Zbog porasta broja stanovnika u svijetu i gospodarskog rasta, u kojem
prednjače zemlje Azije i Južne Amerike, potrebe za energijom
udvostručit će se te je povratak nuklearnih elektrana neizbježan,
procjenjuje se. Tehnologija, gotovo otpisana pred naletima brojnih
svjetskih udruga i državnih administracija koje ne žele riskirati svoju
budućnost zauzimajući se za atomsku energiju, vraća se na velika vrata.
Velik zamah ta je opcija dobila na temelju stručnih analiza prema
kojima će potrebe za energijom do 2025. godine u svijetu u prosjeku
porasti pedeset posto.
Svjetski izvori nafte gotovo su iscrpljeni, stalni porast cijena svih
energenata ne jamči njihovu sigurnost, a posljednji događaji u vezi s
rusko-ukrajinskim sukobom zbog plina kao i iranskom manipulacijom
energijom pokazuju da je situacija prilično nesigurna. S druge strane,
nuklearke su vrlo sigurne iako sa sobom nose "sindrom Černobilja",
velike katastrofe koja je opomenula svijet da i tehnologija može imati
crne rupe. No, čak je i Rusija, bez obzira na uskustva Černobolja,
odlučila zaigrati na nuklearnu kartu iako ima vlastite rezerve nafte i
plina najveće na svijetu. Sergej Kirijenko, prvi čovjek Savezne
agencije za atomsku energiju, rekao je da će 2013. Rusija početi veliku
obnovu svojih nuklearnih elektrana te da će do 2030. sagraditi oko 40
nuklearki. I druga svjetska sila najavila je nešto slično. Predsjednik
SAD-a George Bush za godišnjeg obraćanja naciji jasno je poručio da će
Amerika svoje energetske potrebe uskoro početi zadovoljavati i iz većeg
broja nuklearnih elektrana.
Američka ovisnost
Jasno je da si ni Amerikanci ne smiju dopustiti ovisnost o
političko-ekonomskim odnosima s arapskim zemljama ili pak da prirodne
katastrofe, poput uragana Katrin, zaustave proizvodnju na naftnim
poljima.
Očekuje se veliki val gradnje nuklearnih elektrana u svijetu. Jasne
poruke stižu prije svega iz Kine i Indije, a to su zemlje čiji
gospodarski rast zadivljuje, ali i zabrinjava cjelokupnu svjetsku
konkurenciju. Jer, dok je Indija svoju prvu nuklearnu elektranu
sagradila još 1969., Kina je svoju nuklearku sagradila 1991. godine.
No, prema posljednjim najavama, Kina će u idućih petnaest godina
sagraditi čak 30 nuklearki! Činjenica je da gospodarstvo Kine
nevjerojatno pojačava ritam i da ograničavajući čimbenik postaje
energija. Trenutačno se u Kini čak 80 posto energetskih potreba
zadovoljava iz ugljena i nafte, a ti su energenti na izmaku. Zbog svega
toga u Kini su odlučili velik novac uložiti u budućnost nuklearnih
programa. Osigurano je već nevjerojatnih 50 milijardi dolara, a u
Pekingu tvrde da namjeravaju graditi tri nuklearne elektrane godišnje.
Sada u Kini postoji devet nuklearki, u tijeku je gradnja još dviju, a
planovi su kudikamo veći i ambiciozniji. Iako u konkurenciji za buduće
izvođače ima dosta poznatih imena, od francuskog Areva, ruskog
Atomstrojexporta i američkog Westinghousea, mnogi poznavatelji
situacije tvrde da će taj financijski vrlo isplativ posao
najvjerojatnije dobiti francuska kompanija.
Kineske kopije
No, gotovo svi su sigurni da će Kinezi vrlo brzo "kopirati" i te
programe i u skoroj budućnosti pojaviti se kao ugledni svjetski
graditelji nuklearnih elektrana.
U takvoj situaciji ni Europa ne ostaje po strani. Tako je, na primjer,
u Italiji, koja je još 1986. godine donijela "moratorij" na daljnju
gradnju nuklearnih elektrana, sve jači glas stručnjaka koji upozoravaju
da je struja iz nuklearki najmanje dvostruko jeftinija od one iz
termoelektrana. No, nešto je slično već pokušavao učiniti i
premijer Silvio Berlusconi, ali je gotovo redovito gubio bitke na
lokalnim razinama vlasti koje nisu željele na sebe preuzeti rizik
mogućih havarija nuklearnih pogona. Prije nekoliko dana i turska je
vlada otkrila planove o gradnji prve nuklearne elektrane, i to u
Sinopu, na obali Crnoga mora. Zanimljivo je da se o tome razmišlja, i
to vrlo konkretno, i u zemlji u kojoj po međunarodnim ispitivanjima
jedan od četvero stanovnika živi ispod granice siromaštva.
Činjenica je da se nuklearne elektrane vraćaju na svjetsku scenu bez
obzira na havarije u prošlosti. I bez obzira na "iranski nesporazum" u
kojem ta zemlja odbija suradnju s Međunarodnom organizacijom za atomsku
energiju (IAEA) tvrdeći kao će iz atomske elektrane Busher dolaziti
samo električna energija te da se obogaćeni uran neće koristiti u
vojne svrhe.
Nuklearna energija u posljednje vrijeme postaje sve zanimljivija mnogim zemljama
Veliki povratak otpisanih atoma
