Oporbene snage u Rusiji posljednjih osamnaest godina na ovaj su ili onaj način izbacivane iz izborne utrke, a kako god pokušavali doći barem pred vrata Kremlja, bili bi poraženi, a ozbiljniji među njima i uhićeni ili čak likvidirani pod nerazjašnjenim okolnostima. Posljednji takav primjer bilo je ubojstvo oporbenog lidera Borisa Nemcova koji je likvidiran usred Moskve u neposrednoj blizini Kremlja.
Glavni Putinov Oponent Aleksej Navaljni gotovo je konstantno da dnevnoj relaciji između pritvora i slobode, a drugačije nije bilo ni uoči inauguracije kada je Navaljni zajedno sa svojih 1600 pristaša priveden tijekom prosvjeda kako ne bi ometao Putinovu prisegu. Tisuće ljudi prosvjedovalo je na ulicama devetnaest ruskih gradova zbog Putinova novog mandata, ali prije svega zbog načina na koji je Putin izabran. Naime, iako je Vladimir Putin ove godine ostvario najbolje rezultate osvojivši 76,7 posto glasova, strani promatrači izbora prijavili su velik broj nepravilnosti.
Alekseju Navaljnom, pak, nije bilo dopušteno da se kandidira na predsjedničkim izborima jer je ranije bio osuđen zbog pronevjere, na procesu za koji mnogi tvrde da je bio namješten. U posljednjem slučaju prije dva dana Navaljni je priveden kada se pridružio prosvjedu u Moskvi, na kojem su se okupili demonstranti s transparentima na kojima je pisalo “On nije naš car”.
Moja zadaća i smisao mog života jest učiniti sve što mogu za Rusiju. Za njezinu sadašnjost i budućnost – kazao je ruski predsjednik Vladimir Putin s rukom položenom na knjigu ruskog ustava te prisežući na svoj četvrti predsjednički mandat.
Povratak ruske slave
– Svjestan sam svoje odgovornosti prema svakome od vas, prema Rusiji. Učinit ću sve kako bih povećao snagu, prosperitet i slavu Rusije. Sva naša ljepota i sva naša snaga leži u našoj kulturnoj autentičnosti i našem jedinstvu – zaključio je Putin. Novi mandat na izborima u ožujku Vladimir Putin osvojio je s 76,7 posto glasova, što je najuvjerljiviji njegov rezultat od 2000. godine od kada upravlja Rusijom bilo kao premijer bilo kao predsjednik države. Mnogi njegovu vladavinu, koja traje punih osamnaest godina, već sada uspoređuju s vladavinom careva. Vladimir Putin prvi je put izabran za predsjednika Rusije 2000. godine, a četiri godine poslije osvojio je još jedan mandat. S obzirom na to da je prema ruskom ustavu moguće odraditi maksimalno dva predsjednička mandata zaredom Putin je 2008. godine napravio politički manevar i prije kraja mandata prepustio predsjedničku fotelju Dmitriju Medvedevu, a on je preuzeo funkciju premijera.
Na izborima 2012. ponovno se kandidirao za predsjednika i izabran je na tu dužnost, ovog puta na šest godina, na koliko je novim zakonom u međuvremenu promijenjeno trajanje mandata predsjednika Rusije. Ako i ovaj mandat izdrži do kraja, upravljat će Rusijom gotovo četvrtinu stoljeća.
Zanimljivo je kako će i u tom slučaju vladati Rusijom manje od, primjerice, Staljina, koji je na vlasti bio 31 godinu, ili pak ruskih careva Aleksandra II., koji je vladao 26 godina, i Nikole I., koji je vladao puna tri desetljeća.
Putinovu vladavinu posljednjih osamnaest godina obilježilo je prije svega stabiliziranje ruskog gospodarstva i vraćanje vojne moći koja je bila rapidno oslabljena devedesetih godina prošlog stoljeća, što mu je u prva dva mandata pošlo za rukom.
Nakon toga svoje je snage usmjerio na vraćanje Rusije na geopolitičku kartu svijeta i povratak statusa supersile koja se može suprotstaviti Sjedinjenim Američkim Državama i nadolazećoj sili Kini.
Snažniji nego ikad
Na tom je polju Vladimir Putin bio još uspješniji. Prvo je riješio problem ispred svojih vrata, ponajprije u Čečeniji, s kojom je njegov prethodnik Boris Jeljcin imao konstantnih problema, nakon čega je “izašao” na međunarodnu scenu izvevši aneksiju Krima 2014. te ulaskom u sirijski sukob, gdje je na strani Bashara al-Assada u suradnji s Iranom i Hezbollahom gotovo do temelja potukao pobunjenike, ali i teroriste ISIL-a.
Ne treba zaboraviti da se Rusija spominjala i kao akter u američkim predsjedničkim izborima na kojima je pobjedu odnio Donald Trump, za što mnogi i u samom SAD-u zaslužnim smatraju internetsko upletanje Moskve, kao i nedavni slučaj trovanja bivšeg KGB-ova agenta u Londonu nervnim otrovom, za što je Velika Britanija optužila Rusiju.
Istovremeno s vojnim uspjesima, Putinu je rasla popularnost i u samoj Rusiji, što je dodatno ojačao pojačanom prodajom nafte i plina, od čije je zarade podignut i životni standard građana. Važnije od toga je možda i činjenica da su se Rusi ponovno počeli osjećati snažnima i moćnima smatrajući da su opet globalni igrači.
S druge pak strane postoji i dio javnosti koji novog “ruskog cara” optužuje za gušenje svih građanskih prava, slobode medija i onemogućavanje normalnog djelovanja bilo kakve oporbe.
Navodi se kako Putin zapravo u Rusiji provodi takozvanu “kontroliranu demokraciju” kojom je u početku, uz pomoć snaga bivšeg sustava kojem je i sam pripadao (KGB), učvrstio vlast, a nakon toga iz igre izbacio sve protivnike i neposlušnike, prije svega oligarhe koji su se obogatili u sumnjivim procesima privatizacije 90-ih godina. Oni koji nisu željeli slušati vođu ili su pobjegli iz Rusije ili su završili iza rešetaka. Ovakva čvrsta ruka izgleda da je ipak privukla podršku ruskih građana, kojima je očito važnije da car Vladimir uspješno radi na projektu “velike Rusije” nego pojedina građanska prava.
Za sada su samo Rusija i Kina garanti i čuvari svjetskog mira. Veliki narodi jednostavno ne mogu napredovati bez jakih vođa. Liberalni kapitalizam je najpodlija svjetska laž, jer se bazira na vladavini multinacionalnih kompanija i jakih lobija vladalaca svijetom. Tzv. "Zapadna demokracija", neviđena je prijevara za zaluđene mase. Rusi i Kinezi u te zamke nisu uvučeni. Zato Putinu i Xi Jinpingu želim što dulji život i vladavinu, jer to je spas za čitav svijet.