, i to je jasno.“
Predsjednik nijednom riječju nije komentirao ponudu Mesića za ministra obrane i ocjenu Manolića. Još je Jurica „pjesnički“ licitirao: „Onda bi mogao i Božo (Petrač), a pjesnika Tolja, što kažete na njega, pjesnika Tolja, za ministra obrane...“
Vrdoljak: „Ja mislim da će Glavaš biti protiv Vekića.“
Đodan: „Pa dobro, bit će i Šeks.“
Mesić: „Ma neće on biti uopće tu, on je na ratištu.“ (Upadica: „Otišao je na bojište.“)
Predsjednik se ponovno vratio na temu „ministra obrane“. Stipe Mesić je predložio: „Daj Milasa za to.“
Milas: “Gospodo ne, oprostite, ja bih bio zamjenik, ne ministar.“
To je izazvalo Brozovića: „Naprosto mi nije razumljivo od našeg odgovornog čovjeka da kaže ’ja mogu biti zamjenik, a ne mogu biti ministar’.“
Milas: „Gospodo, radi se, to znači, ja prihvaćam posao, ali mislio sam da bih prvi trebao više znati, to je to.“
I nakon „pristanka“ Ivana Milasa za ministra obrane, priču je nastavio Domljan opisujući svojstva koja bi trebao imati ministar obrane: „To bi morao biti, predsjedniče, dobar organizator, srednjih godina, sa političkim iskustvom, mora imati jedan izgled europskog čovjeka, kulturnog, ne krvoločnog, dakle čovjek koji ne bi muhu zgazio, i ja sada, ako smijem reći – Ivica Gaži.“
Netko je „upao“ s novim prijedlogom: „Imam ja perspektivnog dečka, informatičar, 30 godina, predsjednik općine u Vrbovcu.“ Predlaganje je ušlo potom u pomalo i „vesele“ situacije. Šime Đodan je predložio: „Stavite Kikereca, to je oficir, pravnik“, a Žarko Domljan je rekao: „Gospodo, Kikerec bi uživao na tom mjestu, ali ja vas moram upozoriti, on je u zadnje vrijeme malo pospan i zaspi.“ Netko je dobacio: „Drago Krpina“ i dobio odgovor Domljana: „On je perspektivan, sjajan, ali za 5 godina da.“ Predsjednik ističe novog kandidata za ministra obrane: „Jurlina, to je čestit čovjek, Jurlina za obranu. Nije primio policiju, ali ovo će prihvatiti.“ (Dakle, predsjednik je prvo ponudio Jurlini mjesto ministra unutarnjih poslova, a kad je ovaj odbio, Ivanu Vekiću, op. a.)...
Predsjednik se vratio ministru obrane: „Ovo je dobro sa Jurlinom... Ja mislim da hoće prihvatiti... A i jest pojava za vojsku... Jurlina je dobro rješenje za obranu... Ali ipak, znači, mi ćemo ga maknuti s posla koji savršeno radi? Nije li onda bolje Milasa ošišati pa ga poslati u vojsku?“
Jurica je odmah oduševljeno: „Milas bi to dobro radio, tako je, hajdemo mi Milasa predložiti... Milas je omiljen u narodu.“
Vrdoljak: „To Milas može izvanredno raditi.“
Predsjednik: „Što bi ti, Ivane, radije, obranu ili rad?“ Nije stigao odgovoriti jer je „upao“ Šime Đodan: „ Ja mislim da mu je bolje da ide u Ministarstvo obrane.“
Milas: „Gospodo, ja ono što me zadužite, ali ne osjećam da bih večeras to mogao preuzeti, a treba ujutro biti na tom mjestu.“
Predsjednik: „Ne, ne sada ću ti ja otvoreno reći, što je za mene ako bih ti povjerio taj posao. Znaš ponekad izgubiti živce, da, da, a tu bi trebao biti krajnje hladnokrvan, sređen čovjek, koji neće u teškim situacijama se dvoumiti, ne u političkom smislu, općenito mislim hadezeovsku.
Đodan: „Uzmi Milas, evo, ja ću ti za deset dana pokazati to sve skupa, razumiješ.“
I, opet „pjesnički“ prijedlog Jurice: „Zašto ne bi Tolja, što je s Ivanom Toljem, to je Hercegovac, oštar dečko, zašto se njega ne stavi ...“
Predsjednik: „Poslao sam ga u MUP da tamo bude hadezeovska snaga pa se pokazalo da nije. Zato.“
Degoricija: „Neka onda bude Milas.“
Stipe Mesić: „Ljudi, Milas zna misliti, najvažnije je to.“
Milas: „Ma je, ali ne traži se to. Ja vam velim, gospodo, ja uvažavam ono što je predsjednik rekao, tu treba strahovito miran čovjek.“ – Rulet se nastavlja.
Predsjednik: „Jurlini obrana, a Milas na njegovo mjesto.“
Degoricija: „Ako hoćete mene poslušati za Krpinu, ima vojničkog iskustva, šteta ga je, pozna svjetske ratove, bavi se ratovima, bio je u Koreji, Kini, Kuvajtu.“
Domljan: „Dajte Krpini šansu, mladom, sposobnom, inteligentnom čovjeku, zna govoriti.“
Manolić: „Zna obrazložiti svoje stajalište.“
Domljan: „Izgleda europski dobro.“ Ali – obrat.
Gregurić: „Predlažem Milasa za obranu, a za socijalnu dr. Đodana.“ No opet novi prijedlog.
Predsjednik: „Ostaje Jurlina za socijalnu. Možda bi bilo po mentalitetu. Ivan je bolje za politički, ovo što smo kazali, predsjednik Vijeća u Saboru ili isto tako u HDZ-u, Tajništvu.“ (Čini se da Predsjednik „odustaje“ od Milasa za obranu?), ali pritom Upadica: „Daj Milasa za iseljeništvo, a ovoga (Jurlinu) za narodnu obranu.“
Vrdoljak će: „I to je dobra kombinacija.“ (Nije razvidno odnosi li se to na Predsjednikovu ideju – Milasa u Sabor ili Tajništvo HDZ-a – ili na „upadničarevu“.)
Međutim, Predsjednik otklanja taj prijedlog jer: „Ne treba za iseljeništvo Milasa... Za iseljeništvo možemo riješiti s nekim iseljenikom... Jedino da prodiskutiramo obranu: Krpina i Gojko.“ Bebića više nitko ne spominje. No javlja se Neven Jurica: „Zašto ne biste za jednog od pomoćnika stavili Čermaka?“
Stipe Mesić: „On je zamjenik.“ Ivan Milas (kao da je već ministar): „Ja bih uzeo Čermaka sa sobom jer je organizator izvrstan, gospodo.“ Opet potpora Mesiću za Milasa: „Dajte vi ljudi Milasa, nećete pogriješiti.“
No Predsjednik potiče raspravu i o drugim kandidatima za ministra obrane. Kaže: „Idemo dalje. Što mislite o Hercegu?“ Na tu ideju nitko nije „trznuo“, ali se opet, izvan trenutnoga konteksta, „ubacio“ Đodan: „Vekića nitko neće moći zamijeniti u Društveno-političkom vijeću. To je Vekić radio perfektno, ali ja sam za to da on bude ministar. (Upadica: „Prvo da dva seta, a kasnije.“) Neka Milas to radi.“ (Umjesto Vekića u Saboru.)
Predsjednik je konačno presjekao tu trakavicu oko ministra obrane rekavši: „Neka ide ta kombinacija – Milas, Čermak.“
Nema više Luke Bebića. Ali ipak Milas nije postao ministar obrane, a Luka Bebić jest.
smiješno je da lik koji je 80% vremena pijan piše memoare.