Među 1170 predmeta koje su u Svjetsku digitalnu knjižnicu dale 32 ustanove iz cijelog svijeta, nema nijednoga iz Hrvatske.
Prošloga utorka u pariškoj centrali UNESCO-a, Organizacije UN-a za obrazovanje znanost i kulturu, točno u podne svečano su na internet njezini prvi ljudi pustili internetsku adresu www.wdl.org, stranice Svjetske digitalne knjižnice. To je zajednički projekt UNESCO-a i Kongresne knjižnice Sjedinjenih Američkih Država da se na jednom mjestu u punom sjaju prikažu najvažnije knjige, slike, grafike, fotografije, časopisi, filmovi i druga slična građa, koja je zapravo baština svijeta.
Baština je za sve
Mnoge države, a mi npr. znamo za Tursku od 1991., već dugo sustavno digitaliziraju svoju kulturnu baštinu. Kongresna knjižnica SAD-a, ustanova koja u svojim trezorima krije neizmjerna kulturna i povijesna blaga prikupljena na razne načine širom svijeta, u posljednjih pet ili šest godina agresivno želi svoje, drugačije nedostupne funduse, učiniti dostupnima znanstvenicima na webu.
Pristup digitaliziranoj građi u najvišem razlučivanjima ograničen je isključivo onima koji se bave znanstvenim istraživanjem, a kvaliteta skeniranih izložaka tolika je da se na njima mogu donositi i ograničeni forenzički zaključci, jer se dobro razabire čak i struktura materijala.
Da bi to proširili, dio su skeniranih materijala, poput fotografija načinjenih sustavno po narudžbi vlade za II. svjetskog rata, a u tom projektu su sudjelovali čak i fotografi poput Ansela Adamsa, u razumnom je razlučivanju sa svim podacima stavila i na fotografske društvene stranice. Svojedobno su prava senzacija za svjetsku javnost bile prvi put viđene fotografije u boji Sergeja Prokudina Gorskoga, ruskog dvorskog fotografa koji je putovao Rusijom i snimao svaki motiv kroz tri filtra na po tri staklene ploče. Snimke nastale od 1890. do 1910. godine tek su skenirane zabljesnule u svojoj veličanstvenosti.
Pitanje prestiža
Do kraja godine WDL-u se treba pridružiti još tridesetak ustanova, a postojeće će stalno obogaćivati ono što prikazuju. Pitamo se kada ćemo u toj konkurenciji vidjeti djela hrvatske baštine? Narodna biblioteka Srbije izložila je 35 predmeta, među kojima je Miroslavovo evanđelje, a bratislavska Sveučilišna knjižnica Vrt ruža Saadija Shirazija, perzijskog pjesnika iz XIII. stoljeća.
Čovjek koji je sve zakuhao 2003.
Sjedinjene Američke Države slijedom državne politike nisu imale ambasadora u UNESCO-u. Kada je to prekinuto 2003., na čelo američke misije imenovan je dr. James H. Billington. Taj je povjesničar nosilac 33 počasna doktorata i bezbroj najviših državnih odlikovanja, od Sovjetskog Saveza, preko Rusije i nekoliko sljednica socijalističkog diva, Francuske, Njemačke, Italije, Brazila... bio 13. glavni knjižničar u povijesti Kongresne knjižnice SAD-a. Na svečanosti puštanja stranice WDL-a bio je opravdano u središtu pozornosti jer Svjetske digitalne knjižnice ne bi bilo bez njegove jedinstvene energije i upornosti. Čim je došao u Pariz, počeo se zauzimati za osnivanje te knjižnice, s iskustvom osnivanja digitalne Knjižnice američkog nacionalnoga sjećanja, sa 8,5 milijuna izložaka te posebnim odjelima koji ih predstavljaju obiteljima i djeci. Sve je počelo govorom 2005. u UNESCO-u o potrebi takvih stranica i Googleova dara pet milijuna dolara.
Posjetite digitalnu knjižnicu
