Videoigre pune nasilja doista mogu biti opasne jednako kao film i televizija za one koje nisu u stanju razlikovati igru i stvarnost, kao i za mlađe maloljetnike. Današnje akcijske videoigre pune su vrlo eksplicitnog nasilja koje se u njima nagrađuje, a pobjednik je onaj tko je najnasilniji.
Dobar dio javnosti, posebice u Hrvatskoj, još doživljava računalne i videoigre kao više-manje nevinu zabavu za djecu. Čak im se i tepa, od milja ih se naziva "igricama". No industrija "igrica" danas obrće veći novac od holivudske. To se dogodilo jer je generacija koja se od malih nogu zabavljala "igricama" sada odrasla, zauzela svoje mjesto u društvu i - ostala vjerna svom omiljenom načinu zabave.
Dok se kod nas videoigre još uvijek doživljavaju kao zabava za djecu, u Velikoj Britaniji je prosječan kupac PlayStation igara dobrostojeći muškarac u srednjim tridesetima. Slično je i u drugim najrazvijenijim zemljama, s izuzetkom Japana gdje igre podjednako kupuju žene i muškarci.
Videoigre su odrasle skupa sa svojim kupcima, izgubivši nevinost i na grafičkoj i na narativnoj razini. Nema više crno-bijelog svijeta: danas ili možete birati hoćete li zaigrati na strani Dobra ili Zla, ili ste već u startu prisiljeni igrati prljavo kako bi zaradili bodove. Takav je slučaj s "Grand Theft Autom", jednom od najpopularnijih videoigara uopće, u kojoj se igrač nalazi u ulozi gangstera koji ubija policajce.
Upravo se ta "igrica", na čijoj kutiji stoji upozorenje da nije za mlađe od 18, našla u središtu kontroverzi prošlog mjeseca kada su odvjetnici maloljetnog Devona Moorea optužili autore igre za djela svog štićenika. Moore je hladnokrvno ubio trojicu policajaca i zatim izjavio: "Život je videoigra. Svi moraju umrijeti prije ili kasnije." Reagiralo je i američko udruženje psihologa APA pozvavši proizvođače igara da smanji količinu nasilja u igrama, jer ono može imati negativni učinak na djecu.
Gotovo istodobno objavljeno je i istraživanje znanstvenika sa sveučilišta Illinois koje je, prateći razinu agresivnosti većeg broja igrača i "ne-igrača", ustvrdilo da među njima nema nikakve razlike u stupnju agresivnosti. Naizgled ta dva istraživanja nude posve oprečna iskustva. No u studiji APA-e navodi se kako nasilje u videoigrama može imati iste učinke kao i nasilje na televiziji.
U današnjem je svijetu grafičko nasilje nažalost posvuda oko nas - u filmovima, na televiziji, u videoigrama. Stoga, šanse da će netko početi ubijati zato što se opušta uz videoigre nisu nimalo veće od šansi da će netko početi rat nakon što vidi jezive slike iz Iraka na TV-u. No jedno je sigurno: videoigre više nisu dječja igra.
