Mlati me, baca na radijator, razbija mobitel, na mene podiže nož prijeteći da će me zadaviti, izbosti, zaklati... zavapila je Mara Tomašević, supruga požeškog župana.
Pritom nije naišla na podršku već kritiku okoline, prijatelja, rodbine pa i vlastite djece, svih onih koji su se s odjekom njezinih riječi pobojali da lagodan život, skupa s njim i privilegije koje su uživali, od toga dana prestaje i takva spoznaja gospođu Tomašević zasigurno boli više od udaraca koje je, tvrdi, godinama trpjela.
Kako se klupko otplitalo, ispostavilo kako se ove žene odrekla i najšira zajednica. Najprije je na HDZ-u bliskom portalu puštena informacija kako je Tomašević svoju ženu “udario samo jednom”, potom je HDZ-ov Josip Đakić ovaj mučan slučaj komentirao riječima “dogodi se”, a kako ne bi ostavio ni mrvu sumnje u to je li se tek nespretno izrazio, idućih je dana apelirao kako bi trebalo utvrditi tko je koga fizički zlostavljao: muškarac od stotinu kila žive vage ženu od pedesetak ili pak obrnuto. Posve nenadano, požeški župan dobio je potporu i Zrinke Starešinić, kandidatkinje za predsjednicu SDP-a, koja je s društvene mreže priupitala gospođu Tomašević zašto se nije rastala nego je usprkos batinama ostala u braku.
Korak dalje otišao je njezin stranački kolega Zdravko Ronko koji je javno, s tiskovne konferencije, ustvrdio kako je za obiteljsko nasilje u kući Tomaševićevih, osim vrha HDZ-a, znala i cijela Požega. Premda u osjetljivom slučaju poput ovog, za konačni sud valja pričekati istragu nadležnih tijela - kako se ne bi ponovio slučaj Lalovac u kojem je bivši ministar u javnosti osuđen i prije nego je u travnju ove godine naposljetku odbacivanjem prijave otklonjena svaka sumnja – neka se pitanje već sada ne mogu izbjeći.
Ako je “cijela Požega znala” za nasilnog Tomaševića, zašto je za njega glasala? Zašto su ga (ponovno) izabirali oni isti ljudi koji su joj godinama savjetovali da šuti i trpi, koji bi od neugodne istine radije slušali kako se zaletjela u vrata ili pala niz stepenice? Prekidom šutnje, grešna županova žena šokirala je sve one društvene snage koje se kunu u obitelj kao jedinu zdravu jezgru ove zajednice, sve oni koji okreću glavu od porazne činjenice da ono što u poraću nisu pokosili ubojice po cestama dokrajčili su uzoriti hrvatski muževi.
Ni 300 ubijenih žena u 10 godina, ni 5.000 zlostavljanih žena godišnje, ni podatak o porastu obiteljskog nasilja od 184 posto... ništa nije od šutnje odvratilo ni Željku Markić, udrugu Vigilare, biskupa Košića i sve one koji će se radije baviti s posve iskrivljenom svrhom imenice “rod” u Istanbulskoj konvenciji nego pomoći rješenju za sustavno zlostavljanje žena u Hrvatskoj čemu stati na kraj može samo čvrsto postavljeni zakonski okvir koji Konvencija donosi. U konačnici, teško se oteti dojmu da najveći krimen Mare Tomašević leži u tome što je ostala živa. Da je po uzusima ovog nasilnog društva koje svoju okrutnost osobito čeliči prema najslabijima, čini se da bi prihvatljivije bilo da je iz sraza sa suprugom izišla kao tijelo u crnoj vreći, statistički podatak, kao još jedno doslovce mrtvo slovo na papiru.
U Požeško-slavonskoj županiji glasači HDZ-a bi glasali jednako i kad bi kao stranački kandidat bila istaknuta Crna Slavonska Svinja! Zašto ljudi u selendrama Slavonije, Like, Zagoze i sl. glasajuza HDZ? Pa reklo im tako, ponajprije popovi i biskupi.