Svaki dan ime novo, a "klub" stari. Liste onih koji su se družili kod Dragana Kovačevića, donedavnog prvog čovjeka Janafa, rastu, nervozan je zbog toga predsjednik Zoran Milanović, a treba li i zašto još kome biti nelagodno, pitali smo političku analitičarku Ankicu Mamić, komunikacijskog konzultanta Matu Mijića i sociologa Dragana Bagića.
1. Zašto predsjednik Zoran Milanović burno reagira pri spominjanju afere Janaf?
Mamić: Znate kako je to kad vas uhvate s prstima u pekmezu, morate se braniti, možda čak i mrvicu intenzivnije nego inače. Bez obzira na sve što predsjednik može reći u svoju obranu, činjenica jest da je on imao, navodno, službeni sastanak u "klubu" za trajanja korone, odnosno u trenutku kad su sva javna okupljanja bila zabranjena. To za političkog lidera nije komforna situacija pa razumijem da ima potrebu intenzivno se braniti.
>> VEČERNJI TV Mamić: 'Netko je Milanoviću trebao reći da je 'klub' pod nadzorom. Službe nisu odradile svoj posao'
Mijić: Vjerujem da ćemo pravi razlog tek saznati jer ovako nervozna reakcija teško se može pripisati nekome tko je samo malo ljutit zbog toga što je upao u mjere SOA-e a da nije prethodno upozoren. Pogotovo kad je taj netko čovjek koji je u predsjedničkoj kampanji govorio da se to njemu ne može dogoditi zato što ljudi pod mjerama nisu njegovo društvo. Sjetimo se, Zoran Milanović u više je navrata javno spočitavao Kolindi Grabar-Kitarović veze s pojedinim ljudima, a sad se ispostavilo da ni njegovo društvo nije baš za kanonizaciju.
Bagić: Očito je da je uletio u mjere i da misli da je trebao biti zaštićen. Po svemu sudeći, družio se i boravio u "klubu" u vrijeme istrage, što ga, naravno, ne kompromitira izravno, ali nitko ne želi loše društvo. Milanović očito misli da je premijer znao za mjere, ali ga nije upozorio.
2. Je li predsjednik trebao biti upozoren na tajne mjere nadzora aktera iz "kluba"?
Mijić: Ponovno imamo sličan slučaj kao s bivšom predsjednicom, samo što sad nema smjenjivanja ravnatelja SOA-e. Nevjerojatno je da se svako malo vraćamo na istu raspravu: tko je znao, tko nije znao, tko je trebao znati, a tko nikako nije smio znati. To se jednom zauvijek mora riješiti, u dogovoru Vlade, predsjednika i šefova službi. Predsjednik Republike, sukladno ustavnim ovlastima, sudjeluje u nadzoru sigurnosnih službi i to je područje u kojemu je on itekako relevantan. Vlada i predsjednik ovdje moraju konačno pronaći zajednički jezik jer ovakva javna prepucavanja oko rada službi koja traju već nekoliko godina ugrožavaju nacionalnu sigurnost.
Bagić: U biti, da. Funkcija SOA-e po zakonu je da štiti instituciju. Kad se dogodi da se za mjere ne zna, a dogodilo se već s Kolindom Grabar-Kitarović, to instituciju slabi. Ako osoba nije sumnjiva, nego se naprosto nađe u određenoj situaciji, logično bi bilo da se najviši državni dužnosnik zaštiti. Milanović je nositelj institucije predsjednika države i trebao bi postojati sustav koji bi omogućio da ga se upozori. On se ljutio jer misli da ga se moglo i neformalno upozoriti, odnosno da je ministar unutarnjih poslova sigurno za akciju znao, da je rekao premijeru, a on predsjedniku nije.
Mamić: Nisam pravni stručnjak i, kad sam slušala one s jedne i druge strane, bilo mi je teško procijeniti. Ono što, međutim, zdrav razum govori, ako je predsjednik Hrvatske štićena osoba prvog reda, onda je potpuno nevjerojatno da predsjednikovo osiguranje nije znalo da je to mjesto čiji je rad u najmanju ruku neobičan. Morali su znati da to nije nikakva udruga Slavonaca, da je to privatni "klub" Dragana Kovačevića i nekoliko firmi vezanih uz njega. Mislim da je to propust predsjednikovih službi.
>> VIDEO Zoran Milanović o aferi Janaf i istrazi
3. Je li potrebno javno iznositi imena svih ljudi koji su ikad, bilo kakvim poslom, kročili u "klub"?
Bagić: To nije nužno i zapravo je to problematičan dio u cijeloj priči jer imena vjerojatno cure iz DORH-a, što nikako nije dobro. Ako su ljudi koje se spominje u javnosti svi predmet istrage, onda u redu, ali inače ne.
Mamić: Postoje imena koja su od javnog interesa i ona koja nisu. Zanimljivo je, recimo, što se pojavilo i ime direktorice sektora za upravljanje nekretninama iz Hrvatske gospodarske komore, a jedan od suvlasnika zgrade već je rekao da je prostor "kluba" zapravo bio javni prostor, odnosno da je pripadao Gradu. Voljela bih vidjeti taj kupoprodajni ugovor između tvrtki Dragana Kovačevića i Grada Zagreba, odnosno način na koji je baš on došao do tog prostora. Je li to bilo natječajem i koliko je prostor platio. Tako da je to definitivno tema od javnog interesa.
Mijić: Ne vidim nikakvu korist od toga. Moramo paziti da se to ne pretvori u hajku na nevine ljude. Priča o "klubu" vrlo je mutna, ali nije svatko tko je u njega ušao nužno inkriminiran i trebamo paziti da tako i ostane. Priroda tog "kluba" mora biti razjašnjena jer je jasno da se ljudi na visokim položajima nisu slučajno ondje sastajali u tajnosti, ali to ne znači da dio ljudi nije tamo dolazio jednostavno da bude viđen među "facama". Također, važno je da fokus javnosti i medija ne ode s merituma. Meritum je ovdje kriminal, a ne što se jelo, pilo i tko je s kime kartao.
4. Što je, odnosno je li uopće sporno okupljanje političke i poslovne elite u "klubu"?
Mamić: Ljudi koji su menadžeri u tvrtkama, kao i ministri imaju svoje kabinete, a i javne restorane. Nije ništa sporno u tome da ministar s investitorima ili poslovnim ljudima ruča u restoranu, hotelu ili nakon nekog događanja. Ali kad idete na neko "tajno" mjesto, to je sve neobično. Primjerice, tko je ondje zaposlio konobara, tko mu daje plaću, a ako nitko ništa ne plaća, tko to sve, zapravo, plaća? Besplatnog ručka nema, a kamoli 365 dana u godini svaki dan besplatni ručak i večera za neke koji tu dođu po pozivu. Cijela je ta priča u ozbiljnoj sivoj zoni i sigurno ne pridonosi reputaciji ni hrvatske politike ni hrvatskog biznisa.
>> VIDEO Trgovina grobovima na Mirogoju: Glavni osumnjičeni u aferi Janaf sebi je preko veze osigurao mjesto u Aleji zaslužnih građana
Mijić: Prva sporna stvar je evidentno kršenje epidemioloških mjera u vrijeme kad je država bila u "lockdownu". Zabranjen je rad većini sektora, poduzetnici su se našli u velikim problemima, a priličan broj radnika ostao je bez posla. U isto to vrijeme, oni koji su nam svakodnevno poručivali da moramo biti odgovorni, sami to nisu bili. To u civiliziranoj zemlji ne može proći bez posljedica. Ali najsporniji je, u stvari, motiv - zašto bi se javni dužnosnici koji donose dalekosežne odluke i upravljaju milijardama tajno sastajali međusobno ili s dobro umreženim prijateljima iz svijeta biznisa? Zašto bi ljudi koji obnašaju javne dužnosti dio svojih dogovora preselili u sferu tajnosti? To je ono što istraga mora razotkriti, a bojim se da ćemo saznati sve osim toga.
Bagić: Ljudima ne možete zabraniti da se druže s kim hoće. Da je poslovna i politička elita zajedno, relativno je normalno, znaju se oni, možda iz stranke, možda zato što su zajedno išli na fakultet. Miješaju se tu poslovni i prijateljski odnosi, ali ne možete ni to zabraniti. Činjenica jest i da je taj "klub" privatni prostor, a ako nije komercijalan, onda je druženje kao kod nekog doma pa nema čak ni kršenja "lockdowna", o čemu su svi pričali. Ali da su dužnosnici odlazili na druženja i nisu se baš pridržavali izbjegavanja socijalnog kontakta, što je bila preporuka, nikako im ne služi na čast.
5. Bi li se cijela afera nekako mogla povezati i s bivšom predsjednicom?
Mijić: Ne mislim da je to moguće.
Bagić: Ne znam, daleko seže afera Janaf.
Mamić: Možemo o tome samo špekulirati. Jakov Kitarović je u "klub" možda zaista išao proslaviti Martinje, ili ga je možda poslala supruga da ide onamo rješavati financiranje kampanje, svatko će misliti što mu odgovara.
Zašto bi ga se trebalo upozoriti? Treba sve objaviti. Neka se zna tko je tko i tko je s kime!