Doista, kako smo uopće živjeli prije gradnje autocesta? Ovo pitanje mogao je sebi postaviti svatko tko je prije nekoliko dana nazočio produhovljenom nastupu šefa cestarskog sindikata Mijata Stanića pred predstavnicima varaždinskih autoprijevoznika i taksista. – Autoceste su krvotok društva, pa ako date autoceste, to je kao da ste dali državu jer zemlja između cesta ne znači puno ako nemate prometnice – u lirskom je zanosu okupljenima poručio Stanić, nabrojivši pritom sve negativne posljedice vlasništva privatnih koncesionara nad nacionalnom cestovnom infrastrukturom, poput viših cestarina.
Nažalost, ta rudimentarna logika betona – u kojoj država vrijedi onoliko koliko kilometara autoceste ima – suštinski ne vrijedi. Kad bi vrijedila, Hrvatska bi bila jedna od razvijenijih zemalja Europe. Ipak, uza sve svoje kilometre autoceste, činjenica jest da su Hrvati po životnom standardu na europskom začelju, a broj nezaposlenih približava se brojci od 400 tisuća – granici koja je zadnji put prijeđena negdje 2002. – upravo prije početka velikog investicijskog ciklusa u cestogradnji. Dalmacija, nakon desetljeća čekanja, napokon je spojena autocestom, no bez obzira na to, gotovo cjelokupna tamošnja industrija – nastala u vremenima kad se putovalo uskim lokalnim cestama – danas je nestala. S druge strane Istra, koja je osuđena na plaćanje harača stranom koncesionaru tunela Učka, a donedavno nije ni imala puni profil autoceste, gospodarski i turistički najrazvijeniji je dio zemlje. Pa jesu li onda autoceste ključ uspješne budućnosti?
Tu rupu u Stanićevoj patetičnoj demagogiji uvidjeli su i neki od prisutnih prijevoznika upitavši ga dokad će sa 60 lipa po svakoj litri goriva koju kupe morati financirati poslovanje domaćih autocesta, dok tamošnji radnici na naplatnim kućicama primaju plaće i do sedam tisuća kuna. – Pitanje ste uputili na krivu adresu. Sindikati nisu kočnica restrukturiranju, no sada je nužno napraviti prvi korak i usprotiviti se monetizaciji – odgovorio je Stanić u maniri tipičnih hrvatskih političara koji građanima prije izbora obećavaju brda i doline pod uvjetom da “naprave prvi korak” i glasaju za njih, a onda nastave po starom.
Utoliko, protivljenje monetizaciji autocesta, kao i pokušaj da se taj proces zaustavi referendumom, legitiman su društveni stav, no da bi pritom bili vjerodostojni pokretači referenduma – uglavnom sindikati iz javnog sektora – morali bi jasno građanima objasniti što su to sami spremni uložiti u viziju uspješne budućnosti autocesta u državnom vlasništvu. John F. Kennedy svojedobno je građanima SAD-a poručio da ne pitaju što Amerika može učiniti za njih, već što oni sami mogu učiniti za svoju zemlju.
Sindikati koji danas prosvjeduju protiv transakcije koju je Vlada smislila upravo zato da ne bi morala smanjiti njihova “stečena” prava trebali bi, utoliko, reći koliko su otkaza svojim članovima spremni prihvatiti kako bi se autoceste učinile profitabilnijima i ostale u vlasništvu građana? Prema studiji koju je za HAC provela prije nekoliko godina jedna talijanska konzultantska kuća, u toj tvrtki po kilometru autoceste radi četiri puta više zaposlenih nego u Italiji.
Je li Mijat Stanić spreman prihvatiti da bez posla ostane 75 posto članstva njegova sindikata? Što je s ostalim sindikatima? Ako već vjeruju u isplativost autocesta, jesu li zaposlenici državnih i javnih službi spremni svoje bonuse, dodatke i buduće povišice, umjesto u novcu, primiti u dionicama HAC-a? A kada bi to učinili i postali suvlasnici, bi li bili zadovoljni time da zapošljavaju četiri puta više radnika nego što je to realno potrebno?
Odgovor na ovo zadnje pitanje dijelom je već dao Vilim Ribić kada je “outsourcao” usluge čišćenja Sindikalnog doma... Trebaju li autoceste biti monetizirane ili ne nije pitanje koje se treba naći na referendumskom listiću.
Pravo pitanje je želimo li promjene ili status quo. U slučaju autocesta, u igri je 80 milijardi kuna, a za taj novac uistinu se može – kako piše na jumbo plakatima koje su postavili sindikati – kupiti četiri tisuće vrtića. A koliko se može isplatiti uhljebničkih plaća? To sindikati još nisu izračunali.
>> 'Monetizacija nije prodaja autocesta. I dalje ćemo biti vlasnici istih autocesta'
Partijski novinarčić na zadatku, ipak nećeš postati glasnogovornik.