Glavno obilježje državnih financija u idućoj godini bit će dodatno povećanje troškova i zaduženja države uz jačanje pritiska na naplatu poreza, ukidanje pojedinih olakšica, rast trošarina i veću međustopu PDV-a. Proračun za ovu godinu mijenja se treći put pa na rebalans treba gledati kao na priznanje nemoći vlasti da preokrene nesretnu spiralu gospodarskog pada. Milanovićeva ministarska ekipa svojim je prijedlogom proračuna za 2014. godinu znatnije zakinula samo 50-ak tisuća ‘povlaštenih’ umirovljenika, dok će svi ostali proračunski korisnici dobiti svoj dio kolača: od gubitaša preko seljaka do brojnih lokalnih jedinica i agencija. Tako se već šestu godinu zaredom kupuje socijalni mir na teret budućih generacija i nekih imaginarnih stopa rasta.
Tih sedam debelih krava nikako da dođe, a sreća u nesreći je da je nakon 2008. ipak bilo prostora za povećanje javnog duga, čime je država mogla preuzeti dio tereta krize. Sve ovo vrijeme ni sata nisu kasnile mirovine, isplaćivale su se rodiljske naknade, socijalne pomoći. Redovitost tih naknada uzima se zdravo za gotovo, kao i sigurnost radnog mjesta u javnom sektoru, ali tko god radi u privatnom sektoru, jasno mu je da je ta sigurnost samo prividna. Štiteći javnu potrošnju država se maćehinski odnosila prema privatnoj, bilo da su u pitanju građani ili poduzetnici. Novi proračun najprije bi mogao pasti na 43 milijarde kuna, koliko država mora skupiti za novi manjak i vraćanje starih dugova. To što će ga već na proljeće iz Bruxellesa vratiti na doradu, manje je zlo.
