Eksplozivna je naprava, aktivirana u britanskom veleposlanstvu u Zagrebu, bila improvizirana, no takve, zasigurno, neće biti posljedice. Šok zbog terorističkog napada, na žalost, doživjeli su sada i građani Hrvatske te je nepotrebno analizirati je li riječ o bombi, bombici, prijetnji ili upozorenju. Terorizam je našim građanima, na žalost, dobro znan pa zato u Hrvatskoj i ne može imati prolaza. Kad su svjetske agencije počele objašnjavati razloge napada na britanski teritorij u Zagrebu, prepustile su se površnom traganju krivnje u politici Britanije, Hrvatske i sukobu eurofilskih i euroskeptičkih stavova Hrvata.
Premijer Sanader, što je sada najvažnije, primjereno je i odgovorno amortizirao tu površnost. Rekavši kako se ni on "ne može oteti dojmu da je ovaj čin usmjeren protiv politike približavanja Hrvatske u EU", neočekivano jasno objasnio da za teroristički napad nipošto ne tereti legitimno izražavanje sumnji građana prema integriranju u EU arhitekturu. U Hrvatskoj su, doista, sve organizirane političke snage ili institucije ujedinjene u politici integriranja s EU.
Hrvati, pak, mogu u stavu oscilirati od 80-postotne do 40-postotne podrške EU, no sigurno je da svoje mišljenje neće izražavati bombama, nego referendumom, kao i ostali Europljani. Prema teroru, pak, stav nam je stopostotno jednak.
