Najgore tek dolazi. Grozomorna tvrdnja nadošla je u moj um 28. kolovoza kad sam čuo Donalda Trumpa kako prilikom službenoga prihvaćanja kandidature za još jedan mandat među ostalim ustvrđuje: “A kad ponovno budem izabran, najbolje tek dolazi”. Ključnu misao, izraženu u posljednje tri riječi, 45. predsjednik SAD-a preuzeo je iz pop-kulture: naziv je to evergreena (tekst Carolyin Leigh, glazba Cy Coleman), najpoznatijega po izvedbi Franka Sinatre. „The Best is Yet to Come“ čak je uklesano na nadgrobni kamen „The Voicea“ („Glas“ je sasvim primjeren nadimak Sinatre) koji je 1998. sahranjen u kalifornijskom Cathedral Cityju. U posljednjih pola stoljeća ta je poruka postala i uzrečica koja se često rabi u engleskom govornom području. Kao neformalni slogan intenzivno je korištena u završnici ovogodišnje Trumpove kampanje.
Države bojišnice
Navedena njezina parafraza označava lako moguće pogoršavanje političke i društvene situacije u SAD-u, ionako već razmjerno dulje vrijeme zamršene i napete, nakon održavanja predsjedničkih izbora. Nade u politički hepiend, koji je podrazumijevao osjetnu pobjedu jednoga kandidata i glatko formiranje vlasti nakon kojega neće doći do pravnih i drugih razračunavanja, nestale su ubrzo nakon zatvaranja birališta. Iako su mnogi istraživači javnog mnijenja i analitičari isticali kako Joe Biden ima razmjerno osjetnu prednost pred Donaldom Trumpom, izvjesne važne konstelacije upućivale su na to da nadasve oprezno treba pristupiti za to vezanim podacima i ocjenama. I prije četiri godine je Hillary Clinton bila favoritkinja do održavanja izbora, ali se naposljetku pokazalo da nema dostatnu potporu u većini „država bojišnica“ koje ustvari određuju pobjednika.
Predizborne ankete su se i ove godine uglavnom pokazale nepouzdanima, i to vjerojatno ponajviše zato što su pristalice Trumpa i republikanaca slijedom svoga nezadovoljstva medijima te političkom i drugom elitom češće od suparnika odbijali sudjelovati u takvim istraživanjima; neki su zbog konformizma čak davali odgovore na pitanje za koga će glasati koji se razlikuju od njihovih istinskih preferencija. Prognozeri komotne pobjede (kandidata) Demokrata također nisu uzeli u obzir znatnu energiju te veliku medijsku i političku privlačnost Trumpa; zanemarili su da se radi o lideru koji je za vrijeme izborne kampanje u tome unatoč evidentnih nedostataka svoje osobe i politike zasjenio Bidena, slično kao što je onomad u podređenu poziciju stavio i gospođu Clinton. U izvještaju o završnici te kampanje, objavljenom u magazinu Time tjedan uoči izlaska na birališta, Molly Ball je upozorila: „Ovi izbori se ne vode o Bidenu, i svi, uključujući Bidena, to znaju. Izbori su o Trumpu: konačni referendum o ovom predsjednikovanju koje razara norme, krajnja epizoda našega nacionalnog sloma živaca, završno obračunavanje.“
Novinarka uglednoga magazina opisuje kako je Biden upućivao emocionalne apele (pozivanje na suosjećanje, povjerenje, uključivanje) da se nacija vrati normalnom funkcioniranju i sačuva svoju dušu s čime se teško ne suglasiti, ali upozorava „da je staro normalno bilo tako sjajno, onda Trump ne bi ni mogao biti izabran“. Bivši potpredsjednik je veoma iskusan i u mnogo čemu kvalitetan političar, ali je u dugom razdoblju bio vršni pripadnik političke elite nesumnjivo odgovorne za ekonomski i socijalno uvjetovani resantiman kod mnogih običnih Amerikanaca.
VIDE: Joe Biden novi je predsjednik SAD-a
Ono se prije četiri godine dramatično izrazilo u dovođenju populista Trumpa u Bijelu kuću. Raznovrsna slabost, a svakako i sklerotičnost te elite, naročito se jasno predočila upravo u odabiru vremešnoga Bidena (78 godina) za predsjedničkoga kandidata Demokratske stranke. Mnogi Amerikanci, kao i promatrači u drugim zemljama, zdvojno su reagirali na taj odabir, smatrajući da su Demokrati Trumpu trebali sučeliti adekvatniju osobu za pobjedu na izborima. Osobito zato što je ekstravagantni milijunaš na položaju predsjednika SAD-a u posljednje četiri godine stekao političku rutinu te dodatno osnažio svoje ionako veliko komunikacijsko i drugo samopouzdanje.
Konstatacija da su se izbori 2020. ponajviše vodili o Trumpu je opravdana. No zbivanja u posljednja tri dana razotkrila su neutemeljenost ocjena novinarke Ball prema kojima su ti izbori konačni referendum o mandatu Trumpa, krajnja epizoda nervnoga rastrojstva nacije i završno političko razračunavanje. Prave pravne i političke frke u SAD-u zapravo tek počinju. Dosadašnje prebrojavanje glasova u Michiganu, Nevadi i nekoliko drugih država pokazuje da će Biden za prevladati, ali bit će to pobjeda od koje će mnoge u Americi jako boljeti i želudac i glava. Obje strane su već angažirale timove odvjetnika u za to vezanim sudskim sporovima koji će trajati dugo i – kako je najavio Trump – ići će sve do Vrhovnoga suda u kojemu dominiraju konzervativci.
Narod, od naroda, za narod
Bizarni predsjednikov govor onkraj noći, u kojemu je on znatno prije završetka prebrojavanja glasova upozorio da se zbiva „velika prijevara američke javnosti i sramota za našu zemlju“ te zapravo proglasio svoju pobjedu na izborima (?!), prijeti da postane ključno poglavlje u kronici najavljene smrti američke demokracije. Za razliku od njega, pažljivi Biden je tada nastupio s izraženim osjećajem za demokraciju, ali za nju su u takvim prilikama potrebna dvojica (vođa, kandidata).
Vladavina naroda, od naroda i za narod u SAD-u se u posljednjih gotovo dva i pol stoljeća više puta pokazala snažnom i otpornom, ali je ove jeseni izložena posebno teškom iskušenju. Što se tiče prijepora vezanih za ishod izbora, sad su čak i izrazitiji nego politički prijelomne 2000. godine; tada je Al Gore osvojio više glasova u zemlji kao cjelini, ali je slijedom anakronoga sustava elektora nakon dugoga i mučnoga prebrojavanja u Floridi, gdje je guverner u to vrijeme bio mlađi brat Georgea W. Busha, izgubio za samo 537 glasova.
Interes za te izbore bio je znatno slabiji nego kod nadmetanja Trumpa i Bidena, što zorno pokazuje podatak da je prošli utorak glasalo oko 35 milijuna građana više nego prije 20 godina. Navedeni podatak, međutim, znatno je uvjetovan velikim demografskim promjenama koje najviše zbog velikog povećanja broja Latinoamerikanaca, napose u državama na jugu i pacifičkoj obali, nedvojbeno utječu na rezultat izbora. Za premoć Bidena su presudne pobjede u Arizoni i Nevadi, državama koje su prije dva desetljeća kontrolirali republikanci. Gubitak nekih država iz tzv. Pojasa hrđe poput Pennsylvanije i Ohija, koji je presudno utjecao na pobjedu Trumpa prije četiri godine, Demokrati sad mogu lakše podnijeti.
Demokratska stranka se prije izbora nadala da će iskoristiti demografske promjene kao i propuste i nedostatke Trumpove administracije kako bi njezini kandidati pobijedili na što više izbora za savezne senatore. Najviše se to odnosilo na neuspješno suzbijanje epidemije koronavirusa, ozbiljnost koje je predsjednik dominantno usmjeren na gospodarstvo nekoliko mjeseci podcjenjivao, kao i nesnalaženje u vezi s napetim odnosima između rasa. Pažljivim odabirom kandidata, velikim ulaganjima novca i na druge načine demokrati su se intenzivno trudili da ponovno zadobiju kontrolu nad Senatom, koja je ključna za provedbu politike novoga predsjednika. Dosad javnosti prezentirani rezultati tih izbora pokazuju da će Bidenova stranka u za nju razmjerno povoljnom ishodu biti izjednačena u broju senatora s Velikom starom strankom (popularni naziv za Republikansku stranku). No, Joe Biden će, postane li predsjednik, moći računati na kakvu-takvu pomoć toga predstavničkog tijela, jer osoba na dužnosti potpredsjednika, u tom slučaju Kamala Harris, u situaciji izjednačenoga glasanja u Senatu daje odlučujući glas. Za razliku od toga, izvjesno je da mu stranu neće držati Vrhovni sud, u koji je Trump imenovao troje konzervativnih sudaca (doživotni mandat).
Joe Biden je u utorak dobio potporu oko 72 milijuna Amerikanaca, što je 3,5 milijuna više od ovogodišnjih glasača Trumpa, a nešto veći broj i od onih koji su 2008. u „čudesnoj utrci“ glasali za Barracka Obamu. Međutim, vjerojatni 46. predsjednik SAD-a ne može se uljuljkati u takvoj potpori. Zbog veoma visokog odziva (oko dvije trećine izbornoga tijela), koji je najviše uvjetovan teškim društvenim stanjem kao i prijepornim likom i djelom Donalda Trumpa, za Bidena su se odlučili i mnogi Amerikanci koji zapravo nisu skloni tom ostarjelom političaru i njegovoj politici „srednje struje“. Očekivanja brojnih građana, uglavnom liberalne odnosno lijeve orijentacije, koji su najviše glasali „protiv“ (Trumpa, tj. sadržaja i stila njegova vladanja), ustvari su na neki način već iznevjerena, s obzirom na to da cinični bogataš činom glasanja nije bačen na koljena, a nije se ni dogodio „veliki plavi val“ kojim bi Demokrati prevladali u velikoj većini ključnih političkih pozicija.
VIDEO: Pogledajte životnu priču Joe Bidena
Svađanje, mirenje, ali...
Bespotrebno je dokazivati kako su naročito iznevjerena očekivanja veoma brojnih Trumpovih birača (ove godine ih je bilo gotovo šest milijuna više nego na izborima 2016.!), među kojima ima napretek bijelih suprematista. Ako njihov miljenik izgubi vlast, a to je kako sad stvari stoje vjerojatni ishod, mnogi takvi će u danima i tjednima, možda i mjesecima, na različite načine prosvjedovati, pojedini i s oružjem u rukama. Na Donaldu Trumpu i njegovim najbližim suradnicima je u ovom času ogromna demokratska odgovornost: oni nipošto ne bi smjeli riječima i postupcima nadolijevati galone kerozina na vatre ionako pogubnih dubokih rascjepa i žestokih konflikata. Naravno, potpirivačko djelovanje bilo bi štetno i kad bi dolazilo i sa suprotne strane, ponajprije radikalnih ljevičara i afroameričkih nezadovoljnika među kojima itekako ima rasista. Ali, teško je očekivati da mirotvorci postanu oni koji su u posljednjem razdoblju često stimulirali konflikte…
Nepovoljan razvoj postizbornih konstelacija u Americi, o čemu sve više izvještavaju mediji, izaziva znatnu zabrinutost mnogih građana te zemlje, ali i ljudi u drugim dijelovima svijeta. Anthony Zurcher, dopisnik BBC-ja iz Washingtona D.C., ustvrdio je dan nakon izbora kako je SAD sve bliže ostvarenju “scenarija iz noćne more”. Prema njemu, krajnji razvoj zbivanja u kojemu je Trump proglasio pobjedu i najavio pravnu bitku na Vrhovnom i drugim sudovima može dovesti do toga da će se birači kandidata koji naposljetku izgubi osjećati prevareno i bijesno, što će dodatno podijeliti ionako podijeljenu naciju. Ta i druge nepovoljne okolnosti pokazuju kako je demokracija u Americi u posljednjem duljem razdoblju, svakako ne samo za vladavine Trumpa, prilično oslabjela. Sudeći prema mnogim pokazateljima, ona je izgubila puno od svoje konsolidiranosti i čvrstine, što se prema određenju britanskoga politologa Adama Przeworskoga izražava u tome da u danim ekonomskim i političkim okolnostima poseban sustav institucija bude „jedina igra u gradu, kada nitko ne može ni zamisliti da bi djelovao izvan demokratskih institucija, kad oni koji su izgubili žele još samo priliku da pokušaju još jednom, i to u okviru istih institucija unutar kojih su upravo izgubili“. U današnjem SAD-u se vezano za moć i vlast očito ne igra samo jedna, demokratska igra: uz nju su osjetno prisutne pravne, medijske i druge igre i igrice, u kojima oni koji u svojim rukama drže jake karte – riječ „trump“ na engleskom jeziku znači adut – nerijetko varaju i uopće igraju prljavo. Političke prijevare i manipulacije promatračima šalju društveno pogubne poruke, uz ostalo i onu da postaje prihvatljiva isključivost u odnosu prema drugim ljudima i skupinama, a onda je iza ugla i izrazita agresivnost.
U Americi u nastupajućem razdoblju, prema mome mišljenju, najgore ili barem ono gore od dosadašnjega doista tek dolazi. Podjela i svađa će svakako biti više nego integriranja i mirenja. Ali kad prođe neko vrijeme, najvjerojatnije ne baš kratko, situacija će se u toj zemlji popraviti, a demokratske institucije će ponovno valjano funkcionirati. No nakon razdoblja mira i prosperiteta, lako je moguće da će opet doći do političkih sukoba koji su najčešće uvjetovani ekonomskim i drugim krizama te rascjepima u društvu. Još je otac povijesti Herodot ustvrdio: „Jer gradovi što u svoje doba bijahu veliki, sad moradoše postati mali, a oni što su veliki u moje doba, bijahu mali nekada… Ljudsko blagostanje nikad nije postojano“.
Najgore 4 godine slijede za Ameriku i cijeli svijet!