Sletite li ovih dana u Mombasu, a u zračnoj luci vas dočeka nasmijani
mladi kenijski taksist u rabljenoj bijeloj "toyoti-starlet" i
crvenobijeloj kockastoj majici, znajte da ste u hrvatskom
taksiju!
Zasluga je to dr. Antuna Kljenka, poznatog zagrebačkog dječjeg kirurga
iz Klaićeve bolnice i pokretača nedavno osnovane udruge "Dobar potez",
o čijoj je neobičnoj misiji kupnji rabljenog automobila za pomoć
mladoj kenijskoj obitelji Okumua prije malo više od tri tjedna
pisao upravo vaš Večernji list oduševljeno nam kazuje HRT-ova
novinarka Petka Coner, jedna od najpoznatijih hrvatskih "ovisnica" o
Crnoj Africi, koja je odlazeći sa svojom snimateljskom ekipom na
dvotjednu "HTV-ovu misiju" u Keniju, na bečkom aerodromu slučajno
naletjela upravo na dr. Kljenka i njegovu humanitarnu ekipu.
Ekipe su se, dakako, brzo "prepoznale" i preklopile svoje itinerare, a
kakve su sve nevjerojatne "hrvatsko-afričke priče" tamo otkrili i
zabilježili, gledat ćemo (počevši od večerašnje "Shpitze") u
ekskluzivnu HTV-ovu dokumentarnom serijalu o toj gladnoj, ali čudesnoj
"zemlji kontrasta", koja je u posljednje vrijeme jedna od
najpopularnijih egzotičnih turističkih destinacija i sve brojnijim
Hrvatima.
Williamov novi početak
Priča o dr. Kljenku i njegovu novopečenom afričkom prijatelju Williamu
Okumi, 24-godišnjem taksistu iz siromašnog predgrađa Mombase, počinje
potkraj prošle godine, za liječnikova sudjelovanja na Panafričkom
kongresu dječje kirurgije. William mu je bio osobni vozač, a hrvatskog
je kirurga šokirala spoznaja da je Williamova ukupna mjesečna zarada 40
eura, od čega čak 80 posto izdvaja za najam taksi-vozila.
Zadivila me njegova volja i snaga kojom uzdržava 19-godišnju
suprugu Agathu i dvogodišnju kći Breaghty u unamljenom sobičku
napravljenu od blata i granja kaže dr. Kljenak, kojem se crna
kenijska obitelj Okumua očito uvukla duboko pod "bijelu kožu".
Iako potpuno svjestan da je to samo kap dobrote u moru problema
jer gotovo sve afričke obitelji i danas žive na rubu egzistencije
dr. Kljenak je, vrativši se u Zagreb, među svojim prijateljima i
kolegama liječnicima pokrenuo akciju prikupljanja novca za kupnju
rabljenog automobila koji će potom darovati Williamu kako bi on napokon
mogao početi samostalno zarađivati.
Benzin u vrećici
I za samo nekoliko mjeseci vratio se u Mombasu s prikupljenim novcem te
odmah po slijetanju krenuo u potragu za dobrim polovnim
automobilom što je tamo gotovo nemoguća misija jer su svi
automobili, s obzirom na blatne ceste i "prometne uvjete" u Keniji, u
katastrofalnom stanju.
Nakon neponovljive avanture s kenijskim nakupcima i prekupcima,
najbolje što je zagrebački kirurg (kojeg Willy odmila zove Tony) uspio
naći bila je ta "toyota-starlet" kojoj su, doduše, odmah morali
mijenjati amortizere... A uzbuđeni i duboko dirnuti William, da bi
uopće mogao pokrenuti svoju "limuzinu", više od sata obilazio je
benzinske crpke po Mombasi te se vratio s nekoliko decilitara
benzina u plastičnoj vrećici! Za nagradu je dobio hrvatski
nogometni dres jer "Suker" je njemu sinonim za Hrvatsku te
kuhinjsku krpu s motivima hrvatske šahovnice, koju otad stalno
nosi u ruci poput hamajlije. A hrvatski dres postao mu je
"radna odjeća".
Purger domorodac
A samo malo dalje, na sjevernoj obali Mombase, HTV-ovu je ekipu već
"zaskočila" nova hrvatsko-afrička priča. Posve drukčija, ali jednako
zapanjujuća i pomalo filmska.
Da život piše romane i da je svijet uistinu mali, uvjerila sam se
kad sam u Mombasi upoznala Igora Mejaskog, školskog prijatelja vlasnika
Gavellina kafića Pave Kremenića.
Taj korpulentni, ali iznimno topao i tih 60-godišnjak, rođeni
Zagrepčanin iz Novakove ulice, koji je još za studija prava uz
treniranje džuda i intenzivno učenje stranih jezika počeo raditi
kao Atlasov turustički vodič u porečkoj "Plavoj laguni", danas je
vlasnik ekskluzivnog sportskog centra "Blue Lagoon Water Sports" u
sklopu "Whitesandsa", najljepšeg i najraskošnijeg hotela u
Mombasi prepričava nam Petka životnu priču tog u Mombasi vrlo
omljenijeg "kenijskog Hrvata", koji se već pune 23 godine ne može
"odlijepiti" od začudnog kenijskog tla. I koji swahili danas govori
poput materinskog hrvatskog jezika. Stoga i ne začuđuje što ga u
Mombasi smatraju već "domorocem".
Sejšeli vs. Kenija
Igor je, naime, još za tih svojih mladalačkih dana u Poreču upoznao
jednog već tada uspješnog Hrvata iz Kenije, koji ga je "povukao dolje"
u svoju agenciju... No Igor je vrlo brzo snimio situaciju i otvorio
svoj sportski centar, vlastitu tvrtku vodenih sportova, te u kenijsku
turističku ponudu uveo novost "jet-ski safari" oko Mombase. Usto,
njegov je "izum" brodovi sa staklenim dnom koje sam
izrađuje također postao veliki hit među klijentima i gostima, pa
Mr. Igor danas zapošljava 20-ak ljudi. Njegove živopisne posade brodova
sa staklenim dnom kroz koje se savršeno vidi čarobno dno
Indijskog oceana, bogatstvo koralja i ribljeg svijeta trude se
priuštiti nezaboravna iskustva turistima, pa je "snorkling" na
koraljnom grebenu postao onaj dio turističke ponude Mombase uz koju
danas stoji naputak: "Obvezno"!
Iako sam u mlađim danima vidio dosta svijeta i dvoumio se između
Kenije i Sejšela, prevagnula je Kenija ponajprije zbog klime i
mojih osobnih, medicinskih problema. Jer Kenija ima sve: i more i
jezera, i planine i nadmorske visine, ali i mentalitet ljudi koji mi
savršeno odgovara kazuje Igor i objašnjava kako je Kenijcima sve
"pole-pole", odnosno u prijevodu "polako-polako"...
Iako je i on prihvatio tu filozofiju pa živi "pole-pole", čak i
pomalo samotnjačkim životom u kući na obali Indijskog oceana za
Mr. Igora danas tamo znaju svi, na svim bijelim plažama Mombase. I
iznimno ga poštuju jer je tih, pravedan i pošten prema svim
svojim kenijskim zaposlenicima. Stoga će vam svi oni za svog
"egzotičnog bossa" s ponosom reći eto, to je naš Mr. Igor.
KOCKASTA KOLONIJA U KENIJI Kako je siromašni kenijski vozač postao prvi 'hrvatski taksist’ u Mombasi, a 'purger’ Igor Mejaski progovorio swahili i 'Plavu lagunu’ preselio na Indijski ocean
Afričko-hrvatske istinite priče
