Cijeli je niz posve nezapaženih medicinskih dostignuća posljednjih godina u Hrvatskoj koja se, što je zaista zanimljiv fenomen, pojavljuju upravo na pacijentima koji se moraju pojaviti na sudu. Najprije je Mladen Naletilić Tuta patio od teškog predinfarktnog stanja baš u trenutku kad je trebao biti izručen u Haag, no izvanredni liječnici na zagrebačkom Rebru stvar su tako dobro sanirali da je ubrzo nakon što je ipak stigao u Haag mogao igrati odbojku!
Ovih dana zapanjuju uspjesi osječke bolnice u kojoj marni liječnici rade daleko od svjetala velegradske slave. Naime, u ponedjeljak su primili pacijenta u tako teškom stanju da je morao na hitnu operaciju, i to bez uputnice, a već do utorka ujutro, kad je prevezen u Zagreb, bilo mu je tako dobro da su liječnici u Zagrebu samo mogli konstatirati da je sve u redu! Pa i da može na sud. A sve to i bez one hitne operacije!
Zanimljivo je možda usput spomenuti i da je i ovdje riječ o pacijentu optuženiku koji upravo treba čuti kraj postupka i uskoro i presudu za slučaj koji dva desetljeća muči Hrvatsku. Pacijent je Ivica Krnjak, drugooptuženi iza prvooptuženoga Branimira Glavaša za ratne zločine kad su u Osijeku 1991. godine srpski civili mučeni i onda ubijani na obali Drave. U Osijeku je dobio mišljenje liječnika da mora na hitnu operaciju jer mu prijeti moždani udar, a dan nakon toga zagrebački liječnici utvrdili su da mu operacija uopće ne treba, a kamoli hitna.
Naravno, zlobna medijska piskarala već su posijala sumnju da su neki liječnici iz Osijeka zapravo pomagali Krnjaku da odgodi kraj suđenja Glavašu i ostalima, i to ni manje ni više nego samo kako bi Glavaš mogao nesmetano obilaziti biračku bazu uoči lokalnih izbora.
Pa zar bi zaista bilo moguće da neki liječnik sav svoj ugled stavi na kocku samo zbog predizbornih aktivnosti lokalnog političara, još k tome optuženoga za ratne zločine...?
Ipak, novinari su, eto, takvi kakvi već jesu. Pa se nisu prisjetili ni da je upravo osječka bolnica ta u kojoj se bolesnici na intenzivnoj njezi ponekad nesmetano koriste mobitelom i laptopom, primaju kolege, ako je nužno održavaju i stranačke sastanke, unatoč štrajku glađu imaju redovite obroke, a na intenzivnoj ostaju tjednima obarajući rekorde u duljini boravka i o njima se brinu timovi požrtvovnih liječnika danju i noću...
Kakvi novinari već jesu, možda bi tvrdili i da se na opisani način na odjelu intenzivne njege osječke bolnice ne može ponašati svatko, nego samo ponetko, možda samo upravo Branimir Glavaš.
