Ne znam jeste li kad gledali kako afrički divlji psi love gnua, životinju nalik na manju kravu? Izaberu žrtvu i u čoporu pojure za njom. Za razliku od drugih predatora, ne skaču joj na leđa niti je pokušavaju uhvatiti za vrat i zaklati. Primjenjuju taktiku iscrpljivanja i, što im je specijalnost, žderanja dok je obrok još u trku. Imaju zube kao skalpel i čeličan ugriz pa gnuu lako naprave otvor na trbuhu, izvuku mu crijevo i počnu ga proždirati. Kad gnu padne, već je djelomično pojeden, a ostatke čopor smaže u nekoliko minuta. Ponekad gnu ima sreću i pobjegne, ali u 80% slučajeva biva živ pojeden.
Neki me naši mediji, osobito oni koji su zube naoštrili u internetskoj džungli, podsjećaju na te afričke pse. S tim što divlji psi jedu onoliko koliko im je potrebno da se najedu, a divlji mediji onoliko koliko im je potrebno ne da se nasite, nego da postignu ciljeve koji s hranjenjem iliti biznisom nisu izravno povezani. Zanemarimo li taštine i umišljene ili stvarne uskraćenosti od kojih ti medijski divljaci u pravilu pate, ostaju njihovi staleški, ideološki, politički interesi.
Medijski skandal s vađenjem utrobe našoj slavnoj sportašici doveo je pred kamere javne televizije i čovjeka koji je taj skandal na svom portalu izazvao. Već sam ga i prije vidio, a zapamtio sam ga kad je u zabavnoj TV emisiji skinuo košulju, da bi svijetu pokazao svoju crvenu majicu. Elem, na voditeljevo pitanje zašto je izvrijeđao sportašicu, taj se dika najprljavijih medijskih vidika javno pokajao i ispričao pogođenima. Ali je onda vrlo hitro, kao pravi afrički pas, promijenio smjer (temu) i s velikim apetitom načeo trbuh hrvatskog medijskog gnua. Podlizujući se, počeo je staru priču o tome kako nitko u novinstvu nije nedužan, kako na svim stranama caruje licemjerje, kako mediji nisu slobodni... I završio srditim usklikom: Zašto se nitko ne usudi napasti Todorića!
Otkud sad Todorić?
Kakve veze ima Todorić s javnim gaženjem dostojanstva čestitih građana? Je li Todorić učinio kakav moralni ili pravni prijestup? I kako je, uopće, tobožnji novinar koji ispod košulje nosi crvenu majicu (zašto ne iznad košulje?) došao na Todorićevo ime? Što mu je poduzetnik učinio i zašto mu smeta?
Ivica Todorić je u gospodarstvu ono što je Radman u znanosti, Blanka u sportu ili Pogorelić u umjetnosti i ne vidim zbog čega bi ga bilo tko trebao napadati! Dapače, u svakom normalnom društvu i sređenoj državi Todorića i slične njemu valjalo bi počastiti svim mogućim počastima, a poštedjeti ih nasrtaja divljih pasa svih boja. Da, Todorićeve tvrtke kupuju hektare oglasnog prostora po hrvatskim medijima i medijima ne može biti svejedno kakve će odnose imati s njim. No, zahtijevati da se Todorića progoni samo zato što kupuje i što je kapitalist bolesno je na isti način na koji je bolestan i moralni masakr velike sportašice.
Šef hrvatskih laburista neki je dan izjavio da mu kapitalisti ne smetaju, ali zato divljim medijskim psima propalog poretka na njih i dalje cure sline.
Kakve veze ima Todorić s javnim gaženjem dostojanstva čestitih građana? Je li Todorić učinio kakav moralni ili pravni prijestup?
Komentara 19
IZ
Pa gospodine Pavicicu,samo se nastavi klanjatu,po naski receno uvlaciti.
MA
U ovaj članak bi trebalo ubacit nešto dječje....a to je car je gol. Možemo se svi mi pretvarati kao novinari i hvaliti Todorićevo ruho.... ili bit svoji ljudi. S ovom poredbom samo ste uvrjedili Blanku i Radmana.
Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.
Sve kapitalističke zemlje su jednom imale početni stadij kapitalizma. UK, FR, USA, D, I, S, B, NL, YPN - sve su to jednom proživjele - ono što mi sad proživljavamo. U svim tim zemljama nastale su male firme koje pokrenulii mali ljudi IZ NARODA (ne s Marsa) gladni uspjeha i spremni na sve (dobra i zla djela) vođeni ambicijom. Iz gomile malih prčvarnica u svim su se tim zemljama izdvojila šačica bakalnica i manufaktura koje su evoluirale u korporacije, a sitni gazde u tajkune. Samo, na zapadu to je bilo davno, početkom 19 stoljeća, tako da su način na koji su njihovi tajkuni i korporacije nastale odavno pali u zaborav. A njihovo formiranje je bilo milijun puta VEĆA PLJAČKA i gora nepravda nego što je to slučaj sa njihovom HR inačicom. Zapad je u to vrijeme 19. stoljeća ISKLJUČIVO RADI svojih kompanija i tajkuna i pokrenuo imperijalizam - TOTALNI RAT PROTIV CIJELOG SVIJETA - i ubrao sve plodove toga. Istovremeno, u matičnim državama ogromna većina je živila i umirala u pogonima tih istih tajkuna i kompanija. I samo zahvaljujući svemu tome Zapad je danas tu gdje je. Sve drugo su bajke. I mi mu se divimo - kako su točni, organizirani, pravedni. A koji su TEMELJI svega toga, kako su Rockfeleri, Fordovi, Wallenberzi, Kruppovi, Thysseni, Rothschildi i ini stvorili svoj imetak kojim de facto vladaju zapadom - to je zaboravljeno, odnosno nije, ali to se naprosto prihvaća kao nešto neizbježno i nužno...ili se pred tim zatvaraju oči, ili se pak, racionalizira izlikama tipa: \"ah, to je bilo davno...\". I to se čini stoga što su i najšire mase od toga imale koristi (iako naravn manje nego njihovi tajkuni). Sve te stare tajkunske obitelji jednom su bile \"novokomponirani tajkuni\", \"skorojevići\", \"golje\"... Taj davni proces kod nas je pokrenut prije 100tinjak godina, no nažalost, nikad nije apsolviran - nasilno je prekinut zakonima iz 1947. I zato smo prisiljeni iznova ga proživljavati u zadnjih 20 godina.Bitno je osloboditi se iluzija: socijalizam nije mogao opstati. A KAKAV GOD RECEPT PRIVATIZACIJE ODABRALI - opet bi na kraju balade samo šačica ljudi imala disproporcionalnu većinu nacionalnog bogatstva u rukama. U SLO se, nakon ulaska u EU i ove krize sada, odvijaju procesi kakvi su bili na djelu kod nas 90tih - preciznije, oni su i u SLO na djelu također od 90 tih, no išli su polaganije, pa se narod imao više prilike adaptirati. U Češkoj je privatizacija izvedena putem vaučera - no većina naroda je u praksi svoje udjele u firmama dala na prodaju, da bi ih na koncu otkupili - bivši komunistički direktori tih firmi, u sprezi sa stranim fondovima i bankama - te tako postali njihovi tajkuni. Što je onda moguće, i čemu bi smo trebali težiti? Većina bogatstva bit će u vlasništvu manjine - to je neizbježno. Ono što se realno može i treba provesti jeste KONTROLA nad tim PROCESOM, kao i nad kompanijama/bogatašima koji u tom procesu nastanu. NAPRAVITI RAZLIKU između TAJKUNA TIPA TODORIĆA koji zapošljava ljude i TAJKUNA TIPA GUCIĆA koji je firme preuzimao SAMO I ISKLJUČIVO zato da bi ih ugasio i potom rasprodao njihovu imovinu. OMOGUĆITI kompanijama da stječu bogatstvo, no SUZBIJATI njihove negativne tendencije, kojima su svi oni skloni ukoliko ih se ne kontrolira: skidam kapu Todoriću na zapošljavanju i investiranju, no jasno mi je da ga treba odlučno nagaziti radi neplaćanja i uništavanja malih dobavljača; svaka vlast na takvim stvarima prolazi ili pada. Tajkuni i kompanije JESU kapitalizam. Nije bit u vječnoj kuknjavi protiv njih i uzaludnom fantaziranju kako je \"u socijalizmu bilo bolje\". Ništa od toga neće popraviti sadašnje stanje, niti će obuzdati moć tajkuna. NAPROTIV, to će samo prolongirati ANTIPODUZETNIČKU KLIMU koja U PRAKST DJELUJE TAKO DA sve dobre ulagače tjera, a ostavlja u HR samo one loše, koji bez prave konkurencije postaju samo još moćniji i objesniji. Bit je u snazi države da ih drži na uzdi jer njih nikad neće nestati, ma što god mi mislili o njima. Nije to samo slučaj kod nas: kad se svi slojevi reda, rada, zakona, socijale, pravde i točnosti skinu s Njemačke, odmah postane vidljivo da je ta DRŽAVA precizna urica koju pokreće mehanizam zvani obitelj Krupp i obitelj Thyssen. A svi ostali su samo kotačići u tom mehanizmu. No tajna leži u tome što je precizna urica Njemačka USPJELA sve te svoje komponente izbalansirati tako da stvar i više no dobro kucka.