GORNJI KNEGINEC - Alkohol je 29. prosinca 1998. godine na dulje razdoblje definitivno unesrećio i obitelj Božidara Kolarića, tada 38-godišnjaka. Doduše ne tako okrutno kao obitelj njegova vršnjaka, bratića Vladimira Kolarića, kojeg je Božidar toga dana ubio nakon što su se, obojica dobrano alkoholizirani, potukli u kavani zbog prepirke o proslavi Nove godine. Dok Božidar izdržava osmogodišnju kaznu zatvora, njegova supruga Verica brine o petero djece od šest do 16 godina.
Pomaže joj i Božidareva majka sa svojom skromnom mirovinom u njihovoj kući u Gornjem Knegincu, gdje žive u teškim materijalnim prilikama.
Telefon isključili, uskoro će i struju
- Telefon su nam isključili, a došli su nam i iz HEP-a da nam isključe struju. Molila sam ih plačući s djetetom na rukama da to ne učine, pa su nam dali nekoliko dana da podmirimo dug od gotovo 2000 kuna. Snaha je nešto novca posudila, a za dio duga novac nam je dala općina. Svaki put kad vidimo radnike Elektre ili Varkoma drhtimo bojeći se da će nam isključiti struju ili vodu. U kući nas je mnogo, stroj za pranje rublja neprestano se vrti. Djeca u školu moraju ići čista - rekla nam je sa suzama u očima majka osuđenog Božidara, Ana, te nastavila:
- Moj sin već četvrtu godinu čami u zatvoru za teško ubojstvo, sad kad djeci najviše nedostaje, a optužnica protiv liječnika Hlebara leži negdje u nečijoj ladici. Inače, žena mu je odvjetnica. Njegov će slučaj ući u zastaru, a da je korektno napravio svoj posao, Vladimir ne bi bio mrtav. On i moj sin nikad se ranije nisu svađali, bili su gotovo nerazdvojni. Naše su se obitelji družile, a sada okreću od nas glavu. Jako mi je teško zbog toga, mi smo sad svi crne ovce za njih - kazala je Božidarova majka Ana.
Postupak protiv kirurga se odugovlači
Njegova pak supruga, 35-godišnja Verica, koja inače radi u Levisu kao šivačica, kazala je da je Božidar elektrovarilac, te da je radio u Hrvatskim željeznicama.
- Sa sobom na posao je nosio nož. Nije trebalo, ali ako se već dogodilo, zašto se toliko odugovlači s odgovornošću kirurga. Božidar je kriv, ali mu se nije trebalo suditi za čisto ubojstvo.
Vladimiru ipak nije bilo tako loše, sam se odvezao kući autom. Liječnik i dalje radi svoj posao kao da se ništa nije dogodilo. Djeci je najteže. U početku je u školi bilo zadirkivanja od druge djece. Otuđili su se, povukli u sebe. Morala sam iz njih izvlačiti riječi, a uvijek su nakon posjeta ocu vidno potreseni. Posebno teško je bilo sa Sinišom, koji je, kad se to dogodilo, ušao u pubertet. Ponekad se i rasplakao u zatvoru - kazala nam je gospođa Verica.
Ona je napomenula da je kobne noći policija Božidara nakon kriminalističke obrade pustila kući.
- Htio je ići pogledati bratića odmah nakon dolaska kući, ali mu je jedan policajac savjetovao da to učini za nekoliko dana kad se obojica malo ohlade, jer ozljede nisu opasne. Čim smo ujutro čuli da je umro, nismo mogli vjerovati, a ubrzo zatim policija je došla po mog supruga - kazala je gospođa Verica.
Dodala je također i kako joj je socijalna radnica ponudila da djecu da negdje na smještaj ako ih ne može uzdržavati, no kaže da je to moguće samo preko nje mrtve. Ističe da nije lako, jer često puta nedostaje i hrane. Najvažnije je, kaže, da se bar djeca najedu, svekrva i ona pojedu što njima ostane. Kaže da se nema kome obratiti niti za školske knjige, jer joj je socijalna radnica rekla da ima i gorih slučajeva od njih.
Što se pak alkohola tiče, kaže da ga u njihovoj kući više nema. Dodala je također da su najteži trenuci za sve njih, a posebno za djecu, rastanci s Božidarom u lepoglavskoj kaznionici. Posebno je kažu, bio vezan za djecu, s kojom se često ranije igrao. I posjeti Božidaru u Lepoglavu njegovu obitelj stoje mnogo: put za dvoje iznosi oko 150 kuna.
Obitelj Božidara Kolarića rekla nam je da je on u nekoliko navrata pisao prigovore i žalbe Vrhovnom sudu, ministrici pravosuđa i njezinoj pomoćnici, ali odgovora nije dobio.
D. Plantak
