05.06.2019. u 08:32

Postoji li trenutak u kojem Plenković može pokazati da u hrvatskoj politici postoji kapacitet za nešto veće od skučenog prostora između Trga žrtava fašizma i Markova trga, sad je taj trenutak

Andreja Plenkovića ovih dana čekaju možda najprelomniji politički pregovori u karijeri. I ne, ne mislimo samo na unutarstranačke pregovore, ostavit ćemo to komentatorima i analitičarima unutarnje politike, premda se često dosad pokazalo da hrvatski pogled iz Bruxellesa može biti jednako jasan ili čak jasniji nego iz Zagreba, pa samo podsjetnik na nešto što je u ovoj kolumni uočeno prije godinu dana, nakon Općeg sabora HDZ-a u Ciboni, kada je odmetnik iz Plenkovićeve vlade Davor Ivo Stier pobrao daleko veći pljesak nego sam Plenković.

Stierov tadašnji govor o klijentelizmu kao najvećem problemu HDZ-a zapravo je optužio Plenkovićevu vladu za klijentelizam (Stier to nije izrekao, ali mislio je na koaliranje s HNS-om i na aferu Borg i Agrokor). Tako da aktualna nagađanja da bi se Plenković sada, u procesu zatvaranja bokova nakon šoka europskih izbora, mogao lako ponovo zbližiti sa Stierom, i tako brzo i jednostavno preživjeti izazovnu situaciju u stranci, nemaju baš jakog uporišta u stvarnosti. Više su to nadobudna razmišljanja, koja mogu biti taktika koju će netko oprobati, ali taktika s ne baš velikim šansama za uspjeh.

Stier nije krajem svibnja 2018. slučajno označio klijentelizam kao najveći problem HDZ-a, kao što krajem svibnja 2019. nije slučajno objavio spremnost da preuzme kormilo HDZ-a. Naravno, Stier nije u talu s Milijanom Brkićem i čitavom tom nabujalom desno-desnom infrastrukturom izgrađenom u doba Tomislava Karamarka. Ali, Stier već odavno ne pleše s Plenkovićem, nego igra svoj dvokorak.

Samo na račun toga što Stier nije u talu s Brkićem, postoji možda još mala šansa da se Stier prikloni Plenkoviću, i tu se onda uklapa ideja o rekonstrukciji Vlade, koja bi bila upakirana tako da zadovoljava Stierovu kritiku klijentelizma.

Ali, najprelomniji politički pregovori koji čekaju Andreja Plenkovića počinju u petak u Bruxellesu. Uloga jednog od dvojice pregovarača uime Europske pučke stranke na temu raspodjele čelnih dužnosti u institucijama EU nakon europskih izbora itekako je izazovna.

Pučani su u vatru tih pregovora bacili Plenkovića i Kariņša, premijera Latvije, što ima nekog smisla jer su obojica bili europarlamentarci, a izbor novog predsjednika Europske komisije ne može se dogoditi bez parlamenta. No, s druge strane sjede puno iskusniji politički pregovarači i premijeri daleko moćnijih država članica s više institucionalnog pamćenja i vještina, i više osobno odigranih utakmica u nogama: premijeri Belgije i Nizozemske (Michel i Rutte) uime liberala, premijeri Španjolske i Portugala (Sanchez i Costa) uime socijalista. Pritom, pregovori koje vodi ova šestorka nisu glavni kolosijek, nego sporedni. Važan, doduše, jer predstavljaju tri najmoćnije političke obitelji, vjerojatno buduće koalicijske partnere u Parlamentu, a njih šestero sjede u Europskom vijeću, ali ipak sporedni.

Na glavnom kolosijeku pregovore o najvažnijoj kadrovskoj križaljci u EU vodi Donald Tusk kao predsjednik Europskog vijeća. 

Plenković mora dosta veliku količinu vremena i energije, snalažljivosti i pameti, usmjeriti na te pregovore jer to bi mogao biti trenutak uspjeha ili neuspjeha koji će odrediti buduće ambicije njega osobno, HDZ-a kao stranke u obitelji pučana, i Hrvatske kao članice EU u preuzimanju važnijih i utjecajnijih uloga u Europi.

Ako postoji trenutak u kojem može pokazati da u hrvatskoj politici postoji kapacitet za nešto veće od skučenog prostora između Trga žrtava fašizma i Markova trga, sad je taj trenutak. Dogodi li se to da pregovarače europskih pučana nadmudre vještiji premijeri-pregovarači uime socijalista i liberala, vjerojatno će stvari morati popravljati Angela Merkel. Zato i nije imenovana za pregovaračicu, da se ipak ostavi manevarskog prostora najutjecajnijim liderima, njoj i francuskom predsjedniku Emmanuelu Macronu, da poprave stvari ako nešto negdje zapne. A u tom slučaju Plenkoviću i Kariņšu ostat će gorak okus neuspjeha. Ako, pak, briljira u tim pregovorima, Plenković može osigurati veći utjecaj kod budućih čelnika EU-institucija, što nije beznačajna stvar. Uostalom, vidjeli smo i na primjeru Jean-Claudea Junckera da je korisno imati šefa Komisije osobno sklonog razumijevanju posebnosti Hrvatske.

Status pregovarača uime pučana o raspodjeli čelnih dužnosti u EU znači, vjerojatno, da Plenković ne ide ni na jednu od tih dužnosti, unatoč spekulacijama u medijima. Još snažniji argument za takav zaključak je, naravno, i unutarstranačka kriza u HDZ-u: da Plenković sada ode na dužnost u EU, mogao bi si slobodno nalijepiti simbol mete na leđa kad su se već posložili toliki strijelci koji mu žele vidjeti leđa na odlasku.

Komentara 40

IJ
IJaSamAntinfašist
09:10 05.06.2019.

Instaliran od strane Brisela da kontrira vlastitom narodu.

Avatar antimaterija
antimaterija
09:58 05.06.2019.

Što god mi mislili o desnom izbornom tijelu, Plenkovićev HDZ je teško oštetio ideju stranke kao stranke desnog centra i još k tomu njenu demokršćansku krvnu sliku. Ima par tih "točaka" koje demokršćansko/desno glasačko tijelo neće skoro oprostiti Plenkoviću, od Istanbulske i ignoriranja prava na referendum pa sve do koalicije sa HNS.

Avatar dr._Vrapčello
dr._Vrapčello
09:28 05.06.2019.

Naprotiv, kada bi otišao servisirati Junkera HDZ bi to cijenio. HDZ cijeni uslužne djelatnosti.

Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.

Želite prijaviti greške?

Još iz kategorije