Za nas koji nismo procitali ministrov clanak, najjasnije objasnjenje dao je Prof. dr. sc. Aleksandar Jakir (Filozofski fakultet u Splitu) i po njegovom tumacenju rad NIJE plagijat: „Promotrimo činjenice: Inkriminirani članak Pave Barišića „Does Globalization Threaten Democracy?“ objavljen je uu časopisu Synthesis philosophica, zatim preveden na španjolski i njemački i tiskan u tamošnjim časopisima i zbornicima, te na koncu, na hrvatskom, u nedavno objavljenoj autorskoj knjizi Ideal vladavine puka. Raspravljajući odnos demokracije i globalizacije u fusnoti br. 4 autor ukratko, u pet rečenica, prepričava ideju stanovitih američkih političkih krugova o osnutku 'lige demokratskih država' čija bi svrha bila neutraliziranje utjecaja autoritarnih režima Rusije i Kine na globalnoj razini. U prvom, engleskom izdanju članka propustio je navesti izvor te informacije: članak američkog teoretičara S. Schlesingera, iz kojega je doslovice naveo, dakle citirao, tek par dijelova spomenutih rečenica – a što je ispravio u kasnijim prijevodima članka, od kojih je prvi, španjolski, nota bene, objavljen prije prijave za plagijat. Taj kasnije ispravljeni sitni propust nikako se ne može smatrati plagijatom, budući da je razvidno da autor ne prisvaja tuđe ideje, niti ih predstavlja kao svoje, već samo prenosi informaciju iz tuđih, konkretno američkih izvora, pa je iz konteksta savršeno jasno da on nije, niti može, niti želi biti predstavljen kao njezin autor. I to mi se čini da je sve glede famoznog 'plagijata' – čak i po presudi navedenog krnjega Etičkog odbora! – temeljem koje su neki političari i kolumnisti optuženog ministra Barišića usporedili s krivotvoriteljima diploma, plagijatorima doktorskih i diplomskih radova!?“

glede plagiranja evo malo o veleposlaniku u parizu ( ivo goldstein ): Profesor Brandt (mentor Ive Goldsteina) u knjizi Život sa suvremenicima, Zagreb, 1996., str. 190–191. napisao je sljedeće: "Pokazalo se da temu dubinski uopće ne razumije, ali se veomaeoma mnogo trudio da u časopisima objavljuje sitne priloge, da bi imao (kako bi sam govorio) što više publiciranih naslova. Neke od njih pokazivao mi je unaprijed, a kod jednog od njih ustanovio sam da u bilješkama navodi ne samo pisce i djela koje nije pročitao, nego i pisce koji ne postoje niti su ikada postojali. Na moj prigovor odgovorio je: 'Tako to rade svi, pa zašto ne bih i ja!' To mi je toga čovjeka razotkrilo do kraja kao pripravna na falsificiranje i znanstveno nepoštenje, i ja sam digao ruke od njegova daljega znanstvenog razvitka."

Ovdje se radi o običnoj grešci, koja je ubrzo ispravljena. Ali džabe politički linc i obračun ide u svih šesnaest, u sto se uključili i đikića. Džabe dvije odluke povjerenstva koje su to odbacile, onda se nakon šest godina aktivirao politički odbor po nalogu. To je toliko sramotno da su potporu ministru dali i doajeni ljevice i SDP-a, antifašizma poput Josipa Milata.