U ponedjeljak 5. listopada 2015. bila je trideseta obljetnica od legendarne izvedbe košarkaškog Mozarta, Dražena Petrovića, tijekom koje je Olimpiji iz Ljubljane u Ledenoj dvorani Doma sportova u obruč sasuo nevjerojatnih 112 koševa. Sedamnaest dana prije 21. rođendana, u tek započetom 42. prvenstvu Jugoslavije, Dražen je čvrsto naumio da će napasti rekorde NBA superstara Wilta Chamberlaina iz 1962. kada je New Yorku zabio okruglih sto koševa i legendarnog Radivoja Koraća koji je godinu poslije u utakmici Europskog kupa postigao 99. U vrijeme bez trica i dodatnih bacanja! Draženova prigoda bila je Olimpija koja zbog pogreške s registracijama igrača nije mogla početi prvenstvo s prvom momčadi, nego je na utakmicu 1. kola u Zagreb morala poslati kadete.
Jedan od igrača koji je tom prigodom pokušao zaustaviti Dražena bio je tada 17-godišnji kadet Olimpije Igor Đurović koji danas kao novinar poslovnog magazina InStore putuje diljem ex-Jugoslavije te nerijetko posjećuje košarkaške utakmice ABA lige, a nije propustio ni promociju knjige "Dražen - godine zmaja", a ni utakmice EuroBasketa u Areni. Đurović se prisjeća:
– Ja sam čak bio među najstarijima – trojica smo imali po sedamnaest, ostali šesnaest godina. Imali smo samo jednog juniora, a bilo nas je samo devet... Večer prije se u Ljubljani od uzbuđenja predstojećim susretom napio naš ponajbolji igrač Milutin Rešetarović te je trener seniorskog sastava Zmago Sagadin ujutro odlučio da ga ne vodi na put. I mi ostali bili smo "opijeni", ali pomišlju da ćemo igrati protiv Cibone i Dražena. Bili smo u oblacima, kako se kaže. Nas devet u trošnom kombiju, a u autu Lorbek, Drvarič i Sagadin.
– Dražen je bio veliki as – svi odreda imali smo njegove postere, njegova slika sa slovenskom skijaškom legendom Rokom Petrovićem (op.a. – autor je legendarni sportski fotograf Radiša Mladenović) krasila je zidove naših soba. Već prije utakmice u medijima su se pojavile priče o tome da će Dražen protiv nas loviti rekord legendarnog "Žuće", Radivoja Koraća, koji je u prvenstvu Jugoslavije postigao 74 poena (op. a. – kao igrač OKK Beograd protiv zagrebačke Mladosti 1962. godine), a poslije u Europskom kupu i 99. Dražen je najavio da će, čim prijeđe tu magičnu granicu i zabije 75 poena, izaći iz igre, ali to se u konačnici nije obistinilo. U igri je ostao do kraja – prisjeća se Đurović.
Ondašnji prvi trener Cibone Željko Pavličević prisjeća se u kojoj su mjeri pobjede te u njima ostvarene individualne statistike bile izuzetno prirasle Draženovu srcu:
– Za Dražena nisu postojale male utakmice. Jednom sam ga htio odmoriti protiv Borca iz Čačka, a on mi je rekao: "Pavle, ne bih htio da mi padne prosjek koševa, hoću biti najbolji strijelac lige.". Drugi igrači nisu znali za naš dogovor, Dražen je igrao dok nije ispunio normu, a potom je sretan sjeo na klupu.
Đurović pamti svaki trenutak utakmice kadeta protiv tadašnjih aktualnih prvaka Europe:
67 koševa do poluvremena
– To je bila pomalo smiješna utakmica, pola igrača iz prve momčadi Cibone nije se niti skinulo za utakmicu. Čak smo i poveli sa 4:2, osjećaj je bio neponovljiv, a naš kapetan Stražiščar je uzviknuo: Imamo ih! Uz Dražena, početna postava Bečić – I. Nakić – Vukičević – Šoštarec na teren je ušla s jednostavnim planom da Dražena "hrani" loptama. I to u neograničenim količinama. Tako je do 9:42 na semaforu apsolutno svaki napad Cibone zaključivao upravo Dražen Petrović, da bi tada za njim krenula opća jurnjava Olimpijinih mladića. Tako je Ivo Nakić na neki način bio prisiljen položiti loptu u obruč Olimpije za 37. poen Cibone.
Đurović govori: – U obrani smo se na Draženu izmjenjivala trojica. Igrači Cibone su umjesto laganih koševa i zicera sve vrijeme tražili Dražena kako bi ga hranili loptama. S druge strane, mi smo ga, jedan pa čak i dvojica pokrivali non-stop. To je tako sve brzo dolazilo i prolazilo, nismo mu mogli ništa, samo je trpao...
Drugi najbolji Cibonin strijelac na toj utakmici bio je današnji trener Dražen Anzulović:
– Kao mladom igraču, koji se tek priključio seniorskoj ekipi, kao što je Draženu bilo važno da dosegne rekord, tako je meni i Ivi Nakiću bio važan svaki koš. Bilo je krivih pogleda u nekim situacijama, ali te jednostavno igra ponese i situacija naloži da u danom trenutku nemaš drugih opcija nego da baciš loptu u koš.
Igor Đurović pojašnjava:
– U početku Draženu baš i nije išlo, imao je valjda tremu zbog najavljenog rekorda, ali onda ga je krenulo i s lakoćom je postigao 10 trica. Priredio je pravi šou za raspoloženih 2500 navijača koji su naposljetku aplaudirali njemu, ali i nama te smo ushićeni ušli u svlačionicu. Postali smo svjesni da smo sudjelovali u stvaranju košarkaške povijesti. Već u 5. minuti Dražen je postigao 19, u desetoj 33, a u petnaestoj već impozantnih 50 poena. Na poluvrijeme je otišao s čak 67 poena, a uz njega su strijelci još bili Nakić (6), Anzulović (2) i Rizman (2). Tijekom drugog poluvremena Draženov total je nezaustavljivo nastavio rasti: u 25. minuti bio je na 84 poena, u 30. na 93 poena, a u 35. minuti na 102 poena. Svoj impresivni nastup zaključio je na nevjerojatnoj brojci 112. Specifikacija Draženovih šutova iz igre kazuje sljedeće: 30 zabijenih dvica iz 39 pokušaja, 10 zabijenih trica iz 20 pokušaja. Iz igre je pogodio čak 40 od 59 lopti te na taj način sakupio 90 poena. Realiziravši sva 22 slobodna bacanja, dosegnuo je nevjerojatnih 112 poena!
Vrijedi naglasiti da je Cibonin lider, koji tada nije znao previše o NCAA i NBA statistici svoj rekord, za razliku od legendarnog Wilta Chamberlaina, postavio po pravilima igre po kojima košarkaška utakmica traje čak osam minuta kraće. U drugom poluvremenu postigao je 45 poena, a strijelci su uz njega bili Anzulović (14 poena), Rizman (12 poena), Nakić (6 poena) i Šoštarec (4 poena). Cibona je utakmicu zaključila s rezultatom 158:77 (77:34), a zanimljivo je da bi sa 163 poena Cibona srušila rekord Zadra koji je u susretu sa Zrenjaninom 1963. postigao čak 162 poena.
Babić i zadarski dišpet
– Uspio sam, sretan sam zbog toga, ali jako sam umoran! Trčao sam stalno u kontru jer to je bio jedini način da se borim sa sekundama. Umor će proći, a 112 poena će ostati. Stigao sam do rekorda i sada me svi pitaju mogu li još više. Na to pitanje ne znam odgovor. Znam jedino da sam kao klinac maštao da prestignem našeg legendarnog "Žućka" – izjavio je poslije utakmice Dražen Petrović.
Đurović zaključuje:
– Sjećam se da se nakon utakmice digla prašina u medijima, neki su prozivali Dražena da nije bio fer što je rekord lovio protiv kadeta Olimpije. Oglasio se i Aco Petrović koji je u to vrijeme služio vojni rok u Sarajevu te je, koliko se sjećam, rekao "da nije isto zabiti 144 poena Cipranima (koliko je nedugo poslije Draženova rekorda ubacio igrač KK Zadar Zdenko Babić) ili 112 poena kadetima Olimpije. Liga bivše države bila je europski vrh, a Dražen je bio košarkaški Bog!
Draženov rekord danas na najbolji način opisuje beskompromisni napadački mentalitet jugoslavenske košarke koja je u takvom izdanju bez puno muke punila dvorane diljem bivše države. Novopostavljenu čarobnu granicu od 112 poena mnogi su tadašnji, a i budući asovi koristili kao izuzetan pokretački motiv u nastojanjima da se upišu u knjigu rekorda. Tako je samo pet dana nakon Draženova rekorda prvotimac Zadra Zdenko Babić ubacio nevjerojatna 144 poena u uzvratnom susretu Kupa Radivoja Koraća protiv ciparskog Apoela. Draženov rekord pokušao je "skinuti" i talentirani play Vojvodine, Ivica Mavrenski. O tome da je Zdenku Babiću Draženov rekord bio isključivi pokretački motiv, svjedoči ondašnji igrač Zadra, nerazdvojni Draženov prijatelj i reprezentativni cimer, Stojko Vranković.
– Mi to zovemo "dalmatinski dišpet", a Zadar je ipak grad i kolijevka hrvatske košarke. U to vrijeme imali smo trenera Vladu Đurovića te smo igrali Kup Radivoja Koraća protiv jedne ciparske ekipe. Dogovorili smo se da obje utakmice odigramo u Zadru. Prvu utakmicu dobili smo ih 40 do 50 poena razlike. Kada smo čuli da je Dražen postigao 112 poena protiv Olimpije, pao je dogovor da netko od naših igrača pokuša srušiti rekord. Očekivalo se da netko od naših standardnih startera poput Popovića i Matulovića napadne taj rekord. No, pomalo neočekivano, napao ga je naš šesti, sedmi igrač Zdenko Babić. Prije susreta u svlačionici rekao nam je: "Momci, ja ću biti taj!" Mi smo se malo između sebe pogledali, znali smo da je on izraziti koš-igrač, ali zaista to nismo očekivali. Utakmica je krenula, nas nekoliko iz prve petorke nije bilo na terenu, igrala je druga postava. Cijela se priča temeljila na Zdenku, samo smo njemu bacali loptu – kaže Stojko.
Zadranin Zdenko Babić ostao je zapamćen samo po toj jednoj utakmici. Draženu je 112 koševa bila samo jedna epizoda za knjige rekorda...
>>Dražen Petrović na Svjetskom prvenstvu zaplakao je od jada
Iako je Dražen najveći, ovaj rekord je ubacio juniorima Olimpije, jer je tada prva ekipa štrajkala...