Subota 9.8.
Mladost
preplavila Međugorje
Kultura i Međugorje! Mladost i Međugorje! S ta dva usklika opisujem
iznimno dojmljiv posjet Međugorju, u kojem nisam bio samo zbog nastupa
slavnog talijanskog tenora Bocellija. Ne prvi put poznato je svetište
“podnijelo” vrhunska europska i svjetska kulturna mjerila, a beskrajno
more publike iz cijelog svijeta što je okruživalo pozornicu na
otvorenom oltaru crkve sv. Jakova sjedinilo se se sa slavnim Talijanom
u poniznosti pred Bogom, o kojoj je govorio uoči gostovanja. Za razliku
od mnoštva vulgarnih kazališnih, glazbenih i inih “elitnih” predstava,
ova je “pučka” priredba s Bocellijem imala svrhu u kojoj su se u
vrhunskoj umjetnosti našli Bog i čovjek. Mnogi bi se iznenadili kad bi
vidjeli koliko je - ne samo na ovom koncertu nego inače u Međugorju
ovih dana bilo mladeži. Prelijepih djevojaka i mladića s moderno
dizajniranom odjećom i neskrivenom tjelesnošću. Dokaz je to da mladost
i požudnost ne postoje da budu razulareni, kao što je i dokaz da ih Bog
i vjera ne sputavaju.
Nedjelja 10.8.
Jučer Mađarska,
danas Gruzija...
Za današnju “Šuškalicu” Drugog programa Hrvatskog radija izabrao sam i
komentirao događaj tjedna, a moj izbor je bio gotovo istodobni početak
Olimpijskih igara i rata u Gruziji. No, taj rat nije samo dokaz da su
sa svojim plemenitim porukama Olimpijske igre planetarna iluzija
kraj tolikih ratnih stradanja u Gruziji, Iraku, Iranu i drugdje, kraj
stotina milijuna gladnih i obespravljenih. On pokazuje i koliko je
Zapad bio i ostao licemjeran u huškanju malih zemalja nekad na
Sovjetski Savez - a danas na Rusiju, te koliko je kukavički i
izdajnički kad izbije sukob koji je posljedica i toga huškanja. Sjetimo
se samo užasa u Mađarskoj 1956. godine koji je stvoren i zahvaljujući
američkom poticanju pobune, te se sjetimo kako Amerikanci ni prstom
nisu maknuli da Mađarima pomognu. Sve to objašnjava i narogušenost
Zapada na obranu Hrvatske devedesetih godina i daje dodatne razloga za
ponos Hrvatima. Ta je narogušenost i proizišla iz činjenice da smo se
ohrabrili njegovoj volji unatoč, a dodatni su razlozi za ponos što smo
se oslobodili i bez “velikih” - a i nekim “velikima” usprkos!
Ponedjeljak 11.8.
Nije zabranio
ženin mutež
Nastavljaju se objavljivati mišljenja i komentari o zabrani
Thompsonovih koncerata u Istri. Primjećujem - ima podosta ljudi
koji bi Damira Kajina htjeli uvjeriti da nije u pravu. Koja nemoguća
misija! Kajin se i ne služi argumentima koji bi u suočavanju s
protuargumentima vodili nekom logičkom zaključku: njegov je jezik
istodobno i tvrdnja i zabrana svake druge tvrdnje - i dokaz i presuda.
Ta partizanska “argumentacija”, taj metak prije suđenja, to “nema
demokracije za neprijatelje našeg sistema” - čini Kajina upravo onakvim
kakvim on naziva svoje protivnike, a naziva ih fašistima. Po njegovim
mjerilima, njemu bi trebalo zabraniti profesionalni rad u Saboru kao
što bi on Thompsonu zabranio nastupe u Istri. I kakav je to istarski
antifašizam koji “štite” ljudi s moralnog dna!? Damir Kajin, političar
skromna školovanja i obrazovanja, koji voli glumiti poštenjačinu, nije
vlastitoj supruzi zabranio mutež s kreditima nego je rekao da za taj
mutež nije znao. Kao da su obiteljski krediti pušenje poskrivećki u
kupaonici!
Utorak 12.8.
Od šefova
napravite tenisice!
U povodu jedne ankete sjetih se vremena kad je Zdravko
Tomac bio predsjednik Skupštine grada Zagreba, a Tuđman redom odbijao
oporbene prijedloge za gradonačelnika. Tada se zaredalo i nekoliko
mojih tekstova o Tomcu, a baš sam u to vrijeme kupovao u nekoj
prodavaonici tenisice i kolebao se između dvojih. Više su mi se sviđale
jeftinije, prodavačica me nagovarala na skuplje, pa joj rekoh: “Ne
kolebam se zbog cijene, ja jednom oderem Tomca, i mogu kupiti dvoje
tenisice”. Nije razumjela što mi to znači, pa se radoznalo namrštila i
upitala: “Što ste rekli!?”, no ja joj odvratih: “Ništa, zaboravite!”
Čitam pak sada podatak da je svaki dan pod stresom čak 78 posto Hrvata.
Danas mi je plaća fiksna te ne mogu izmjeriti koliko mi je o kome
potrebno tekstova za tenisice, ali zato znam da se stresa oslobađam
pišući o Mesiću, Bebiću, Milanoviću, Kajinu i drugim političarima. Za
nevolje su mnogih ispitanika u anketi o stresu krivi njihovi šefovi.
Koliko li su tek za općenacionalne stresove krivi političari!? Dakle,
nekako nađite načina, makar u mašti, da kao i ja političare
oderete svoje nadređene, od njih napravite tenisice i oslobodite se
stresa! Neka i oni nečemu posluže!
Srijeda 13.8.
Kako do stana
po zakonu
Baš je ružno zaprijetio branitelj Ivan Grgić: ne useli li se u
stan u zgradi sagrađenoj za branitelje u Rudinama, učinit će grozotu
prema kojoj će Korade biti mila majka. Drugarica ministrica Kosor
na to je, među ostalim, uzvratila: “Prijetnjama, a pogotovo prijetnjama
ubojstvom nitko ništa neće izboriti mimo zakona i propisa”. Gospodo
branitelji, čak i vi koji niste branili Hrvatsku po zakonima i
propisima nego po neodoljivom zovu domovine, ugledajte se u Jadranku
Kosor koja je državni stan od oko mali milijun četvornih metara dobila
po zakonima i propisima. Ugledajte se i u druga Vladimira Šeksa koji je
do stana od oko također mali milijun četvornih metara došao po zakonima
i propisima. Ugledajte se i u druge drugove i drugarice sa stanovima od
milijun četvornih metara u koje su uselili po zakonima i propisima...
Drugarica Kosor, i drug Šeks i drugi drugovi i drugarice nikome nisu
prijetili, nego su, dapače, opet po zakonima i propisima, da bi još
jače učvrstili zakonitost stanova, za neke branitelje tražili i našli
stanove u Haagu!
Četvrtak 14.8.
Kad se sva
Hrvatska proda...
Najveselija vijest u medijima ovih je dana bila najava MOL-ove
kupnje preostalih dionica Ine. Veselo je o cijenama dionica Ine govorio
potpredsjednik Vlade Damir Polančec. Prodati danas nešto hrvatsko
strancima nije nimalo neobično, na to smo se navikli kao na tramvaj ili
autobus koji će nas odvesti kući pa se, dok ga čekamo, veselimo kad nam
uđe u vidik. Stranac postaje naša svakidašnjica kao gradski javni
promet. Kad s vremenom, poslije Ine, na red za prodaju dođe i ostalo
vrijedno čime država raspolaže, političari se ne trebaju bojati da će
biti prigovora koji bi ih mogli zabrinuti. Od stotinjak gospodarskih
medijskih komentatora u Hrvatskoj još možda dvojica kritički pišu
o tim prodajama, a među političarima više nema baš nikoga tko bi im se
usprotivio. HNS-ovim liberalima je svejedno. Kad su na vlasti, HDZ i
SDP se natječu u krčmenju Hrvatske. Dobivši dio vlasti, Friščić se
sramotno odrekao svih svojih gromoglasno isticanih načela. Pravaša više
nema. Putujući Mesić je u Hrvatskoj gost. A kad Hrvatska definitivno
postane strano vlasništvo, Crkvi i Bozaniću neće biti teško, jer,
iskustva iz inozemstva imaju, pa će župe lako pretvoriti u hrvatske
katoličke misije!
Petak 15.8.
Veliki su
vjerski blagdani dječji
Danas je Velika Gospa, a ja bih se za svaki veliki vjerski
blagdan najradije vratio u djetinjstvo. Nas je djecu za te blagdane Bog
oslobađao roditelja, susjeda, sela, prikovanosti za zemlju, postajali
smo lakši i hodali smo kao da tlo ne dodirujemo. Mogli smo se i
izgubiti, nitko nas ne bi tražio i nitko se se zbog toga ne bi brinuo
jer se znalo da smo na Božjim stazama i da ćemo se tim stazama i
vratiti. I u starije je ulazilo lijepo i sveto raspoloženje, ali i
brige zbog raskošnog ručka kakav za blagdan treba pripremiti, zbog
gostiju, zbog usklađivanja svih obveza s odlaskom na misu. Mi smo ih
djeca kadšto tako brižne promatrali s visine, s neba slobode, uživajući
u tome što im je Bog u to vrijeme zabranio da nas kažnjavaju,
zapošljavaju, opterećuju. U nama, djeci, na velike blagdane stariji su
se bojali Boga! Stoga veliki vjerski blagdani i jesu bili najviše
dječji!
RODOLJUBNA ZANOVIJETANJA