Nezavisnom izbornom promatraču Ilji nije bilo teško cijeli dan slijediti poveliki konvoj krcatih autobusa koji su u nedjelju od ranog jutra do večernjih sati obilazili biračka mjesta. Kada bi se zaustavili, ljudi bi izlazili te stali u red za glasanje, a kada bi glasali, ponovno bi ušli autobus koji bi ih odveo na drugo biralište. Cijeli bi se ritual ponovio.
Svi su glasali za Putinovu Ujedinjenu Rusiju. Ilja nije bio previše iznenađen ni kada je vidio da iz glasačkih kutija nakon zatvaranja birališta ispadaju snopovi uredno složenih glasačkih listića povezanih gumicama. Gotovo da ih nije trebalo ni prebrojavati jer su svi bili za Ujedinjenu Rusiju. Kada je šokirani Ilja ipak otišao glasati na svoje biračko mjesto u Moskvi, prišao mu je jedan mladić i kazao da ga čeka iznenađenje ako glasa za Ujedinjenu Rusiju. Pokazao je prema kabini u koju je trebao ući kako bi se “iznenadio”. A u kabini ga je čekala plastična vrećica s bocom votke, nagradom za vjernost caru Vladimiru Velikom.
Samo Bog zna što se dogodilo u Čečeniji u kojoj je 99,48 posto birača dalo glas za Putina iako je Putinova stranka tamo nikad nije uspjela dobiti ni 50 posto glasova. Uzalud su strani novinari izvještavali o gomili gnjevnih Rusa koji su u nedjelju, nakon dugogodišnje apstinencije, ipak izašli na izbore psujući Putina i rusku demokraciju te nadajući se da će njihov glas ipak ponešto pomoći da car ne pobijedi tako uvjerljivo. Ali, čini se da je sve to nadoknađeno na biralištima u Sibiru, gdje je odziv bio oko 150 posto!
Još na prošlim parlamentarnim izborima otupjeli birači ne bi reagirali na ovakav cirkus, ali ovoga puta skupila se kritična masa ljudi kojima je dozlogrdilo da ih netko smatra budalama i ovcama. Iako je i do sada bilo sporadičnih, ali i pomalo neuvjerljivih prosvjeda protiv cara i njegove svite, ovi izbori pokrenuli su nezadovoljstvo koje dosad nije viđeno na ulicama ruskih gradova, pa se već počinje govoriti o sjemenu prave pobune protiv apsolutističke vlasti Vladimira Putina.
Iako je progresivnim i demokratski nastrojenim Rusima koji bi željeli živjeti u drugačijem političkom okruženju dosta svega, ostaje činjenica da trenutačno u toj zemlji zapravo nema političke snage koja bi se mogla suprotstaviti Putinu i Ujedinjenoj Rusiji.
Komunisti, koji su drugi na rang-listi, ostarjeli su nostalgičari za SSSR-om, liberalni demokrati žele nacionalističke osjećaje kanalizirati u prihvatljivi okvir, a Pravedna Rusija je lijeva opcija koja je stvorena kako bi oslabila komuniste. U ovakvom političkom kontekstu teško bi se mogla pronaći snaga koja bi mogla zadobiti povjerenje gnjevnih Rusa, pa ostaje jedino opcija koja je slična koncepciji koja je iznjedrila Arapsko proljeće. A to je masovni pokret istomišljenika koji se okupljaju preko društvenih mreža i koji nemaju vođu ili glavnog ideologa, već puno malih hrabrih pčelica koje su spremne skapati na ruskoj zimi pod udarcima pendreka i vodenih topova u nadi da će njihova žrtva na kraju uroditi plodom.
Ilja s početka naše priče, koji je sve što je vidio snimao i stavljao na YouTube, i njegov kompanjon Jegor, čija je snimka štancanja glasačkih listića jedan od uzroka prosvjeda koji su izbili u ponedjeljak navečer, već su završili u zatvoru i postali simboli pobune koja će se teško moći zaustaviti.
No i sam je Putin, čini se, predvidio da je Rusija sazrela za ozbiljnu pobunu pa je ove godine utrostručio plaće vojsci i policiji. U iduća tri mjeseca, koliko ostaje do predsjedničkih izbora, svesrdna pomoć dobro nahranjene i votkom napojene vojske i policije za Putina bi mogla biti ključna. No s druge strane, nasilje bi moglo biti kontraproduktivno te bi već jako ljutite Ruse moglo još više razjariti. U svakom slučaju, razdoblje do predsjedničkih izbora moglo bi biti velika prekretnica za cjelokupnu rusku političku scenu.
Izgleda da će tamo opet izbiti revolucija. Ruski carevi odlaze samo revolucijom. A nakon revolucije dolazi diktatura. Nikad se tamo neće razviti demokracija.