Još neviđen prizor na ulazu u našu redakciju.
Dvoje ljudi, žena i muškarac, na redakcijskom pragu, govore
dežurnoj urednici zagrebačke rubrike Branki Osmec: “Imamo
naznake da će u sutrašnjem broju biti objavljen tekst koji
negativno govori o Avenue Mallu, pa nam recite je li to istina. Recite
jeste li ga objavili ili ne kako bismo se mi pripremili za
sutra.”
Sve se to događa oko 21 sat večer prije otvaranja tog trgovačkog
centra. Urednica i još neki slučajno prisutni kolege iz
Večernjaka ne vjeruju svojim ušima. Kontrolirajući se
maksimalno, Branka Osmec šalje nepoznate i nepozvane goste
– za koje se samo moglo shvatiti da imaju neke veze s Avenue
Mallom – da kupe Večernjak na prvom kiosku i da pročitaju
tekst koji je već objavljen u prvom, noćnom zagrebačkom izdanju, pa se
onda mogu “pripremati za sutra”.
Istoga dana uoči konferencije za novinare večernjakovac Vojislav
Mazzocco daje press službi Avenue Malla svoje podatke: ime i prezime,
ime svoje redakcije i mail adresu, ali odbija dati broj svojeg
privatnog mobitela. A lijepa hostesa, koja je to uspjela primijetiti,
zove zaštitara upomoć, jer ne zna što će s
novinarom koji ne želi dati svoj broj. Na drugoj strani zgrade
fotoreporter snima završne poslove, ali odmah stiže zabrana
jer, valjda, ljudi ne smiju znati da se 20 sati prije otvaranja
još čisti razvikani “Evenju mol”, čije
ime jedva možemo izgovoriti, a kada bismo ga preveli (Trgovački centar
na aveniji) ne zvuči baš svjetski i otmjeno.
Je li, po mojem sudu, odlična reportaža iz “Evenju
mola” pozitivna ili negativna, pitanje je važno samo
nekolicini vlasnika centra i za oko 130 unajmljivača prostora u njemu.
Za nekoliko stotina tisuća čitatelja, i sam Večernji list, puno je
važnije da je reportaža istinita.
Peh B. Osmec nastavlja se i sutradan. Morala je odbiti objaviti
priopćenje jednog trgovačkog lanca, dobiveno posredstvom oglasnog
odjela, koje se odnosi na članak objavljen u sasvim drugim novinama.
Ova je kolumna odgovor mnogim čitateljima na pitanje: “Jesu
li vas političari pritisnuli pa ste objavili....?” Centar
moći, barem što se medija tiče, preselio se još
prije koju godinu s političke na gospodarsku scenu. Političari su danas
“dječji vrtić” prema raznoraznim tvrtkama koje
doslovno ucjenjuju – ti o meni pozitivnu priču, ja tebi
oglase.
Izdavači i novinari žive od prodaje sadržaja u novinama i prodaje
oglasnog prostora. Vjerujte, nije lako oduprijeti se silnim pritiscima,
istodobno ostati vjerodostojan i pošten, zaraditi i
razvijati se i, napokon, biti prvi na novinskom tržištu. A
Večernjak mora baš to.
Kakvim se metodama služe gospodarstvenici za pozitivnu priču o sebi
