Točno je 2059 dana proteklo otkako je Hrvatska u Saboru usvojila strategiju obrazovanja – krovni i ključni dokument po kojem su se trebale dogoditi dugonajavljivane i korjenite promjene u obrazovnom procesu – od najniže do najviše akademske razine.
Pet godina nakon, uz silne promjene u svim povjerenstvima i raznim skupinama imenovanima za unapređenje obrazovnog sustava, uz izmjenu do sada čak petero ministara koji su reformu obrazovanja preuzimali jedan od drugoga – od Vedrana Mornara, koji je u fotelju sjeo kao nestranački ministar kojega je predložio SDP, HDZ-ova ministra Predraga Šustara, Pave Barišića, kao još jednog HDZ-ova člana, Blaženke Divjak, nestranačke ministrice kojoj je poziciju u Ministarstvu obrazovanja izborio HNS, do nedavno imenovanog ministra Radovana Fuchsa – promijenilo se malo toga.
Točnije, promijenilo se u obrazovnim institucijama ono što je za četvero ministara, ne ubrajajući u tu skupinu novog ministra Radovana Fuchsa, koji dužnost ne obavlja ni punih sto dana, bilo najjednostavnije provesti.
Usvojeni su novi kurikuli, i to tek nakon brojnih i burnih reakcija javnosti gotovo za svaki pojedinačni predmet, ali ni danas nema jasnih smjernica za rad s darovitom i djecom s teškoćama u razvoju, nema temeljite izmjene u strukovnom obrazovanju, nema izbornosti u gimnazijskom programu, nema ponuđenih novih programa za obrazovanje učenika, nema kontinuiteta u važnosti predmeta.
Dobar primjer za tu teze jest informatika. Koja je najvažnija bila ministrici obrazovanja Blaženki Divjak. Nakon njezine odluke da informatika u petom i šestom razredu postane obvezni predmet u satnici osnovnoškolaca, ostalo je pravilo da isti predmet u sedmom i osmom razredu iznova postaje izborni. Sve zato što u satnici učenika posljednja dva razreda osnovne škole nije bilo mjesta za još jedan obvezni predmet. Informatika je, budimo posve jasni, u takvoj opciji trebala istisnuti vjeronauk – a to si ni jedan ministar u svojoj političkoj karijeri nije mogao dopustiti.
Teško da će se moći dopustiti i bilo koji sljedeći jer Hrvatska još muku muči s pozicijom vjeronauka u rasporedu sati učenika. I ove školske godine. Svi ti problemi sada su prepušteni Radovanu Fuchsu, koji se s njima kao peti ministar više ne može igrati. Ili barem ne bi trebao.
VIDEO: Prvi podaci o najmlađima u Hrvatskoj: Koronavirusom zaražena 1054 djeteta, 54 završila u bolnici
Koliko odlikaša
Od velike najave reformskih promjena u spomenutih 2059 dana u školama nije se promijenila ni satnica predmeta – ali se zato odgovorilo na “ključne probleme” školstva koje svake godine iznova isplivaju na površinu. Svake godine unatrag pet – početkom rujna – ključni problem školstva postaje težina školskih torbi. Tome se jedino ministrica Divjak dosjetila doskočiti – ona je udžbenike stanjila, i to tako da je dio sadržaja digitalizirala, djeci nabavila tablete (ne ulazeći u njihovu kvalitetu), a u udžbenicima propisala manje sadržaja. Ove školske godine sve se izmijenilo – više nije bitno koliko je torba teška, nego tko će, hoće li i koliko dugo nositi maske na satu određenog predmeta.
I sva se filozofija školovanja djece svela na to i pitanje koliko će, u kojoj školi, dugo pojedini razred izdržati učeći u direktnom kontaktu s nastavnikom, a koliko će ih prijeći na online oblik školovanja, koji lani u prvoj primjeni u povijesti hrvatskog obrazovanja nije postigao najbolje rezultate.
Više nikoga ne zanima ono što je ključ obrazovnog sustava – što je to što će učenici učiti i naučiti.
Još više što je to što će učenici naučiti u najneizvjesnijoj školskoj godini uvjetovanoj epidemiološkom situacijom. Potencijalno izgubljeno gradivo u dvije školske godine – prethodnoj i možebitno ovoj – uvelike će utjecati na obrazovne temelje, koji u posljednjih desetak generacija i nisu sjajni, a dokazuju to i brojni međunarodni testovi kojima pristupaju hrvatski učenici. Dokazuju to i rezultati državne mature, kao i prvi ispiti na visokoškolskim ustanovama koji otkrivaju usvojene temelje u osnovnoj i srednjoj školi.
Iako se tijekom, naročito prošle školske online godine, više učilo nego se gradiva naučilo, u Hrvatskoj se upravo te školske godine broj odlikaša povećao. Od 460.836 učenika prošlu godinu s odličnim su završila njih 240.482. Od spomenute brojke odlikaša čak petina njih ima iz svih predmeta zaključenu peticu.
A što će ove godine učiti naši učenici, sve odreda odlikaši koje je politika još lani, a sve zbog želje za boljim rezultatom na održanim izborima, naučila da ne mogu pasti razred – odnosno da za to doista moraju uložiti ekstranapor?
Zbog nikad neizvjesnije školske godine učenici, i u osnovnim i u srednjim školama, učit će manje.
Naime, kako doznajemo u Ministarstvu obrazovanja, zbog koronavirusa ove školske godine za nastavu su se morali pripremiti okvirni izvedbeni kurikuli (GIK-ovi) za nastavne predmete, i to prema tjednima, odnosno mjesecima. Ključ je u jednoobrazovnim ishodima – drugim riječima, ako epidemiološka situacija uzme maha i djeca se masovno vrate na online nastavu, propisani su ishodi koje svi, neovisno u kojem su dijelu Hrvatske, moraju svladati. Sve dodatno ovisi isključivo o volji i aktivnosti nastavnika, a to dodatno smanjilo je uobičajeno gradivo koje se učilo po razredima.
– Riječ je o GIK-ovima za nastavne predmete od V. do VIII. razreda osnovne škole te za srednje škole, kao i za izborne predmete od I. do IV. razreda osnovne škole. Okvirnim GIK-ovima određuje se skup temeljnih odgojno-obrazovnih ishoda/nastavnih sadržaja koje učenici na nacionalnoj razini u pojedinom nastavnom predmetu trebaju ostvariti. Pri primjeni okvirnih GIK-ova u nastavi odgojno-obrazovni radnici slobodni su ih prilagoditi potrebama svojih učenika u radi najboljeg ostvarivanja odgojno-obrazovnih ishoda. Jednako tako, odgojno-obrazovni radnici autonomni su i u izradi vlastitih GIK-ova, pri čemu trebaju uzeti u obzir specifičnost epidemiološke situacije te modele rada koji se za ovu nastavnu godinu predlažu – poručili su iz Ministarstva obrazovanja svim učiteljima, profesorima i nastavnicima.
Jasno razrađen plan po mjesecima tako primjerice za listopad za učenike koji su upisali prvi razred osnovne škole podrazumijeva da u listopadu moraju odraditi osam sati prirode, 22 sata hrvatskog jezika, 17 sati matematike, četiri sata likovnog i glazbenog te 12 sati tjelesnog. Na tim će satima, između ostalog, morati naučiti geometrijska tijela i likove, naučiti opisati i prikazati količine prirodnim brojevima i nulom, naučiti čitati tekstove primjerene početnom opismenjavanju i jezičnom razvoju, znati prepričati pročitano te naučiti prepoznati ulogu glazbe.
Od prvašića se tako do siječnja očekuje da, bez obzira na to kako se škola održavala, svlada školskim formalnim pismom slova, riječi i kratke rečenice, a do veljače nauči zbrajati i oduzimati do 20.
Nasuprot njima, od učenika prvih razreda srednjih škola koji matematiku slušaju 140 sati godišnje do kraja studenoga, prema GIK-ovima, očekivati je da svladaju računanje s realnim brojevima, primijene proporcionalnost, postotke, linearne jednadžbe, da rješavaju nejednadžbe s pomoću intervala, primijene Talesov poučak o proporcionalnosti dužina i sličnost te da primijene trigonometrijske omjere. Do kraja školske godine ti učenici morat će svladati različite prikaze linearnih funkcija, primijeniti linearnu funkciju pri rješavanju problema, a izborni ishod koji je ostavljen u lipnju na izbor nastavnicima jest objasniti učenicima računanje s realnim brojevima.
Ono što će čitati
Sedmaši će pak iz hrvatskog jezika biti potaknuti da ove godine pročitaju “Priče iz davnine” Ivana Brlić-Mažuranić, “Pjesme” Dobriše Cesarića, Prosenjakov roman “Divlji konj”, Gavranov “Zaboravi Hollywood”, Rundekov “Psima ulaz zabranjen”, a savjetuje im se da u lipnju sami odaberu naslov koji žele čitati. Do tada će iz hrvatskog jezika morati naučiti i što je predikat, atribut, apozicija, priložne oznake, značajke lirske pjesme, glasovne promjene, razlikovati medijske tekstove, znati o prvome hrvatskom rječniku i prvoj hrvatskoj gramatici te naučiti kada se u rečenicama koriste zarezi i obrazložiti, primjerice, značenje popularnokulturnih tekstova s obzirom na društveni i ekonomski kontekst. Drugim riječima, učenici sedmih razreda koji hrvatski u godini imaju 140 sati godišnje 50 posto nastave morat će utrošiti na usvajanje znanja iz jezika i komunikacije, 40 posto otpast će na književnost i stvaralaštvo, dok se preostalih deset posto satnice odnosi na sadržaj koji se tiče kulture i medija.
U kemiji će osnovno gradivo ove školske godine među osmašima biti temeljeno na usvajaju znanja o tvarima i energiji. Morat će svladati ione, brzine kemijskih reakcija, kiselina, ugljikovodike, a ti učenici nisu pošteđeni ni inicijalnih ispita u prvim tjednima škole kako bi se procijenilo kako su gradivo iz tog predmeta svladali tijekom protekle školske godine. Svi profesori kemije za učenike sedmih i osmih razreda te učenike srednjih škola tijekom rujna moraju predvidjeti ponavljanje upravo prema rezultatima inicijalnih testova kako bi učenicima bilo lakše svladati navedeno gradivo sa što manjim gubitkom u odnosu na prošlu godinu.
Kontakt s nastavnicima
Gimnazijalci koji u općoj gimnaziji imaju 64 sata fizike sada će, prema raspoloživom vremenu, dakle kao izborno gradivo, ako to školska godina i uvjeti pandemije budu dopuštali, naučiti primjenjivati Heisenbergovo načelo neodređenosti, opisati detekcije ionizirajućeg zračenja, objasniti evoluciju zvijezda i opisati osnovne elementarne čestice. Pritom se maturanti ne moraju brinuti – s navedenim gradivom, ako ga u školi i ne obrade, na maturi neće biti zakinuti. Naime, pitanja mature usklađuju se kao i lani s uvjetima u kojima su učenici proveli školsku godinu i sa sadržajem koji su trebali naučiti. Drugi par rukava jest koliko će im to gradivo ili uopće neće nedostajati kada nastave svoje obrazovanje na fakultetima.
Iako su u svakom predmetu u GIK-u propisani i međupredmetni sadržaji, za učenike drugog razreda gimnazije u psihologiji potiče se nastavnike da u dijelu međupredmetnog sadržaja motiviraju učenike da razvijaju sliku o sebi, uče raditi u timu i preuzimaju odgovornost za svoje ponašanje.
Teme su jasne i u biologiji. Tako će ovogodišnji maturanti do studenoga morati svladati genetiku, dok će od siječnja učiti o genima u populaciji, genetici čovjeka, stvaranju svemira te naučiti objasniti pojam ekološke valencije, opisati biokemijske cikluse vode, objasniti na primjerima pojmove održivog razvoja i zaštite okoliša, kao i primjerice naučiti raspravljati o problemima onečišćenja zraka, tla i vode te utvrditi moguće pravce djelovanja u rješavanju tih problema.
Sve u svemu, neovisno o predmetu i razredu koji pohađaju, ova je školska godina spasonosna i održiva za učenike sve dok su u direktnom kontaktu s nastavnikom koji im može gradivo jednostavnije i lakše objasniti ili bi barem trebao. Iako su se učenici tijekom protekle školske godine prilagodili situaciji u kojoj škole nisu pohađali od ožujka, jasno kažu da im je online način podučavanja bio znatno teži, naročito kada su s ponavljanja gradiva prešli na usvajanje novoga. Tada su bili prepušteni uglavnom sebi, i iz tog im je gradiva znanje manjkavo već početkom ove godine, a nastaviti tako, polovično nadograđivati gradivo – sada su prvi put svjesni i sami učenici – šteti samo i isključivo njima.
Do tada novom ministru Radovanu Fuchsu preostaje sustav reforme obrazovanja vratiti na pravi put – barem onaj koji je obećavao promjene koje su važne i korisne učenicima. U suprotnom, priključit će se listi ministara koji se na tome putu i nisu najbolje ni najuspješnije snašli.
Ne vidim problem. Kada je bio štrajk, onda nisu učili ništa. Sada ipak nešto uče...