U Peterancu kraj Koprivnice obilježeno je sto godina od rođenja Josipa Belčića, pčelara koji si je još za života izborio prestižno mjesto među ponajboljim praktičarima, ujedno vodećeg savjetodavca čija su bogata iskustva ovjekovječena u njegovim stručnim priručnicima.
Nemoguće je govoriti o djelu Josipa Belčića a da se ne spomene obiteljska tradicija koju je počeo još djed Martin stigavši 1875. godine u Peteranec iz Beča, gdje je kao kolar na carskom dvoru održavao kočije. Pčelarenjem je zarazio i unuka Josipa. Proizvodnjom meda bavi se već peta generacija Belčića.
– Učio je od drugih, ali je još više sam nalazio rješenja. Čitao je puno, ali još više zapisivao – govori o svom ocu Zlatko, koji je uz njega i sam postao vrstan pčelar, a pčelarstvom se danas bavi i njegov sin Boris.
Josip Belčić nije imao na raspolaganju bogatu literaturu. Osim uz djeda Martina, učio je iz napisa podravskih učitelja Kvirina Broza iz Gole i Mije pl. Kos iz Imbriovca, inače pokretača i urednika Hrvatskog seoskog pčelara, koji je počeo izlaziti prije 105 godina. Za svu stručnu pomoć koju su mu pružili svojim napisima, odužio se posvetivši im svoju knjigu Od početnika do naprednog pčelara (1978.). Jer, kako je isticao, spomenuta dva učitelja bila su pioniri naprednog pčelarstva u Podravini, a poslije im se i sam pridružio.
Nije patio od autoriteta, ali je, prisjeća se sin Zlatko, poštovao i cijenio sve koji su znali o pčelarstvu više od njega te se s njima rado družio. Posezao je i za stranom literaturom te uz pomoć znanaca prevodio članke.
Nije bio samo vrstan poznavatelj pčelinjih zajednica nego i košnica, koje se koriste i danas. Imao ih je i 500. Sve svoje spoznaje revno je bilježio te prvi praktični priručnik tiskao uoči Drugoga svjetskog rata kao kalendar poslova vezanih uz pčelarstvo, a drugi 16 godina poslije. Od svoga prvog honorara, prisjeća se Zlatko, izgradio je pčelinjak koji je danas dio obiteljske baštine.
– Imao je izvanredan dar zapažanja, ali i pisanja. Nije pisao samo o pčelarstvu nego i o životu na selu. No nisu mu svi rukopisi objavljeni – kaže Zlatko Belčić.
Kao što nije zaboravio svoje prve učitelje, tako se prisjećao i ljudi koji su zadužili hrvatsko pčelarstvo. Opisao je, među ostalim, susrete s Ivom Antoniolijem, Pavlom Witmanom i Fabijanom Dilberom, profesorima koji su na fakultetima i sami posezali za njegovim spoznajama. Pozivali su ga kao gosta predavača, a nerijetko bi u društvu doktora znanosti govorio na savjetovanjima. U tim je predavanjima ponavljao svoje životno geslo da je u znanju moć. Koliko je pak bio cijenjen, dokazuje i jedno od najprestižnijih pčelarskih priznanja Apimondija, koje mu je dodijeljeno 1985. godine. Umro je 2. siječnja 1987. godine.
Iz Negotina u Peteranec po savjete
U dom Josipa Belčića često su navraćali pčelari iz svih krajeva zemlje. Zlatko se prisjeća nenajavljena dolaska osamdesetogodišnjaka iz Negotina koji se uputio vlakom do Peteranca samo da bi, rekao je, u živo saslušao Belčićeve savjete.
– Pročitao je gotovo sve tatine knjige, ali je želio s njim porazgovarati i o svojim zapažanjima te nedoumicama. Ostali su cijeli dan, sve do večeri kad sam ga odvezao u Koprivnicu na vlak – ispričao nam je Zlatko o nesvakidašnjem susretu. (j. r.)
Što je znao, drugima je dao
Jedan od ponajboljih bilogorskih pčelara Ivo Božac iz Mosti, zahvaljujući očevu poznanstvu s Josipom Belčićem, zarana je od njega počeo učiti. Često bi, kaže, navraćao u Peteranec, gdje su se nerijetko okupljali najpoznatiji hrvatski pčelari. – Bili su to svojevrsni kružoci na kojima se razglabalo o spoznajama, o praksi, što mi je poslije pomoglo u radu – prisjeća se Ivo Božac. Striček Jožek, kako je Belčića zvao, često mu je davao savjete, no mnogo je toga doznao i iz njegovih knjiga, u kojima je navodio samo ono što je pčelarskom praksom provjerio. – Nikad kao svoje nije navodio tuđe misli ni savjete. Ako bi se čime i poslužio u tekstovima ili u razgovoru, uvijek bi naveo tko je to izrekao ili napisao – kaže Ivo Božac te dodaje da je bilo malo praktičara s tako bogatim iskustvom kao što je bio Josip Belčić. Usto, on svoje iskustvo nije krio, nego ga je nesebično dijelio, a znao ga je i uspješno prenijeti drugima. (jr)
Belčićeva knjiga Pčelarenje danas – biblija hrvatskog pčelarstva
Josip Belčić nije bio samo vrsni pčelar i praktičar nego i vizionar čija su se predviđanja u mnogo čemu ostvarila, navodi dr. Janko Križanić, jedan od ponajboljih poznavatelja njegova života i djela. Bio je i svojevrstan prosvjetitelj koji je svoja iskustva zdušno prenosio drugim pčelarima, nerijetko ih obilazeći čak po njihovim domovima.
No glas o tom pučkom spisatelju i misliocu mnogo su više pronijele njegove knjige. Tiskana su dva pčelarska kalendara (1940. i 1956.) i pet knjiga od kojih se Moj način pčelarenja (1973.), Od početnika do naprednog pčelara (1978.) i Pčelarenje danas (1981.) svrstavaju u klasičnu stručnu literaturu. U ostalim dvjema knjigama (Pčelarstvo i Zlatna knjiga pčelarstva) koautori su bili J. Katalinić, D. Loc i Đ. Sulimanović.
Dr. Janko Križanić navodi da je njegova knjiga Pčelarenje danas biblija hrvatskoga pčelarstva.
– U pčelarstvu nema dovoljno literature, posebice onakve kakvu nam daruje Josip Belčić, i za početnike i za napredne pčelare. Autor nam istodobno daje recepte, teoriju i praksu – zaključuje dr. J. Križanić. (j. r.)
