O tome zašto ljudi širom svijeta mahnito gomilaju zahodski papir postoje mnoge teorije, ali ja sam dokučio istinu: zato što su se usrali. Jedni tvrde da ga kupuju jer su ljudi iracionalni, i to je točno, ali zašto se onda u marketu ne tuku za vješalice?
Drugi tvrde da ljudi imaju potrebu nešto poduzeti, što je isto točno, ali zašto poduzimaju baš to? Treći, koji kažu da je papir nužan i da ga je teško zamijeniti nečim drugim, griješe u temeljnoj postavci: da se stražnjica mora nužno brisati papirom. Francuski književnik François Rabelais bio je Monty Python 16. stoljeća i još je uvijek silno zabavan.
Bio je redovnik, doktor medicine i veliki znalac grčkog i latinskog, a njegova su djela bila ocijenjena kao krivovjerje prvoga reda - iako su svi čitali njegove masne šale i umirali od smijeha. U svojim knjigama o pustolovinama Gargantue i Pantagruela opisuje pijančevanja, prežderavanja i kavge, ali i mudre i plemenite razgovore, a jedan od najkorisnijih odnosi se na "Gargantuinu oštroumnost u pronalasku tariguza".
Znam da renesansna književnost nije visoko na cijeni u Hrvata, ali, suočeni s praznim policama higijenskih potrepština, možda bismo se mogli nadahnuti Gargantuinom inventivnošću. On je, naime, tražeći izvrsne i djelotvorne guzobrise, isprobao baršunasti veo, kapu, rubac i pozlaćene satenske naušnice neke gospođice; zatim je u grmu našao ožujsku mačku; slijedilo je lišće bundeve, salate, loze, špinata, koprive i drugog bilja; pa plahte, zastori, jastuk, otirač, nakurnjak; među inim tariguzima isprobao je papuče, pijetla, goluba i odvjetničku torbu. Tu sam stao s čitanjem.
Odvjetničke torbe mogle bi i Hrvatima dobro poslužiti za otiranje zadnjice. Onako debele i okrugle, ispunjene pronevjerenim novcem onih kojima su pronevjere uspjeli otjerati u zastaru - pa zar se ne bi mnoga hrvatska pozadina njima mogla lijepo obrisati, sad kad je nestalo bijelih higijenskih rolica. A kad se onečiste torbe odvjetnika, može se prijeći na sudske presude i tužbe. Ona odredba, recimo, da Tomislav Horvatinčić mora u zatvor, a on se poslije šetka, pa to je zbilja papir za obrisati, da oprostite, guzicu.
A što je sa svim onim izjalovljenim optužnicama, od Zagrepčanke do Croatiabusa, od Maestra do Fimi medije? Toaletnog papira koliko hoćete. Zbilja ne znam zašto se Hrvati uzrujavaju zbog nestašice guzobrisa. Mogu, na primjer, uzeti USKOK i njime si obrisati guzicu. Mogu uzeti Vladine najave da će otkupiti Inu od Mađara. Glasači HDZ-a mogu si, ako to žele, obrisati guzice obećanjima Andreja Plenkovića da će do 2020. ostvariti gospodarski rast od 5% i kreirati 180.000 radnih mjesta.
SDP-ovci mogu dobiti toaletni papir sa Sauchinim potpisom. Protivnici cijepljenja mogu se brisati češnjakom i kamilicom. Arhitekti si mogu obrisati guzice pročeljem bez prozora u novoj zagrebačkoj rezidenciji Ante Vlahovića. Prodavačima Konzuma dobro će doći Todorićeva priopćenja iz dvorca. Gabrićevi masoni mogu si brisati guzice šestarom i kutnikom. Dužnici u švicarcima mogu si obrisati guzice ugovorima o konverziji kredita.
Kler se može koristiti dokumentima Drugog vatikanskog sabora, a vjernicima se nude razna domaća teološka djela i homilije osmišljeni isključivo za higijenske svrhe. Svi hrvatski stručnjaci mogu si obrisati guzice diplomama jer nema državne i gradske službe da na vodećem mjestu ne sjedi stranački podobnik, njegova žena, ljubavnica ili ljubavnik. U Hrvatskoj ima guzobrisa za svakoga: jugonostalgičari se mogu brisati Titovim govorima i Kardeljevim teorijama, suverenisti s Pacta conventa i Pragmatičkom sankcijom, antifa Istanbulskom konvencijom, ustaše crnom Francetićevom uniformom.
Zagrepčani si mogu obrisati guzice GUP-om, Riječani Galebom, Splićani Marjanom, Dubrovčani kruzerima, Slavonci Vladinim mjerama. Uostalom, i svatko je od nas samo guzobris vlasti, od nas sitnih moneta za potkusurivanje do potpredsjednika Sabora Milijana Brkića, za kojim će biti puštena voda, na opomenu svima koji rovare. Na koncu, priznajem da zaista ne znam zašto su Hrvati navalili na klozet-papir.
Ne samo da je naša država golemo skladište pomagala za brisanje guzice, a i ta se pomagala stalno iznova proizvode, nego ni papir koji su kupili neće nikada potrošiti. Naime, kada bi svatko rekao što misli i zna, i kada bi počeo djelovati s tim u skladu - e, da, onda bi bilo dosta sranja. Ali šupci su stisnuti.
Izvrsno! Genijalan tekst. Hrvati ne znaju čitati Becka, a kamoli Rableaisa.